Bila sam na aerodromu. Stajala sam na sigurnosnoj liniji čekajući da me ritualno ispitaju.
Ali, dok sam stajala ugledala sam djevojčicu sa njenom majkom. Djevojčica je plakala. Očito je bila bolesna. Majka je posegnula za torbom da bi djevojčici dala neki lijek. Bila sam zapanjena kako je djevojčica jadno izgledala i odjednom sam nešto uvidjela. Osjetila sam kao da gledam nekoga ko je zarobljen. Ova nevina, čista duša je bila zarobljena u ovozemaljskom tijelu koje je moralo da se razboli, osjeća bol i pati.I onda sam se podsjetila na hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika”. (Sahih Muslim) I po prvi put sam to drugačije shvatila nego ranije. Mislim da veliki broj ljudi pogrešno tumači ovaj hadis misleći da nevjernici trebaju da uživaju u ovom životu, a da vjernici moraju biti ograničeni u ovom životu haram i halal stvarima i da moraju čekati do sljedećeg života kako bi uživali. Ili možda, pojedini misle da je ovaj život jadan za vjernika, dok je blaženstvo za nevjernika.
Ali ne mislim da se uopće na to odnosi.Odjednom sam vidjela stvarnost ovog hadisa na ovoj djevojčici. Vidjela sam kako izgleda zarobljena duša koja pripada drugom svijetu, boljem svijetu, gdje ne mora da se razboli.Ali šta se dešava kada je suprotno? Šta se događa kada duša već misli da je u Džennetu? Da li ta duša ikada želi da bude negdje drugo? Negdje gdje je bolje? Ne. To je tačno gdje ona želi biti. Za tu dušu, nigdje drugo nije bolje. Kada ste u Džennetu, ne možete zamisliti da budete ni na jednom drugom boljem mjestu. Vi ne žudite ni za čim drugim. Ništa više nije potrebno. Zadovoljni ste onim gdje se nalazite. To je stanje nevjernika.Allah kaže: Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni. (Junus, 7)
Za dušu nevjernika, ovaj neizbježni bolni, razočaravajući i privremeni svijet je njihov džennet. To je sve za šta znaju. Zamislite da je svijet gdje morate padati, krvariti i na kraju umrijeti jedini džennet za koji znate. Zamislite tu agoniju.Onaj ko ne vjeruje da postoji bolje mjesto- koji smatra da je ovaj svijet najbolje što može dobiti- postat će vrlo nestrpljiv kada njegov život ne bude savršen. Oni se brzo naljute i brzo postanu skrhani jer ovaj život bi trebao biti Džennet. Oni ne shvataju da postoji nešto veće. Ovo je sve čemu oni teže. Svaki napor, svaka vještina, svaka šansa, svaki dar koji im pokloni njihov Stvoritelj, je utrošena u traženju ovoga života, u kojem im ništa se neće dogoditi osim onoga što je već zapisano.Njihova duša je privržena ovozemaljskom tijelu jer ona misli da je to tijelo jedini džennet koji ima. Ili koji će ikada imati. Dakle, ne želi ga napustiti. Po svaku cijenu želi da ga zadrži. Uzeti dušu iz njenog ‘dženneta’ prilikom smrti je najvećemoguće mučenje. Allah opisuje smrt nevjernika kao čupanje duše od tijela: Allah kaže: Tako Mi onih koji čupaju grubo. (En-Nazi’at, 1)
Čupanje zbog toga što duša ne želi da ode. Ona vjeruje da je već na svom ‘nebu’. Ona nije shvatila da postoji nešto veće. Puno, puno veće.Za dušu vjernika je drugačije. Vjernik je u zatvoru, a ne u džennetu. Zašto? Šta je zatvorenik? Zatvorenik je onaj koji je zarobljen. I zatvorenik je odvojen od svoje kuće. Zaglavljen je dok želi da bude negdje drugo, na boljem mjestu. Ovozemaljsko tijelo je zatvor za vjernika, ne zbog toga što je život jadan za dušu koja vjeruje, već zbog toga što ta duša čezne da bude u nečemu većem. Ona čezne da bude Kući. Bez obzira koliko je ovaj život za vjernika divan, on je zatvor u poređenju sa Savršenim životom koji ga očekuje.
Ova duša je privržena Allahu i istinski džennet je s Njim. Ona želi da bude tamo. Ali ovozemaljski život je ono što je sprečava da se vrati- ali za neko vrijeme. To je prepreka, zatvor. Iako, srce vjernika predstavlja jedini istinski džennet ovozemaljskog života, duša još uvijek traži ono što je iznad. Duša još uvijek traži svoju Kuću. Ali ova duša mora ostati iza rešetki tijela određeno vrijeme. Ona mora ‘odslužiti svoje’ prije nego što bude puštena Kući. Kada je kazna odslužena i zatvoreniku bude rečeno da može ići Kući, on se nikada neće držati za zatvorske rešetke. Tako da Allah opisuje smrt vjernika sasvim drugačije. Allah kaže: i onih koji vade blago. (En-Nazi’at, 2)
Duša vjernika lagano klizi iz tijela. Njena ‘zatvorska kazna’ je gotova i sada ide Kući. Ona nije poput duše nevjernika koja već misli da je to bilo najbolje što može dobiti.I nisam mogla zamisliti savršeniju analogiju od one koju je koristio naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.. Zaista ovaj život je zatvor za vjernika i džennet za nevjernika. Mi ćemo biti pozvani nazad od istog pozivatelja. Pitanje je, da li ćemo živjeti svoj život na taj način da kada taj poziv dođe budemo oni koji će se držati za rešetke? Ili ćemo ga živjeti na taj način da će nam ovaj poziv biti poziv oslobađanja. Poziv Kući.
Napisala: Jasmin Mudžahid
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
