Svećenikov put u islam

Autor: Abdullah et-Terdžuman. Preveo i priredio: dr. Izet Terzić

 

Ovo djelo sadrži kazivanje o svećeniku iz 14. stoljeća koji se rodio u Španiji a školovao se u Italiji. Otkrivši da je islam najispravniji način života, napušta kršćanstvo, prihvaća islam i odlazi u Tunis, gdje je živio do svoje smrti. Nakon njegove biografije i kritike crkvenog učenja, slijedi još deset kraćih izvadaka o misionarima i svećenicima savremenog doba, koji su prihvatili islam. Treći dio knjige su prilozi koji svojim sadržajem dopunjuju kritiku crkvenog učenja. Prelasci na islam su jedan kontinuiran svjetski fenomen koji je na svjetskoj sceni prisutan upravo danas, u vrijeme kada su napadi na islam došli do punog izražaja.

Prvo izdanje ove knjige je uradio Medžlis IZ Mostar 2002. godine.

***

Predgovor priređivača

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Ideja da se sa arapskog jezika prevede djelo Tuh-fetul-erib fir-reddi ala ehlis-salibod bivšeg svećenika Anselma Tormeda, a poslije Abdullaha et-Terdžumana, postoji već duže vrijeme, ali svjetlost dana na bosan­skom jeziku ugledala je tek sada. Autor ovog djela ro­đen je u hrišćanskoj porodici u Španiji, tačnije na Palmi de Majorki krajem 14. stoljeća. Nakon višegodišnjeg školovanja i rada kao svećenik 1420. godine se vraća islamu, te piše djelo u kome govori o svojoj biografiji, životu i putu u islam, a onda i kritički osvrt na hrišćan- sko učenje. S obzirom da se vrijeme događaja odvija prije skoro šest vijekova u vrijeme snažne Crkve i njene inkvizicije, poprimilo je to nivo neobičnog događaja.

Allahovom odredbom došli smo do novih saznanja i informacija o tome da danas u svijetu postoji značajan broj svećenika ili sveštenika i raznoraznih neislamskih misionara koji prihvataju islam. Tako je drugi dio ove knjige i naslovljen sa Svećenici i misionari novijeg doba. Tu su navedeni samo isječci iz njihovih života koji su na njih uticali da dožive veliki preobražaj. Allahu ekber/ Allah je najveći!

Smatramo velikim čudom to da ljudi nemuslimani različitih profesija prihvataju islam, ali nam je još ne- običnije čuti kako i u novijem dobu među njima ima svećenika i misionara. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: …i svakako ćeš ‘naći da su vjernicima velikiprijatelji oni koji govore: »Mi smo hrišćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju, jer znaju daje to Istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su po­svjedočili. Zašto da ne vjerujemo uAllaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim.“ I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagra­da za sve one koji dobra djela čine.(El-Maide, 82-85)

Nakon citiranih ajeta postaju nam jasnije i razumljimivije neke predodžbe o svećenicima. Skromni i iskreno pobožni svećenici svakako dolaze do istine – samo je pitanje uvjeta u kojima žive, te smiju li javno obzaniti ono što osjećaju. Možda bi se mnogi među njima mogli prepoznati tako što se svim srcem iskreno zalažu za mir, međusobno potpomaganje i toleranci­ju među ljudima. U svim Svojim objavama Jedini Bog, Allah, govori da je ljudska vrsta i civilizacija nastala od jednog para Adema i Havve (Adama i Eve) čime smo svi postali braća i sestre. Ali, braća i sestre se vole i mrze, pomažu i ubijaju. Na iskrenim vjernicima svih religija je da suzbijaju negativne pojave, i da afirmišu samo ono što je dobro za sve ljude.

Ovdje bi se mogla postaviti dva pitanja: “Zašto je potrebno da nemusliman prihvati, tj. pređe na islam.

Zašto pripadnik islama ne treba da ‘prelazi’ na drugu vjeru?”

Zato što je u biti vjera u Jednog i Jedinog Boga jed­na – islam i ona je od prvog čovjeka i poslanika Adema, a.s., do posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. Niz Božijih poslanika je velik.

–          Jevreji vjeruju u taj niz sve do Musaa, a.s., (Mojsija), a ne prihvataju Isaa, a.s., i Muhammeda, a.s.

