Ostaje vječito pitanje da li su za mito i korupciju više krivi oni koji ga uzimaju ili oni koji ga daju. Ili obje strane?

Piše: Zvonimir Nikolić

Sredinom sedamdesetih u našu zgradu je doselio doktor. Zgradu čiji su stanovnici bili željeznički službenici, jer je zgradu napravilo preduzeće ŽTP. I, kako je to tada bilo, oni sa više djece ili oni na malo većem položaju imali su dvoiposobne stanove, sa velikim balkonom i pogledom na ulicu. Oni sa manje staža, manjom porodicom ili slabijom funkcijom u firmi stanovali su u jednoiposobnim stanovima sa velikim balkonom, ali na dvorišnoj strani zgrade. Između njih su stanovali samci u garsonjerama.

Doktor je doselio u veći stan. I, kako to obično biva, odmah je komšiluk krenuo sa raznim konstrukcijama kako je došao do stana, sa teorijama zavjere, iako su negdje u dubini duše svi bili na neki način sretni što im je komšija doktor. Doktor je, zapravo, bio očni ljekar, ali obraćali su mu se za sve moguće vrste bolova i dijagnoza. Pa makar i samo za savjet. Čitav komšiluk se između sebe nazivao po imenu, samo novog komšiju nikada niko nije oslovio po imenu, a da prije toga nije upotrijebio i titulu doktor.

Doktor je imao poseban i pomalo povlašten tretman u našoj zgradi, jer mogao si završiti bilo koji fakultet, ali niti jedan nije bio toliko cijenjen kao medicinski. Uostalom, vjerovatno je većina komšiluka razmišljala: “Ko zna hoću li ikada praviti kuću pa da mi treba arhitekta, praviti neku spravu pa da mi treba mašinski inžinjer…” A svi su znali da će ih kad-tad nešto zaboljeti, pa nije loše imati doktora u blizini.

Prije sedam godina sam imao prilično tešku operaciju. Operisao me je čovjek koji je sa mnom proveo prva dva razreda osnovne škole. Čovjek kojem sam upamtio ime, jer je sa mnom dijelio školsku klupu i čovjek kojeg sam za narednih 35 godina vidio možda jednom ili dva puta.

‘Pare svako uzima…’

Čovjek koji je u međuvremenu postao uvaženi i cijenjeni ljekar. Moj tretman “školskog druga” i ostalih pacijenata je bio različit u samo nekoliko rečenica više koje bi sa mnom progovorio u toku vizite, jer ja sam bio pacijent kao i ostali.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Ta čarobna riječ ‘koverta’