Traganje za sretnim interpretacijama u slobodi izbora

U razgovoru sa osobama koje strogo prate i primjenjuju od vjere ono što će im priskrbiti ugodan život na ovom svijetu, ostade mi jedna posebno naglašena preporuka dovoljno zanimljiva da bi me pokrenula u istraživanje. Naime, rekoše mi, onako u povjerenju, ako budem čitala svaku noć poslije jacije suru Al Waqia (poglavlje u Qur’anu u prevodu Neizbježni događaj) da nikad neću osjetiti siromaštvo tj. da ću biti pravo nafakali.

Nakon toga sam danima tragala u preporučenoj suri za pojmovima koji se u svakodnevnoj upotrebi koriste za nafaku, kao što su novac, nakit, kuća/stan, auto i sve drugo što znamo od pokretne i nepokretne imovine. Ništa od toga nisam našla u suri i onda mi nije bilo ni jasno, a ni logično, kako se sura može vezati za nafaku.

Međutim, našla sam na samom početku sure podjelu ljudi na tri vrste i nastavila promišljati o nafaki u jednom drugom svjetlu:

“Vas će biti tri vrste:
oni sretni – ko su sretni?
Oni nesretni – ko su nesretni?
I oni prvi – uvijek prvi!”
(Neizbježni događaj/Al Waqia:7-10)

Pojam sreće u Qur’anu me je potaknuo da razmišljam o nekoliko mogućih konteksta u koji je stavljena, a koji nude tako jasne odgovore na pitanje u čemu leži ljudska sreća:

-sreća u neizbježnim događajima
-sreća u interpretaciji
-sreća u slobodi izbora

Prvi i glavni okvir koji se odmah na početku da primjetiti i unutar kojeg možemo promišljati o pojmu sreće vezuje se sa nazivom sure – Neizbježni događaj. Šta su neizbježni događaji, zašto ne samo događaji!? Znamo da postoje situacije i stanja koja rado priželjkujemo i ona koja bismo zdravorazumski željeli izbjeći. Možemo pretpostaviti da ukoliko se naglašava neizbježnost nečega da se ujedno podvlači i njegova neugodnost, to je ono što nikada ne bismo birali u svom životu, samim tim je manje poželjno. Prirodno je da čovjek za sebe bira dobro.

Na primjer, ko sebi želi bolest, smrt, rat, razvod, gubitak voljenih, siromaštvo, dugove, glad i nevolje, a ipak se dešavaju mimo naše volje!? Da li bi mogli te nesretne neizbježne događaje posmatrati kao tretman sreće jer kako priželjkivati samo ovo drugo, a ne naučiti se ispravno nositi sa prvim stanjem!? Da li bi bilo realno imati samo sreću u životu bez nesreće? Upravo u tom dodiru s realnošću cio Qur’an tretira istovremeno ljudsku sreću i nesreću na način da svako poglavlje nudi slikovitu postavku različitih životnih iskustava, njihovu obradu i poziv upućen ljudima da izaberu dobro, a izbjegnu zlo. Da li to znači da u ratu i bolesti, siromaštvu i razočarenju u ljude ipak trebamo i možemo birati dobro i kako to uraditi!? Da li možemo biti sretni bez obzira kroz koliko teško iskustvo prolazimo!?

Teoretski je moguće, jer emocionalno stanje jedne osobe funkcioniše na osnovu načina kako interpretiramo neizbježne događaje. Negiranje ispravnosti ove teorije može jedino značiti da nama nedostaje dovoljno psihološke snage i da podcjenjujemo svoje samopouzdanje koje nam je potrebno da razvijemo pozitivne interpretacije negativnih iskustava. Ljudski um je neograničen i neovisan prostor u kojem snagom misaonih procesa kreiramo svoj svijet, svoj džennet i džehennem (raj i pakao), a što potvrđuju i istraživanja iz kognitivne psihologije. Ljudi koji su naučili da upravljanje unutrašnjim iskustvima, a ne vanjskim, određuje kvalitetu života, oni svjesno doživljavaju i njeguju sreću. Samo sa dobrom interpretacijom otvaraju se vrata mudrosti, te pod navalom endorfina oslobađamo nove moždane potencijale. Vrata mudrosti su se otvorila i djevojčici Pollyanni nakon što je preko humanitarne pomoći dobila štake koje ne treba namjesto lutke koju je očekivala. Vidno rastužena i razočarana obratila se ocu koji radi u toj humanitarnoj organizaciji. Otac joj je predložio da potraže na koliko mjesta u Bibliji se spominje pojam sreće i došli su do broja 831. Nakon toga su shvatili da Bog želi da su ljudi sretni, ali kako doći do te sreće bilo je njihovo pitanje. Pollyanna i dalje tužna što nije dobila lutku započinje jednu igru na očev nagovor, a igra se zvala “Šta ima sretno u štakama!?”

