Tri decenije bola: Đena Beglerović Mujić još čeka da sahrani oca ubijenog u Raštanima
Gotovo tri decenije nakon zločina u Raštanima kod Mostara, Đena Beglerović Mujić i dalje čeka – bez odgovora, bez pravde i bez mogućnosti da sahrani oca. Danas, kada se ponovo prisjećamo tragedije koja se dogodila krajem augusta 1993. godine, kaže da nema ništa novo za reći. Ožiljci su tu, ali rane nisu zacijelile.
„Još uvijek čekamo da neko javi: ‘Pronašli smo vam oca.’ Od tada – ništa“, kaže tiho Đena, čiji je život nepovratno promijenjen jednim danom rata.
U vrijeme kada se dogodio napad na Raštane, Đena je živjela u Bijelom Polju. Čula je pucnjavu i osjetila nemir – osjećaj koji, kako kaže, nikada nije zaboravila. Vrlo brzo stigla je vijest da se ne zna ništa o njenoj porodici. U toku iste večeri saznala je da je samo brat preživio. Tijekom razmjene tijela nakon rata, identificirane su njena majka i sestre, ali otac nikada nije pronađen, iako je porodica još prije 15 godina dala uzorke za DNK analizu.
„Porodicama poput naše treba podrška. Očekujemo odgovore i od tužilaštva. Svi mi koji smo izgubili svoje, bez obzira na vjeru, patimo jednako“, kaže Beglerović Mujić.
Zločin bez kazne
Za zločin u Raštanima, koji se dogodio 24. augusta 1993. godine, do danas niko nije odgovarao. Toga dana, prema svjedočenjima i dokumentima, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), među kojima su bile jedinice poznate kao “Kažnjenička bojna”, zapalili su kuće, a veliki broj bošnjačkih civila je odveden u logor “Heliodrom”.
U presudama Haškog tribunala navodi se da je kontrolu nad Raštanima krajem augusta 1993. preuzeo HVO. Jedan od komandanta “Kažnjeničke bojne”, Mladen Naletilić Tuta, osuđen je na 20 godina zatvora zbog zločina nad civilima, ali nijedna presuda nije direktno obuhvatila događaje u Raštanima. Naletilić je u međuvremenu preminuo.
„Među ubijenima – troje djece“
Adnin Hasić, član Upravnog odbora Udruženja građana civilnih žrtava rata u Mostaru i inicijator obilježavanja zločina u Raštanima, podsjeća da je među ubijenim bilo i troje djece, u dobi od devet do 13 godina.
„Ovo nije samo pitanje prošlosti. Kultura sjećanja je nužna ako želimo graditi društvo u kojem će se poštovati istina i pravda“, rekao je Hasić za Detektor.
On naglašava da su pravosudne institucije dužne procesuirati sve ratne zločine, jer ti zločini, kako kaže, ne zastarijevaju. Tek kada odgovorni budu adekvatno kažnjeni, porodice žrtava mogu pronaći svoj smiraj.
Zločini u Mostaru ne zaboravljaju
Pored Raštana, Hasić je podsjetio i na druge zločine počinjene u Mostaru – na Uborku, Sutini, u Grabovici, kao i nad mostarskim Srbima, posebno tokom neselektivnog granatiranja.
„Svi ti zločini nad civilima moraju biti prepoznati i obilježeni. Sve žrtve zaslužuju da im se oda počast“, zaključuje.
Akos.ba
