Tri savjeta biračima: O anketama i istraživanjima rejtinga političkih stranaka u BiH

Piše: Adis Hasaković

Posljednjih nekoliko mjeseci mediji su počeli sa prenošenjem i komentiranjem rezultata istraživanja javnog mnijenja o rejtinzima političkih stranaka i njihovih prvaka kod birača, a sve u kontekstu predstojećih općih izbora u Bosni i Hercegovini.

Najprije, dobro je da postoji interes za izbore. Još je bolje što se provode (kakva – takva) istraživanja. To na neki način daje nadu da ćemo jednog dana u Bosni i Hercegovini imati kontinuirana i relevantna istraživanja javnog mjenja o rejtinzima političkih stranka, a što će nama koji se bavimo političkom komunikacijom u mnogome olakšati posao.

Ipak, teško se oteti dojmu da se, kao što je to uostalom bio slučaj i u svim izbornim godinama od Dejtona na ovamo u najvećem broju slučajeva, radi o tzv. „navodećim“ anketama koje imaju za cilj ponuđenim rezultatima dati ne baš korektnu sliku stanja, a sve zbog, prije svega, motiviranja interne javnosti političkih stranaka.

Kao prvo, važno je, dakle, primjetiti ko se hvali rezultatima istraživanja.

Drugi savjet je kako prepoznati možda tačna, ali ne i istinita istraživanja. Po mom mišljenju, radi se o fenomenu koji ima veze sa neuređenim sistemima u kojima se za (medijski) relevantno uzima čak i nešto neprovjereno. Cilj, ovih naših, bosanskih, istraživanja koja se pojavljuju samo u izbornim godinama, a što ih u startu čini neozbiljnim, jer da je suprotno, odvijala bi se redovono i bez prekida svaki mjesec bez obzira na izbore, cilj dakle takvih istraživanja je da u javnosti postignu efekat „pobjednika prije bitke“. To se čini jer oni koji to rade nemaju šta izgubiti. Oni su svjesni da stvari ne idu kako bi htjeli, i da su u debelom zaostatku iza njihovih političkih protivnika. Jer, ako u takvim istraživanjima jednu ili nekoliko političkih stranaka na bilo koji način neosnovano favorizirate, jasno je da nekoga kome istinski i zaista pripada povjerenje birača u tom trenutku morate nepravedno zakinuti. Statistika i ankete su čudo, možete ako želite, i ako niste uvjetovani etičkim kodeksom, i profesionalnim načelima, postići rezultat kakav god hoćete. Drugim riječima istraživanja mogu biti tačna, ali ne i istinita.

Koliko me sjećanje služi, u Bosni i Hercegovini, na žalost nismo imali pretjerano sreće sa ovakvim istraživanjima. Gotovo u svim slučajevima bila su pogrešna i netačna, i daleko izvan tolerisane razine statističke greške. Rezultati takvih istraživajna bili su u osnovi suprotni rezultatima postignutim na izborima. Stiče se utisak da su „istraživači“ mahom potcjenjivali razum i slobodnu volju građana. Ili su ispitanici masovno davali neiskrene odgovore, a anketari to nisu prepoznavali (ispitanik prevari anketara) ili su anketari dobijali iskrene odgovore ispitanika, ali su ih regrutirali tamo gdje su unaprijed očekivali „prave“ odgovore i obrađivali kako je to njima odgovaralo (nalogodavac dozvoljava anketaru da ga prevari).

I treći bitan savjet biračima, obavezno tražite u takvim informacijama ko je proveo istraživanja, šta je sa uzorkom, kakva su pitanja postavljena. Mada to ne bi smjelo biti samo po sebi indikativno, ali u našim uvjetima na žalost i to je bitno, za istraživanja je najvažnije znati ko ih plaća.

Ostalo će vam se samo kazati.

Adis Hasaković, Media Content Management (MCM)

autor je stručnjak za PR i političko komuniciranje  

O autoru:

Stručnjak za političku komunikaciju. Autor je vlasnik Media Content Managementa (MCM), agencije za strateško komuniciranje i PR, edukaciju i kreiranje medijskih sadržaja (www.mcm.ba). Dugogodišnji je novinar i medijski menadžer. Također, napisao je knjigu „PRavo na uspjeh – 63 praktična primjera i upute kako do Vašeg PR cilja“ o tome kako se kreiraju, provjeravaju, provode, i kontroliraju PR strategije.

Akos.bA