U Fokusu

Kako pronaći Allaha dž.š.?

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Na Sudnjem danu, Allah dž.š. će reći: ‘O sine Ademov, bio Sam bolestan, a ti Me nisi posjetio.’ ‘Gospodaru, kako sam Te mogao posjetiti kad si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Jesi li znao da je jedan od Mojih robova bolestan, a ti ga nisi posjetio? Da si ga posjetio, pronašao bi Me tamo.’

Zatim će Allah dž.š. reći: ‘O sine Ademov, trebala Mi je hrana, a ti me nisi nahranio.’ ‘Kako sam Te mogao nahraniti kad si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Jesi li znao da je neki od Mojih robova gladan, a ti ga nisi nahranio? Da si to uradio postigao bi nagradu za to kod Mene.’

‘O sine Ademov, bio Sam žedan, a ti Me nisi napojio.’ ‘Gospodaru, kako sam Te mogao napojiti kad si Ti Gospodar svejtova?’ ‘Jesi li znao da je neko od Mojih robova žedan? Da si ga napojio našao bi svoju nagradu kod Mene.’ ” ( Buhari)

Baš kao što je Poslanik s.a.v.s. poslan kao milost svjetovima, tako bismo i mi trebali biti milost za one koji žive oko nas i sa kojima smo u kontaktu. Služeći drugima i pomažući im, pronaći ćemo našeg Gospodara. Njegovom milošću, jedan od puteva ka Njemu jeste širenje mira i uljepšavanje svijeta oko nas. Jedino kroz pomaganje drugima možemo pomoći samima sebi. Ne možemo živjeti konzumističkim i sebičnim načinom života, a očekivati, usput, nagradu od Uzvišenog Allaha.

Allah dž.š. je iz Svoje milosti i mudrosti dao da služenje drugima i stvaranje mira i reda na zemlji budu jedna od obilježja na putu ka Njemu. Ne možemo dopustiti sebi da ignorišemo nevolje oko nas, jer u ovim pozivima za pomoć je poziv i nama da se približimo našem Stvoritelju. U ovom hadisu, Poslanik s.a.v.s. nam govori da, ako ste ikada tražili direktan put do Allahovog dž.š. zadovoljstva, to je onda ovaj put.

Stoga, trebali bismo oživjeti našu sklonost da činimo neka jednostavna djela od pomoći drugima, a koja možemo raditi svaki dan. Kada čujemo da je neko bolestan ili u potrebi, instikt koji nosimo u sebi da trebamo pomoći treba biti toliko jak da ga ne možemo ignorisati. Međutim, mnogi od nas su postali bezosjećajni na tuđe nevolje, jer nije u skladu sa načinom života koji smo odabrali živjeti. Nekako se i možemo natjerati da doniramo novac, ali ne više od toga.

Ali, u davanju hrane gladnome, oslobađajući žeđi i patnje i tješeći bolesnog leži nevjerovatna bliskost sa Allahom dž.š., tolika da On kaže da je tamo, Slavljen neka je On. Možda bismo trebali preispitati svoje prioritete, te ugrabiti šansu da budemo na mjestima i prilikama gdje se Allahovo dž.š. zadovoljstvo može naći. Možda možemo posvetiti tome posebnu pažnju, tako da smo u stalnoj potrazi za načinima da zadovoljimo Allaha dž.š. putem pomaganja ljudima koji su u teškim situacijama, u našim društvima i komšilucima.

Ovaj hadis nas, također, uči da služenje ljudima ne mora imati nikakav drugi motiv, osim Allahovog zadovoljstva. Naše zajednice ne trebaju neki konkretan cilj da bismo posvetili svoje vrijeme i prihode u olakšavanju nečije situacije. Istinski trebamo tražiti samo Allaha u onome što uradimo za druge.

Da nahranimo gladnog, da skuhamo nešto za porodilju, ili da okrčimo put gdje vozi naš komšija, ne mora biti način da pozivamo u islam, ili da se dokazujemo kao plemeniti građani, ponekad neka to bude samo za Allaha. Čak i kada naši napori i planovi budu na udaru kritika i osuda, ako je naša motivacija i namjera čista, ne smijemo biti ometeni od strane nekih ljudi loše volje.

U našoj posvećenosti stvaranju mira, kao pojedinci i zajednice, moramo se truditi da naše prisustvo bude blagodat i milost svakom susjedstvu ili gradu u kojima živimo.
 

Priredila: Anesa Gegić

Akos.bA

Povezani članci

Back to top button