–          Hrišćani vjeruju u sve poslanike do Isa, a.s., (Isusa), a ne prihvataju Muhammeda, a.s.

–          Muslimani prihvataju i poštuju sve poslanike uz vjerovanje da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov

Potrebno je da Jevreji kažu: “I Isa i Muhammed su Božiji poslanici”, a hrišćani: “I Muhammed je Božiji poslanik.” Muslimani jednako, bez ikakve razlike već vjeruju u sve Allahove poslanike od Adema do Muha­meda, a.s., te oni nemaju potrebe da se “vraćaju nazad” u svom vjerovanju.

Nepobitna je činjenica da je islam vjera lučonoša koja iz dana u dan širi svoj sjaj po cijelom svijetu. Na početku ovog milenija zabilježeno je da u Evropi živi 51 milion muslimana, od čega 34 u istočnom, a 17 miliona u zapadnom dijelu Evrope. Od tih sedamnaest miliona muslimana 39 hiljada su ljekari, a 35 hiljada inžinjeri. Trećinu stomatologa zapadne Evrope čine muslimani. Zanimljivo je istaći i da je od 17 miliona u zapadnoj Evropi pola miliona novih muslimana Evro­ pljana. Od tog broja 80% su Francuzi. Jedna od najve­ćih zasluga pripada Abdullahu et-Terdžumanu čije je djelo prevedeno na francuski jezik. Osnovu ove knjige čini prijevod pomenutog djela (Tuhfetul-erib fir-reddi ala ehlis-salib).Tome prethodi jedan izbor kur’anskih i hadiskih tekstova koji govore o slobodi u izboru vjere i o vrijednostima islama. Na kraju knjige je dato neko­liko priloga koji nude kritički osvrt na svijet Crkve i hrišćanstva. Želim da svakom čitaocu ova knjiga bude podstrek u slijeđenju prave Istine i da u tom pogledu nikada ne zaluta. Amin!

Priređivač

Uvod priređivača

AJETI KOJI GOVORE O SLOBODI IZBORA VJERE

U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put sejasno razli­kuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjerujeu Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. -A Allah sve čuje i zna. (El-Bekare, 256)

Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. (El-Bekare, 257)

Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! (Ali Imran, 83)

Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i komeje vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili! (Junus, 98)

Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zem­lji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak. (Er-R’ad, 15)

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu osta­ne čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnjavelika. (En-Nahl, 106)

I reci:““Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo ne­vjernicima pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekući­nom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna lipića i grozna li boravišta! (El-Kehf, 29)

On čini da se smjenjujete na Zemlji. Ko ne bude vje­rovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu. Nevjer­nicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo povećati odvratnost, i nevjernicima će njihovo ne- vjerovanjepovećatipropast. (Fatir, 39)

On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Svešto vi radite Allah dobro vidi. (Et-Tegabun, 2)

Audio obrada uvoda:

{youtube}AnPs9ScaBhA{/youtube} 

IZBOR KUR’ANSKIH AJETA KOJI GOVORE O ISLAMU

…ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, sa Pravog putajezalutao. (El-Bekare, 108)

Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odno­sno samo hrišćani. To su puste želje njihove! Ti reci: “Do­kaz svoj dajte ako je istina to što govorite!” A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to bude dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojatii ni za čim neće tugovati. (El- Bekare, 111-112)

Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” –    on je odgovorio: “ja sam poslušan Gospodaru svjeto­va!” (El-Bekare, 131)

I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i jakub: “Sinovi moji Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačijenego kao muslimani. (El- Bekare, 132)

Vi niste bili prisutni kada je jakubu smrtni čas do­šao i kad je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije moje smrti klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su –     “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo! (El-Bekare, 133)

“Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objav­ljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau u Isau, i u ono štoje dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova – mi ne pravimo nikakve razlike među njima i misesmoNjemupokoravamo. (El-Bekare, 136)

…Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas od­vrate od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – nji­hova djela će bitiponištena i na ovome i na Onome svi­jetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 217)

Allahu je prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došlo sazna­nje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati ” (Ali lmran, 19)

Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: “Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede ” I reci oni­ma kojima je data Knjiga i neukima:“Primite islam!” Ako prime islam, onda su na Pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. – A Allah dobro vidi robove Svoje” (Ali Imran, 20)

Ibrahim nije bio ni jevrej ni hrišćanin, već pravi vjer­nik, vjerovao je u Boga Jednoga i nije bio idolopoklonik. (Ali Imran, 67)

Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika. (Ali Imran, 68)

Neki sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas na stranputicu odvedu; međutim, oni samo sebe odvode, a da i ne slute. (Ali lmran, 69)

O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate! (Ali Imran, 70)

A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na Onom svijetu nastradati. (Ali Imran, 85)

Allah neće ukazati na Pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon što su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a pruženi su im i jasni dokazi! – Neće Allah ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi neprav­du čini.(Ali Imran, 86)

Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanujoš veći nevjernici, kajanje im se doista neće primiti, i oni su zbilja zalutali.(Ali lmran, 90)

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Alla- hu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu! A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (En-Nisa, 125)

O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i tu Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu kojuje objavioprije.A onaj ko ne bude vjerovao u Alla­ha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet – daleko je zalutao. (En-Nisa, 136)

Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i po­jačali nevjerovanje, Allah doista neće oprostiti i neće ih na Praviput izvesti. (En-Nisa, 137)

…Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera – A onome ko bude primoran, kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allahće oprostiti i samilostan biti. (El-Maide, 3)

A onaj ko otpadne odpreve vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na Onome svijetu, nastradati.(El- Maide, 5)

Nevjernici su oni koji govore:“Bog je – Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, kla­njajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a ne­vjernicima neće niko pomoći. (El-Maide,72)

Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od tro­jice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (El-Maide,73)

Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je. (El-Maide, 74)

Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjerujubezpodrške ostavi. (El-En’am, 125)

Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sači­nite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, akoje istina što tvrdite! (Hud, 13)

A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objav­ljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega-zato muslimani postanite! (Hud, 14)

Samo se Njemu može moliti! A oni kojima se pored Njega mole – neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; molitva nevjernika je stvar izgubljena. (Er-R’ad, 14)

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima medu njima koji su nepravedni, i recite:““Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste- jedan, i mi se Njemu pokoravamo.” (El-Ankebut, 46)

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera,jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30)

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a usto čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća. (Lukman, 22)

Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svogaf Teško se onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! (Ez-Zumer, 22)

Reci: “Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se viporedAllaha, klanjate, a naređeno mije da sepoko- ravam Gospodarusvjetova.” (El-Mu’min, 66)

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:“ja sam doista musliman! (Fussilet, 33)

Imi smo, čim smo Kur’an čuli, u njegapovjerovali- ako u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne trebasebojati.(El-Džin, 13)

I ima nas muslimana, a ima nas zalutalih – oni koji islam prihvate Praviputsu izabrali. (El-Džin, 14)

 

HADISI O PRIHVAĆANJU ISLAMA

Sumarne ibn Esal je bio zarobljen i privezan u blizi­ni džamije. Prolazeći pored njega Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da ga odvežu. Sumarne je zatim oti­šao do obližnjeg bunara, okupao se, zatim ušao u dža­miju i izgovorio: „Ešhedu en la illahe illelah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!“ Time je po­stao pripadnik islama. Obraćajući se hazreti Aliji, Mu­hammed, s.a.v.s., je rekao: “Tako mi Allaha, ako neko tvojim sebebom prihvati islam bilo bi ti vrijednije od najboljeg stada stoke.”

Blago onom ko je upućen u islam – on provodi svoj život zadovoljan onim što ima i skroman je.

Kad bi neko prihvatio islam Muhammed, s.a.v.s., bi ga podučio da izgovara sljedeće riječi: „Allahummagfir li verhamni vehdini verzukni“ što znači: “Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i opskrbi me.”

Kod Muhammeda, s.a.v.s., je došla delegacija iz ple­mena Sekif da prihvate islam. Pošto je to bilo u toku mjeseca ramazana, rekao im je da poste ono što je pre­ostalo ramazanskih dana. Svako dijete se rodi kao mu­sliman, a roditelj (i staratelji) ih onda učine hrišćaninom, jevrejom ili vatropoklonikom.

Ebu Seid el-Hudri prenosi riječi Allahovog Po­slanika: „Ko kaže: ‘Zadovoljan sam da mi Allah bude Gospodar, islam bude vjera i Muhammed, s.a.v.s., bude poslanik’, zaslužio je Džennet kao nagradu.

Islam se zasniva na pet temelja: vjerovati Jednog Je­dinog Allaha, klanjati namaz, dijeliti zekat, postiti ra­mazan i, kome to bude moguće, obaviti hadž.

