Trpljenje nasilja u porodici nije nikakva vrlina

Prema riječima Mubere Hodžić-Lemeš, menadžerice Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije Sarajevo nasilna ponašanja javljaju se u različitim oblicima, intenzitetu i učestalosti. No bez obzira o kojem obliku se radilo, ono je uvijek kršenje prava drugog ljudskog bića, pokazuje nemoć nasilnika da drugačije regulira svoj odnos sa žrtvom nasilja i nastojanje da kontrolira drugu osobu.

Trpljenje nasilja u porodici nije nikakva vrlina, naročito ako se uzme u obzir da u određenim slučajevima osoba koja trpi nasilje indirektno “uči“ i djecu da pristanu biti žrtve nasilja.

“Među različitim oblicima nasilnog ponašanja ne postoji čvrsta granica, tako da je tjelesno nasilje uvijek praćeno psihičkim i emocionalnom nasilnim ponašanjem. Nasilje u porodici možemo definisati kao skup ponašanja čiji je cilj kontrola druge osobe upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem iz čega proizilaze osnovna četiri oblika zlostavljanja koja su nam poznata: fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje.

Najprepoznatljiviji oblik nasilja je fizičko ili tjelesno nasilje koje za posljedicu ima vidne posljedice, tjelesne povrede. Ova vrsta nasilja se najčešće i prijavljuje i najlakše ju je dokazati. Praksa kao i teorija u radu sa žrtvama nasilja u porodici ukazuju da su i druge vrste nasilja posebno psihološko nasilje prisutni i imaju razarajuće posljedice po samu žrtvu, tjelesne bolesti i psihičke poteškoće“, kazala je Hodžić-Lemeš.

Sve počinje od izolacije

I psiholog mr. Elma Avdić upozorava na različite oblike nasilja. “U praksi se susrećemo s osobama koje imaju u svom ponašanju oblike agresivnog ponašanja prema sebi ili prema drugoj osobi kao i sa žrtvama takvog ponašanja. U slučajevima kada takvo ponašanje potraje onda već govorimo o zlostavljanju koje može imati oblike prijetnje, fizičkog ozljeđivanja, odbacivanja i sl. Nažalost, u terapijskom radu sa klijentima često se susrećemo i s pojavom negiranja, okrivljavanja ili teškog prepoznavanja elemenata nasilja kod onih koji su žrtve istog.

Ove osobe nerijetko bivaju savladane strahom za djecu, za svoj život, egzistenciju, savladane stidom, beznađem, osjećajem krivice, gubitka samopoštovanja i vjere u promjene“, kazala je Elma Avdić, koja je istakla: “Nasilje ima svoje zakonitosti koje počinju od izolacije ka verbalnoj grubosti, ponižavanju do fizičkog nasilja i prividnog pomirenja. Po svojoj opštoj odrednici nasilje je povezano s idejom kontrole.“

akos.ba