Prva reakcija je bila da ih ne mora koristit i već je bila sretna, zatim da ih može pokloniti nekom ko ih treba i tako obradovati tu osobu, i na kraju da se čak i sa štakama može igrati. Našla je razloge za sreću u onome što ju je na prvi mah činilo nesretnom. Filmski režiseri su odlučili da njenu priču stave na filmsko platno, a psiholozi su razvili po njoj princip koji se zove Pollyannin princip, a koji objašnjava ljudsku tendenciju da čak i u lošim situacijama nastoje vidjeti dobro.

Zaključujemo da stanje sreće zavisi od interpretacije, a umjetnost interpretiranja je uranjanje u poruku određenog sadržaja i spremnost da čujemo njegove neizrečene misli. Kad neka osoba šuti to ne znači da nema šta da kaže ili da je već sve rekla, nego čeka našu spremnost da je sagledamo kroz njene neotkrivene dimenzije. Ljudi su sadržaj kao i svaki drugi koji treba živo sagledavanje shodno dinamici i strukturi datih situacija. Postoje različiti oblici interpretacije, od davanja značenja i smisla nečeg što smo vidjeli, čuli ili pročitali, do pokušaja razumijevanja nečijih postupaka, riječi i odluka.

Na primjer, ako našeg poslodavca doživljavamo kao otežavajući ili ugrožavajući faktor u radu osjećat ćemo se ljutito, u strahu i nervozno. Ali, ako ga sebi objasnimo kao nekoga koga trebamo u svom životu da bi postali bolja osoba, iskusit ćemo osjećaje smirenosti, pa čak i zahvalnosti.

Ova metoda gledanja je primjenjiva na sva životna iskustva, od tvrdoglavog djeteta i bolnih bračnih nesporazuma pa do političara koji su izgubili kompas u rješavanju državnih problema. Hoćemo li u tim situacijama plakati, proklinjati, osmjehnuti se i tragati za zdravim rješenjem nije nešto što smijemo prepustiti spontanoj reakciji već nešto čime bismo trebali svjesno upravljati. Da bi se postigla ovakva sposobnost interpretacije potrebno je dosta strpljivog i svjesnog fokusa na upravljanju svojim misaonim procesima tj. potrebna nam je samokontrola i rad na sebi. Prije svega nam je potrebno da razumijemo prirodu stvari u nama i oko nas, a to je prepoznavanje dobra u mogućnostima slobode izbora.

Ko su sretni, ko su nesretni!? Mudri Stvoritelj je ova stanja u suri Waqia stavio u formu pitanja jer nas time navodi da svako od nas otvara već odškrinuta vrata vlastitog izbora, a on zavisi od koncepta ili bazičnih vjerovanja koja u većini slučajeva utiču na naše odluke. Oni koji su vođeni čistim i blagotvornim namjerama, altruizmom, zahvalnošću i ljubavlju, biće od onih sretnih pa će time proširiti teritorije svoga srca, uma i mogućnosti djelovanja. Proširuju repertoar svog razmišljanja i ponašanja što nosi sa sobom važnu vrijednost za ljudski razvoj. A oni puni sumnje, nepovjerenja, podmuklosti, pohlepe, nezahvalnosti i sebičnosti, sve više će se udaljavati od sreće tjerajući se u ćorav-sokak gdje će se žaliti jedni drugima na nedostatak perspektive. Nezdrave emocije ne ostavljaju prostor za razmišljanje te time sužavaju opcije odlučivanja. Na primjer, kad sebi nešto definišemo kao prijetnju onda što brže potežemo za prvom naučenom reakcijom, a ona se najčešće ogleda u tome da uzvraćamo istom mjerom, bježimo ili ostajemo nesposobni da bilo šta poduzmemo. Takva ponašanja zovemo ograničena, reaktivna, usmjerena na preživljavanje i pobjedu, a mi nismo rođeni kao oni koji pobjeđuju ili gube, već kao oni koji biraju.

Piše: Aida Tule

Nastavlja se.

Akos.ba