Tragom svjetlosti 7 dio
Piše Hidajeta Mahalbašić
Nasljeđujemo li tuđi grijeh i trpimo li posljedice zbog svoga porijekla?
Na sedmoj stepenici ličnog razvoja kroz duhovnost javlja nam se pitanje odnosa prema roditeljima i drugim precima, te prema nasljedstvu koje se prenosi s generacije na generaciju. Prvenstveno ovdje mislim na duhovno nasljedstvo.
S obzirom da lični razvoj podrazumijeva putovanje do stalnosti stanja radosti, ljubavi, zadovoljstva i lahkoće, za svakog putnika to, prije svega, znači sloboda i širina u vjerovanju i djelovanju, koja nailazi na izazov zbog (ne)adekvatnog odnosa prema precima i nasljedstvu.
Divno je ta pojava oslikana kroz dijalog poslanika Šuajba koji svoj narod poziva Svjetlu, jasnoći, čistom vjerovanju i slobodi i njegovih sunarodnjaka koji ne žele nikakve promjene, novine, niti bilo šta, što nije u skladu sa naslijeđenim obrascima vjerovanja i djelovanja, makar to značilo ostanak u nejasnoći i tmini:
„Šuajbe“ – rekoše oni – „Mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; Da nije tvoga roda, mi bismo te kamenovali. Ti nisi nama drag.“
„Narode moj“ – reče on – „zar vam je rod moj draži od Allaha, kojeg sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono što radite! Narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću sa vama čekati!“ Kur’an, 11:91-93
Kada idete krupnim koracima na putu svog ličnog razvoja kroz duhovnost neminovno je da ćete susretati mnogo prepreka, koje imaju zadatak da vas istreniraju u snazi i odlučnosti,a česta prepreka je pojava emotivne ucjene od strane najbliskijih osoba iz okoline.
Dešava li vam se da ste ucjenjivani od strane svoje okoline tako da vam stalno daju do znanja da imate to radno mjesto, tu poziciju i položaj u društvu, poštovanje, uvažavanje, priliku i sl. samo zato što pripadate određenoj porodici ili zato što imate ponašanja koja se prenose s generacije na generaciju kroz tu porodicu?
Da li vam govore, slično kao i Šuajbu što su, da vam daju priliku da se vratite prijašnjem načinu života, vjerovanja i postupanja, samo zato što pripadate određenoj porodici, a da inače ne bi imali razmijevanje za vas?
Žele li vas držati ovisnim o sebi tako što vas podsjećaju na sve usluge koje su vam učinili, pa čak pripisujući sebi zasluge i za nešto što nisu, te vam govore da ste imali sreće zbog svoga djeda, oca, amidže i dr.?
Slične pojave ovima će biti uzrok vašeg zastoja ili čak odustajanja i vraćanja na početak putovanja ukoliko se odmah s istim ne uhvatite u koštac i jednom zauvijek ih se oslobodite!
Najprije je bitno osvijestiti mogućnost da zaista nasljeđujemo tuđe grijehe i prenosimo posljedicu istih na svoje potomstvo. Nasljeđivanje grijeha je moguće i tačno je jasan put te pojave. Svaka nevolja ili tegoba na koju nailazimo može biti posljedica nekog našeg grijeha. Ukoliko je za našu porodicu specifična pojava određenih tegoba koja se prenosi generacijama, kao što su dugovi, određene bolesti, poremećeni međuljudski odnosi, kidanje veza, prevare i sl. pravi ja alarm da preispitamo koje mi to grijehe radimo generacijama i sebi isto uzrokujemo! Bolesti se ne nasljeđuju po stvaranju, nego kao posljedica istog načina života.
Određeni grijesi imaju za posljedicu određene tegobe. A svaki grijeh je posljedica naših uvjerenja koja su smještena u srcu. Iako vjerujemo u Jednog Gospodara to nas ne mora nužno razlikovati od prokletog Iblisa, jer i on je svjedočio tome da je Bog samo jedan. Uvjerenja o Gospodaru, a zatim i o Njegovim djelima, kao i stvorenjima je nešto što nas razlikuje.
Propitajmo koja to sve uvjerenja ili stavovi o Gospodaru, svijetu i nama samima se u našoj porodici prenose generacijama, te ih mi držimo kao svoje? Odgovori na ovo pitanje će vam otkriti i koji su to grijesi koji se čuvaju, a uzrokuju iste tegobe u različitim generacijama.