Kada čovjek prihvati islam i valjano ga primjenjuje, Allah će mu upisati svako dobro koje je ranije uradio i izbrisati svako zlo koje je ranije učinio, a poslije toga dolazi naknada i to: za svako dobro nagrada od deset do sedam stotina puta, a za loše djelo njemu odgovara­juća kazna, ukoliko Allah i nju ne oprosti.

*           Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s., je došao neki čovjek opremljen za borbu (u vrijeme bitke na Uhudu), i upitao: “Da li da se borim ili da prihvatim islam?” Po­slanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: “Prvo prihvati islam, pa onda idi u borbu.” Dao je svečanu izjavu o prihvata- nju islama (Kelimei-šehadet), a onda je otišao u borbu, gdje je i poginuo. Poslije toga je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Uradio je malo, ali će biti obilno nagrađen!”

*           Zaista Uzvišeni Allah daje ovosvjetske blagodati onome ko ih voli i onome ko ih ne voli (tj. dostupne su svakome), ali vjeru daje samo onome ko je voli. Kome

Allah daruje vjeru, On ga je i zavolio. Tako mi Gospo­dara, neće postati musliman niko, a da prije toga njego­vo srce i jezik ne prihvate islam.

*          Ko od hrišćana ili jevreja prihvati islam ima- će duplu nagradu, a prava i obaveze su iste, a ko od mušrka (idolopoklonika) prihvati islam biće jedno­struko (istovjetno) nagrađen, a prava i obaveze su iste.

 

UVOD

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Ovo je kazivanje Allahovog siromašnog roba, želj­nog Allahove milosti i oprosta od grijeha, Abdullaha b. Abdullaha et-Terdžumana. Allah Uzvišeni ga sačuvao i Svojom dobrotom mu grijehe oprostio.

Hvala Allahu koji nas je odlikovao najboljom vje­rom i učinio nas ummetom istine, počastio nas uče­njem Kur’ana, ramazanskim postom, obilaskom Bejtu- llaha i klanjanjem na tom časnom mjestu. Počastio nas je i noću Lejletul-kadrom, stajanjem na Arefatu, učinio nas od onih koji vode računa o svojoj čistoći, o na­mazu, o zekatu, o vrijednostima džemata, Bajramima, džumanskim hutbama. Objasnio nam je zakone vjere i kako da slijedimo sunnete Allahovih vjerovjesnika. Upoznao nas je o vijestima prošlim i vijestima budu­ćim preko posljednjeg Svoga poslanika i našeg miljeni­ka Muhammeda, s.a.v.s., kao najodabranijeg čovjeka i vođe svih vjernika, neka je na njega trajni salavat, kao i na njegove drugove i sljedbenike zauvijek.

Zaista me Allah počastio Uputom i ulaskom u najispravniju vjeru, kojom se derogiraju prethodne vjere, a koja je poslana preko odabranog, dragog i čistog Mu­hammeda, s.a.v.s., pečata svih poslanika. Razmišljao sam o jasnim i očiglednim dokazima islama, te vidio da nema ništa ni najmanje skriveno. Nejasno može biti samo onome ko nema razuma.

Pronašao sam mnogo djela islamske uleme, da Allah bude zadovoljan s njima, koji su koristeći svo­je racionalne dokaze iznosili kritičko mišljenje u uče­njima hrišćana i jevreja. U tome bih posebno istaknuo hafiza Ebu Muhammeda ibn Hazma, Allah mu se smi­lovao, koji je koristeći se njihovim knjigama kritikovao njihovo učenje. S obzirom da ta islamska ulema nije dovoljno raspolagala na praktičnom polju ispoljava- nja hrišćanstva uzeo sam sebi u zadatak da im ja od­govorim iznoseći i iskustveno znanje. U tom pogledu navešću na najpravedniji, najrazumniji i logičan način, upotrebljavajući razum i čula, njihova iskrivljena uče­nja, kako bi “zašutila njihova zvona”. Odgovoriću im na njihov pogrešan govor o trojstvu koje je izmišljen, spominjući u tom pogledu njihove Biblije, kao i to ko ih je pisao i kanone ko ih je donosio. Svojim nevjero­vanjem, kao i potvorama na Isa, a.s., i lažima na Allaha, dž.š., iskvarili su umove. Navešću tekstove svećenika i njihova ubjeđenja uz pomoć njihovih varki i obmana. Smišljeno su izbacili iz Evanđelja (objavljenog Indžila) koje je objavljeno Isau, a.s., ono što govori o svojstvi­ma najavljivanog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

Nakon toga ću navesti suštinu prinošenja žrtava u njihovom učenju, kao i načine molitve u njihovim ras­pećima – Allah ih kaznio. Uzvišeni Allah me nadahnuo i uputio na Pravi put, te sam odlučio da napišem ovo djelo koje će vas, nadam se, prijatno obradovati.

