Tumačenja ajeta o postu

”O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili (da biste bili bogobojazni). Određen broj dana, a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, neka naposti  isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više za njega je bolje. A neka znate bolje vam je da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.”                                                              (El-Bekare, 183-185.)

Propisivanje posta

”O vjernici! Propisuje vam se post… ”

Ibn Kesir u svom tefsiru kaže:”Uzvišeni Allah ovo kaže naređujući ovom ummetu post koji predstvalja sustezanje od hrane, pića, i seksualnih odnosa s iskrenim nijetom (namjerom) u ime Uzvišenog Allaha, dž. š., budući da sadrži čišćenje i zaštitu duša od loših primjesa i ružnih navika.  On navodi da im je to naredio kao što je bio naredio i onima prije njih, u kojima imaju uzor i mogu se ugledati na njih.

Jusuf el-Karadavi u knjizi ”Propisi o postu” kaže: ”Post mjeseca ramazana je naređen druge godine po Hidžri. Vjerovjesnik, a. s. postio je devet ramazana.”

Imam Kurtubi komentarišući ajete o postu kaže:”U islamskoj terminologiji post se definira kao ustezanje od stvari koje kvare post, uz postojanje nijjeta od zore do zalaska sunca. Post se upotpunjuje izbjegavanjem malih i ne činjenjem velikih grijeha. Vrijednost posta je velika i nagrada za njega je velika. O tome govore brojna vjerodostojna predanja koja imami navode u svojim zbirkama. Navest ćemo neka od njih. Dovoljno je spomenuti da je post Uzvišeni Allah pripisao sebi o čemu govori hadis koji Poslanik, a. s. prenosi od svog Gospodara:”uzvišeni je Allah rekao:”Svako djelo koje čovjek učini pripada njemu, osim posta. Post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem!”(Bugarija i Muslim). Uzvišeni Allah je istakao post kao Svoj, premda su svi ibadeti Njegovi iz dva razloga. Prvi: u postu se čovjek odriče tjelesnih zadovoljstava, što nije slučaj kod drugih ibadeta. Drugi:post je skriveni ibadet, tajna između čovjeka i Boga koju zna samo On. Zato ga Uzvišeni Allah, dž. š.  pripisuje Sebi. Ostali su ibadeti vidjljivi i čovjek se može pretvarati da ih izvršava. Zato se post ističe.”

Ibn Kesir dodaje: ”U početku islama post je bio po tri dana u svakom mjesecu (Imam Kurtubi dodaje i Dan ašure), da bi se to potom derogiralo i zamijenilo postom mjeseca ramazana. Od Muaza Ibn Mes’uda i nekih drugih navodi se:”Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha, a. s. sve dok to Allah, dž. š. nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana.”

Od kada datira post mjeseca ramazana?

”…kao što je bio propisan onima prije vas…”

Imam Ahmed Šarani u djelu ”Poslanikove smjernice za svakodnevni život” kaže:”Čuo sam od svog učitelja Alija Havvasa da kaže:”Post mjeseca ramazana, čitav mjesec, pa ili dvadeset devet ili trideset dana, u osnovi je potiranje grijeha za jelo koje je pojeo Adem, a. s. sa zabranjenog drveta, pa mu je Allah, dž. š. naredio da posti ramazan kako bi poništio grijeh. Postoje predaje koje govore da je taj plod ostao u Ademovom stomaku čitav mjesec dana dok nije izašao iz njega kao izmet.”

Imam Kurtubi kaže: ”…kao što je propisan onima prije vas..” odnosi se na  jevreje po mišljenju Ibn Abbasa, r. a. kojima je također bilo propisano da poste tri dana i Dan ašure. Ovaj je propis ovom ummetu preinačen u propis posta mjeseca ramazana. Muaz ibn Džebel kaže:”Ovaj je propis prvobitno bio dokinut riječima Uzvišenog:”i to neznatan broj dana”, a nakon toga propisom o postu ramazana. ” Imam Kurtubi dalje navodi: ”Komentatori kur’ana različito tumače komparaciju u ovom ajetu:”..kao što je propisan onima prije vas…” Ša’bi, Katada i drugi smatraju da se radi o vremenu i dužini posta. Uzvišeni Allah je Muasovu i Isaovu narodu propisao ramazanski post ali su oni to promijenili. Zatim su svećenici povećali još deset dana. Naime, jedan se svećenih razbolio i zavjetovao se, ukoliko ga Bog izliječi da će postiti dodatnih deset dana. Zato kršćano poste pedeset dana. Pošto im je bilo teško postiti po vrućini pomjerili su post u proljeće. Ovo je mišljenje Nehhasa, koji dodaje:”Ovo je najbliže smislu ajeta.”

Mudžahid kaže:”Uzvišeni Allah je svakom narodu propisao post mjeseca ramazana.” Prema predanju, oni su se strogo pridržavali posta, tako da su dodavali po jedan dan prije i poslije ramazana. Tokom vremena broj dana se popeo na pedeset.

Ibn Kesir navodi u svom tefsiru:” Uzvišeni Allah ističe mjesec posta ispred drugih mjeseci time što ga je odabrao za objavu Kur’ana Časnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Božije knjige obavljivane vjerovjesnicima, a Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Vaila Ibn Aska’a da je Allahov Poslanik, a. s. rekao:”Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramzana, Indžil je objavljen trinaeste noći mjeseca ramazana…” Također, objava Kur’ana je počela u mjesecu ramazanu, 610. god. i to u posljednoj trećini ovoga mjeseca. A kada je u pitanju koja je to noć u posljednoj trećini ramazana Ibn Kesir u svom tefsiru navodi ovu predaju: Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, a. s. rekao:”To je dvadeset sedma noć.”

Obaveznost posta i olakšice

Allah kaže:”…Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.”

Ibn Kesir za navedeni ajet kaže:”Tako je Uzvišeni Allah utvrdio post ramazana kao obavezu za zdravog čovjeka koji je kod kuće, a dao olakšicu bolesniku i putniku, kao što je odredio da stara osoba koja ne može postiti može nahraniti siromaha (dati fidju).”

U El-Buharijevom sahihu stoji:”Kada je Enes, r. a. ostario, on je, godinu ili dvije hranio za svaki dan posta siromaha hljebom i mesom jer nije postio.” U ovom smislu uzima se i trudna žena, dojilja, ukoliko se boji za sebe ili djecu.”

Imam Kurtubi navodi stav Ebu Hanifa koji kaže:”Ako se čovjek plaši za svoje zdravlje dok posti, a osjeća jaku bol ili groznicu, treba prekinuti post.”

U ovom tekstu bismo za kraj naveli da je dužnost roditelja da navikavaju svoju djecu da povremeno poste. Međutim, kada djeca budu šerijatski punoljetna obaveznost ramazanskog posta se odnosi na njih kao i na njihove roditelje.

Priredio: Sanel-ef. Hodžić

• Tekst objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Tuzla, broj 9, ramazan 1442. april-maj 2021. god. str. 18-19.

Akos.ba