Telefon čija cijena je roditeljska ljubav
(Mateen je dječak školarac, čiji otac vozi mali automobil. Jednog dana Mateen je došao kući i uporno inzistirao da mu roditelji kupe android telefon kakvog je vidio kod svojih prijatelja. Bespomoćna majka je izgubila strpljivost i posvađala se sa svojim suprugom, okrivljujući ga da ne zarađuje dovoljno. Isfrustrirani suprug je ljut napustao kuću, prijeteći da će je zauvijek ostaviti…)
Dok radi domaću zadaću i sjedi na podu među četiri dosadna zida sobe, Mateen se otvora svojoj majci koja je u poslu i kaže: “Majko, znaš li koliko su svi uspješni u svojim zadaćama? Imaju pametne telefone sa internetom.”, izgovori Mateen sa nadom u očima, kao da nešto predlaže majci. “Šta je to pametni telefon?” – upita ga majka, koja koristi mali Nokia telefon u posljednjih 5 godina. “To je telefon koji ima internet, knjige, radio, kameru, zabavne igre, poruke, sve!”, predstavi joj to poput nekog prodavača kada vas ubjeđuje da kupite proizvod. “Rizwan je otac poklonio takav jedan telefon. Rekao mi je da košta 10.000 rupalja.” – reče.
“10.000 rupalja! To je preskupa igračka za dječaka njegovih godina. Jedino njegov otac može da priušti takvo nešto. Nemoj razmišljati o njima, oni samo rasipaju novac.” reče majka.
“Ti ne znaš šta sve pametni telefoni mogu. Meni puno znači da ga imam Svi to imaju. Fehim mi je rekao da će i on imati takav telefon uskoro. Njegov otac mu je to obećao, a kada će meni moj da obeća? Kada će mi to moći dati?, upita Mateen, negledajući u majku
Bio je opčinjen idejom o mogućnosti igranja igrica, korištenja whatsappa i facebooka. Vjerovatno što putem njih može da pronađe ljubav svog života. “Zaboravi to! Tvoj otac ti nikad neće moći kupiti tako skupu stvar. On vozi malo auto, a ne mercedesa. Jedva da i meni uspije nešto kupiti. Kako ćemo onda pokriti ostale troškove?”, njegova majka se već razljutila. Kako su se njena frustracija i tuga istovremeno povećavale, on je odgovorio “Pa, napustaću školu i zaposliti se u nekom šopu kako bi zaradio novac da to sebi kupim!”, pogledao je nakon toga u svoju majku i vidio gnjev u njenim očima. – “Da više nikada nisirekao da ćeš napustati školu. Tvoj otac i ja smo u ovakvoj situaciji jer smo bili siromašni i nismo mogli da se školujemo. Zar nije dovoljno što se trudimo da ti nešto omogućimo.? Zar je imati skupe stvari i biti skitnica, važnije od obrazovanja i dobrog života? Nisam provela svoj život u teškoćama zbog tog cilja.”, reče mudro majka. – “Ali ja to želim sada. Ne nakon mnogo godina.”, rekao je tihim glasom.
U narednih nekoliko sati nastala je tišina u kući, što se Mateenu učinilo kao vječnost. S jedne strane se suočavao sa vlastitom željom da ima android telefon, a s druge strane sa majčinom bespomoćnošću. Cijelo vrijeme se pitao da li treba ponovo otvoriti ovu temu a njegov umorni otac treba svakog treba da dođe kući. Znao je da će on sigurno biti ljut na njega zbog toga. Ali zašto su se oni toliko ljutili? On to ništa manje ne zaslužuje od njegovih prijatelja. Zašto njegovi roditelji ne mogu da mu ostvare tu želju? Nakon što je po prvi put zatražio da mu ispune želju, zašto su njegovi roditelji nisu imali osjećaja za to?
Zvonce na je zazvonilo. “Esselamu alejkum”, bio je to otac koji je došao kući nasmješenog lica. Taj osmjeh na licu njegovog oca, natjerao je Mateena da konačno donese odluku i upita ga. Prije nego je uspio to izgovoriti, začuo se glas iza njegovih leđa “Tvoj sin želi 10.000 rupalja da kupi telefon kojim bi impresionirao svoje prijatelje.”
