Tamna strana zvijezda: homoseksualizam, droga, alkohol, satanizam

   U današnjem savremenom dobu, čovjeku se svakodnevno nameću neka nova pravila, neki  novi trendovi i izazovi, dakle nudi mu se dakle sve i svašta. U moru tih svakojakih ponuda treba biti dosta pametan i mudar pa odabrati ono što vrijedi i što koristi ljudskom biću. Dvadeseto stoljeće donijelo je pravi bum u svakom smislu. Posebno u tehnološkom i kulturnom. Koliko god je čovjek u zadnjih stotinjak godina sebi učinio dobra kroz razna naučna otkrića i slično, danas se sve više čini da je isto toliko sebi i štete nanio. Posebno je to izraženo na duhovnom planu.

Nakon Drugog svjetskog rata novi čovjek poželio je biti nešto što dosad nije bio. U tom smislu možda i najveću promjenu doživio je svijet zabave. Tako su šezdesete godine prošlog vijeka ušle u ljudsku historiju kao godine u kojima se svijet zabave okrenuo naglavačke. Iznenada se pojavljuju novi oblici kulture i zabave, mladi ljudi sve više odstupaju od tradicionalnog načina zabavljanja i druženja. I danas u zapadnim društvima stoji mišljenje da je u tom periodu čovjek konačno dostigao vrhunac i oslobodio se svih moralnih i etičkih stega koje su ga vezale stoljećima.  No, da li je to vrhunac čovjekovog duha, ili možda početak kraja? Na spomen šezdesetih prošlog vijeka većina ljudi, pa čak i veliki broj ljudi u BiH gleda blagonaklono. No, pogledajmo šta je ustvari taj period dao današnjem čovjeku. Glavna odlika tog preioda je ekspanzija zabavne muzike.

Odjednom svijetom haraju pop i rock and roll muzika. Danas ukoliko kojim slučajem niste ljubitelj tih trendova ili smatrate da je to loše po društvo bićete ismijani i proglašeni zaostalim. U svim medijima 24 sata dnevno gledamo osobe koje su personifikacija nove pop rock kulture. O njima se piše i priča na sve strane. Mnogi od njih uzimaju se kao uzori za mlade, kako se radom može uspjeti u životu. Oni su poznati kao „zvijezde“! Njihovi život predstavljeni su kao idealni i skladni. Ali ako zagrebemo ispod površine često ćemo doći do fascinantnih podataka o njima i njihovom načinu života. Pogledajmo u nastavku ko su zaista „zvijezde“ i da li one uopće sjaje.

Jedna od najpopularnijih „zvijezda“ je britanski rocker i pjevač grupe Rolling Stones, Mick Jagger. Većini njegovih fanova nije poznato da je ovaj pjevač ustvari biseksualac. Njegova najpopularnija pjesma „Angie“ je posvećena supruzi pjevača Davida Boewija, koja je upravo njih dvojicu zatekla u homoseksualnom činu.

Ono što je šezdesetih bio Jagger, danas je to megapopularni Ricky Martin. I ovaj pjevač je javno priznao da je homoseksualac, dok je masa njegovih fanova vrištala od uzbuđenja diveći se njegovoj hrabrosti da to prizna.

Iste orjentacije je i Elton John, pjevač koji važi za finog gospodina svjetske pop scene. No u stvarnosti u pitanju je nemoralni starac koji se javno diči svojom nemoralnošću.

No, ovo nije kraj homoseksualcima u svijetu muzike. Pokojni pjevač grupe Queen Fredy Mercury (nekada Farokh Bulsara) umro je 1991. godine od posljedica AIDS-a, kao rezultat njegovog razvratnog i nemorlanog života.

Također i američki pjevač George Michael davno je priznao da je homoseksualac, te otvoreno sa svojim partnerom izlazi u javnost.

U ovu kategoriju svrstava se i američka pjevačica Pink, koja također nema problem s tim da se deklariše kao ljubitelj žena.

Iako se ljudi širom svijeta dive životima popularnih ličnost, mnog od njih imali su toliko jadan i bijedan način življenja da su sami sebi oduzeli život ili umrli na krajnje surov način.

Jedan od najpopularnijih rock pjevača i frontmen ultrapopularne Nirvane, Kurt Cobain pronađen je mrtav 1994. godine u hotelskoj sobi, nakon što je sebi oduzeo život zbog problema s alkoholom.

Sličnu sudbinu doživjele su i dvije „dive“ pop muzike, Whitney Houston i Amy Winehouse. Obje su pronađene mrtve, a kao razlog njihove smrti navodi se predoziranje drogama.

Jedan od najgorih slučejava je rocker Marilyn Manson, koji je čuvne po izjavi da se nada da će ostati zapamćen kao osoba koja je donijela kraj kršćanstvu, i svim religijama koje priznaju Boga.

Među rock grupama naročito je popularan satanizam, tj. veličanje đavola, šejtana! Rukovodilac produkcijske kuće Zodiac, koji je sarađivao sa najpopularnijim rock grupama, John Tod dao je izjavu u kojoj je rekao: „Ako želite znati koliko đavola živi u vašoj kući, samo prebrojte svoje rock CD-e. Rock zvijezda, homoseksualac, David Bowie u magazinu Rolling Stone (12. II 1976.) je zapanio muzički svijet kada je izjavio:

“Rock je oduvijek bio đavolja muzika… Vjerujem da je rock & roll opasan… Osjećam da mi samo nagovještavamo nešto još mračnije od nas samih.“

Grupa KISS je iskakala na pozornicu kao rock’n’roll demoni – bljuvanjem krvi i vrišteći. Njihova ispovijest glasi: “Mi smo sveštenici ‘Satanskog bratstva Amerike’. Izdavač ploča nije želio da objavi naše pravo ime jer naše ime znači ‘Kings In Satan Service’ (Kraljevi u satanskoj službi).

 Među grupama koje se ističu u satanizmu vodeće su Beatles, Metallica, Led Zepelin, Rolling Stones, Eagles i mnoge druge. Dakle u pitanju su grupe koje svakodnevno možemo čuti na svim radio i TV stanicama, kafićima i nažalost u mnogim kućama.

Evo nekih od najfascinantnijih stihova moderne muzike koju toliko voli naša „moderna“ omladina:

“Sam đavo je tvoj bog” (pjesma “God of Tliunder” grupe KISS);

“Hail Satan, haaaaail Satan!” (pjesma “When you call my name” pjevačice Madonna)

“Ja sam đavolov advokat, prodavac, ako hoćeš… Dodi i pridruži mi se u mojem paklenom ambisu… Ja imam tvoju dušu!” (grupa Megadeth).

Ovoj je samo vrh ledenog brijega. Superbogata muzička industrija zapada uspjela je većinu ljudi da očara svojom magijom, upravo kroz ovakve likove i ovakve pjesme, koje svakog iole pametnog ne bi trebale zanimati. Ali nažalost ovo je stvarnost. Ništa lošije ne stoje ni naše „zvijezde i zvijezdice“, koje, da bi dostigli bar dio popularnosti koju imaju svjetski muzičari, ne gledaju način kako doći do tog cilja. Tako se i domaći muzičari koriste psovkom, mržnjom, razgolićavanjem i sličnim budalaštinama da bi bili „moderni“.

Dakle, istjerajmo šejtana iz svojih glava i kuća! Odbacimo ove i ovkave vidove opuštanja. Pogledajmo šta Uzvišeni Allah i Njegov Miljenik kažu:

 “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu’udžem el-Kebir, br.7825.)

Za akos.ba piče: Sanel Graho