Drugi razlog zbog kojeg možemo iskusiti iste tegobe jeste slijepa vezanost za pretke putem koje se mi poistovjetimo sa svojim rođakom, i bez sposobnosti distanciranja preuzimamo na sebe terete njegovog grijeha, tako što želimo raditi isto što i on ili želimo iskusiti posljedicu zbog njegovog grijeha, kako bismo mu imali snage isti oprostiti.
Kroz sljedeće primjere će vam biti jasnije. Sin, koji je kao dječak slušao od svoje majke, kako je u mladosti propatila zbog njegovog oca, koji je bio pijanica i kasno dolazio ili ne dolazio kući uopšte, je poistovijetio se s likom svoga oca i poželio da ga opravda. Prirodno on voli oca, pa mu je tu vrlo lahko se poistovijetiti. Posljedica tog poistovjećivanja je njegovo odavanje alkoholu, a kasnije i drogi, jer je nastavio slušati od majke o ocu, kojem se ne može oprostiti.
Iako se sam ne sjeća takvog očevog ponašanja preslikava u svoje djelo priču koju sluša od majke, jer on ne želi izgubiti oca, a ima dojam da bi ga izgubio ukoliko bi ga osudio. On želi da mu je otac junak i kao jedini način toga vidi da on bude „goreg“ ponašanja nego što je otac ikada bio.
Drugi primjer vezanosti za pretka je kada je unuk o svome voljenom dedi saznao za njegov užasni grijeh, koji nije mogao preraditi. U prvom momentu je okrivljavao i osuđivao djeda, a kasnije je zbog vezanosti osjetio na sebi posljedicu tog grijeha kao da ga je sam učinio. Pošto u suštini taj grijeh nije bio njegovo djelo ( o ovome više u predhodnom tekstu) unuk nije mogao podnijeti teret grijeha i došao je pred čin samoubistva. Osjećao se loše zbog nečeg što nije uradio.
Važno mi je da kada god vas pozovu na upoređivanje sa nekim od roditelja, drugih predaka ili vašeg roda, imate istančano čulo i osvijestite jednu činjenicu: “Ja sam originalno Božije stvorenje. Ničija kopija. Imam svoj put rasta, spoznaja, vjerovanja i djelovanja!“
Ne padajte na zamku da ste zbog roda i porijekla na dobitku ili gubitku nečega.
Posljedice zbog svog porijekla možemo i trpiti kada želimo napraviti iskorak, izaći iz začaranog kruga nejasnoće, tmine i tegoba, te nas okolina neće podržavati, nego će nas, podsjećajući na pretke koji su bili neuspješni, vraćati nazad. Ali neće uspjeti u tome ako smo se distancirali od svojih predaka.
Distancirati ne znači kidati veze. Naprotiv, distancirati znači prihvatiti sebe, prihvatiti i voljeti njih onakve kakvi jesu, a znati da imaš svoj vlastiti put od stvaranja do kraja života na ovom svijetu.
Pogledajmo divan odgovor Šuajba u kojem dva puta naglašava da se obraća narodu svom. Podsjećajući sebe i njih da su njegovi, ali da nisu on, te da ono što im on kazuje i prenosi je posljedica želje da im pokaže čemu je podučen, a ne da se utopi u masu poistovjećujući se s njima.
Također, kada ga žele ucijeniti podsjećanjem na njegovu rodbinu, Šuajb ih osvještava da to jesu njegova rodbina, ali ne on, te da je on tu zbog Onoga koji je najpreči za ljubav.
Ovo distanciranje kroz nastavak ajeta je forma koju možete koristiti dok ne usvojite takav način razmišljanja i djelovanja: „Narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja…. Pa, čekajte i ja ću sa vama čekati!“ Nije rečeno: „zajedno ćemo čekati!“ niti „čekajmo!“
Tek kada se distancirate i s ljubavlju prihvatite svoje porijeklo i porodicu moći ćete doživjeti sve ljude kao jednu porodicu, a svi to jesmo po Ademu i Havi, te na taj način svima željeti pokazati put Svjetlosti, pomoći i podijeliti od blagodati kojima ste počašćeni.
Neka sa vama nastane prekid slijepog slijeđenja obrazaca vjerovanja i djelovanja i na taj način neka se prekinu tegobe koje se prenose s generacije na generaciju zbog istih grijeha!
Želite li raditi na svome ličnom razvoju kroz duhovnost koji za temelj ima primjenu u praksu kur’anskih „recepata“ i Poslanikovih savjeta prijavite se na neku od radionica, online treninga ili seminara.
Više info na:
tel: 062736089
fb stranici: Hidajeta Mahlbašić , Edukatorica za lični razvoj kroz duhovnost
Prethodne tekstove pročitajte na linkovima:
akos.ba