“Je li to istina?”, upitao je vidno šokirani otac. “Da”, odgovorio je izazovnim glasom. “Zašto mu nisi objasnili da mi to sebi ne možemo priuštiti?”, osmijeh na licu njegovog oca, pretvorio se u jecaj. “Zar misliš da mu nisam rekla? Uostalom, to je moja dužnost da mu objasnim kako bi shvatio realnost stanja u kojem se nalazi njegov otac i porodica. Moj sin do danas nije nikada zatražio ništa. A kada je upitao, mi mu ne možemo to dati. Cijeli život nisam zatražila ništa za sebe ili da olakšam neke kućne poslove sebi. Ti mi odgovori danas, šta ti radiš cijeli dan? Zar ne može pronaći neki drugi posao? Zašto moraš trošiti vrijeme u pomaganju drugih besplatno? Znaš li ti koliko bi ta stvar pomogla mome sinu? On mi je sve objasnio.”, kazala je majka pomješanih osjećaja i suznih očiju. Mateenovo srce se raspuknjavalo i odjednom je počeo da osjeća nelagodu što je to uopšte tražio. U srcu mu se počeo javljati žal dok je gledao u lica svojih potrešenih roditelja.
Njegov otac je već bio crven od bijesa i konačno je progovorio nakon duge tišine “Znaš li ti koliko ja naporno radim na suncu i dimu? Koliko se moram prepirati sa ljudima? Zar trebam ostaviti pomaganje ljudima, samo da bi kupio tu glupu stvar? Zar drugi dječaci ne ostvaruju uspjeh u životu i bez toga? Ovo razumijevam kao da niste sretni samnom, a mislio sam da me razumijete. Danas sam shvatio da sam pogriješio u vezi s vama. Ako vam se ne sviđa moj pogled na život i želite da se promjenim na gore, izvinite, ali onda je bolje da vi mene ili ja vas napustim.”, izgovorivši te riječi, njegov otac je napusta kuću zalupivši vratima što je jače mogao. Njegova majka je bila zatečena i šokirana svime. Ta lupa je u potpunosti promjenila Mateenovo srce i on je shvatio da, iako nema pametni telefon, ima nešto neprocjenjivo, a to je porodica ispunjena mirom i ljubavlju. Taj dan, njegov otac je osjetio da nije dovoljno poštovan, a majka je osjetila da se o njoj ne brine dovoljno. Sada je shvatio da ustvari nešto može priuštiti, a ne imati. Shvatio je da je u nastojanju da zadobije ljubav svog života, ustvari izgubio ljubav koju je već imao. I što je zvuk očevih koraka više blijedio, zvuk majčinog plača je sve više postajao glasniji. “Živjeću bez njega. Radiću i živjeti. On nije vodio računa o meni i svome sinu kada je tako nešto mogao da kaže”, kazala je majka slabim glasom. Mateen se nije pomjerao sa mjesta. “No!No! Ne treba da živiš sama. Ne treba da radiš. Ja ću raditi za tebe. Ne za nešto, već za tebe. I studiraću ako Bog da. Ja ću raditi što god ti kažeš i nikada ti neću uzrokovati plač ako Bog da.”, njegov lice je bilo preplavljeno suzama ovaj put. Otišao je u jedan kutak i plačući zaspao.
Kada se sutradan probodio, Mateen je upitao “Šta je ovo majko? Da li se otac vratio jučer? Gdje je on? Je li nas napustao?” Vratio se jutros rano samo da se spremi na posao i otišao. Sada moraš u školu” – “Da li je išta rekao majko?” – “Ništa”, odgovorila je majka dok je pripremala doručak. Otrčao je do svoje majke i zagrlio je čvrsto, osmjehnuo se i pogledao je a ona je izgledala zamišljeno. “Majko, ne treba mi android telefon, dovoljno sam sretan i bez njega jer imam tebe i tatu. Molim Allaha da se ono što se jučer desilo ikada više desi. Žao mi je. Zaista jeste.”, rekao je to otrčavši u kupatilo. Na brzinu se spremio i krenuo u školu nepogledavši majku zbog stida koji je osjećao. Kada je došao do vrata, okrenuo se i vidio osmjeha na majčinom licu, a njegovo srce je zatreperilo od sreće.
Fehim i Rizvan su na putu do škole slušali muziku na svojim telefonima. “Zdravo Mateen, otac mi je jučer kupio android nakon što sam mu rekao da je Rizvan dobio isti takav. Pogledaj! Tako je gladak.” uzviknuo je Fehim. Mateen im se pridružio i otpočeo razgovor s njima želeći im dati lekciju koju je naučio. On je sada znao istinsku cijenu android telefona. Ne košta on hiljade rupalja, već košta mira i ljubavi kojeg ima u svojoj kući.
Autor: Rafat Munshi
Izvor: teensinislam.com
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