Djelo se sastoji iz opisa moga rodnog kraja, zatim moga odrastanja i razvoja, nakon kojeg sam otišao u svi­jet i prešao na islam, prihvatajući vjeru našeg dragog po­slanika Muhammeda, neka je najljepši salavat i selam na njega. Zatim ću navesti neke od lijepih postupaka koje je prema meni učinio plemeniti vladar Ebul-Abbas Ahmed i događaj iz njegovog vremena. Nakon toga se spo­minje period Abdulaziza Ebu Farisa, inače Ahmedo- vog sina, nasljednika u vlasti, gdje se, također, govori o njegovoj lijepoj biografiji. Poslije slijedi odgovor na neka pitanja o hrišćanstvu, kao i čvrstoći i ljepoti vjere islama.

Nakon pripreme ove neobične knjige odlučio sam da joj dam naslov Tuhfetul-erib fir-reddi ala ehlis-salib (Pun pogodak u odgovoru hrišćanima), a podijelio sam je u tri dijela kako bih čitaocu olakšao što bolje razu­mijevanje.

Prvi dio govori o početku mog islamijjeta, napušta­nju hrišćanstva i ulasku među pripadnike čistog islama, a u čemu mi je mnogo pomogao vladar pravovjernih Ahmed Ebul-Abbas.

Drugi dio govori o vremenu provedenom za vrije­me novog vladara Abdulaziza, kada je i nastalo pisanje ove knjige. Bilo je to 823. hidžretske godine.

Treći dio govori o ciljevima ove knjige, kojom se želi potvrditi poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., kroz navode ranijih svetih knjiga (Tevvrata i Indžila), neka je salavat i selam na sve Allahove poslanike. Završetak knjige ukazuje na njen osnovni cilj.

 

PRVI DIO

Potičem iz grada Majorke. Molim Allaha da ga učini islamskim mjestom. To je veliki grad koji se nalazi na istoimenom ostrvu, smješte­nom između dvije planine koje razdvaja mala rijeka. Ostrvo obiluje raznovrsnim drvećem. Ima i dvije ne­obično lijepe luke u koje svraćaju veliki trgovački bro­dovi. Postoje mnogobrojne plantaže smokvi i maslina. U jednoj sezoni se proizvede maslinovog ulja više od dvadeset hiljada bačvi, što se, osim na domaće trži­šte, izvozi u Egipat. Na ovom ostrvu nalazi se više od 120 čvrsto građenih utvrda. Bogato je mnogobrojnim izvorima vode, koji se preko rijeka i potoka ulijevaju u more.

Moj otac je smatran jednim od uglednih ljudi Majorke. Osim mene, nije imao druge djece. Nakon što sam napunio šest godina, predao me je učitelju, sveće­niku pred kojim sam učio Evanđelje. Za dvije godine sam više od pola naučio napamet. Zatim sam izučavao jezik Biblije i logiku što je trajalo šest godina. Potom sam napustio Majorku i otputovao u Laredo u Kataloniji. Laredo je bio poznat po izučavanju hrišćanskih nauka. Kroz njega se proteže dolina bogata plemenitim metalima pomiješanim sa pijeskom. Mnogi su se bavili traženjem zlata. Mjesto je, na kraju, ipak opustjelo.

Ovo područje je bilo poznato po raznovrsnom voću, a naročito po breskvama koje su uglavnom sušili. Osim toga, sušili su tikve i mrkvu. Kada bi ih željeli zimi koristiti, stavljali bi ih noć prije u vodu, a zatim bi ih tako spravljali, da bi davali ukus potpuno svježe hrane.

U gradu je uvijek boravilo između 1000 i 1500 uče­nika, koji su dolazili u potrazi za hrišćanskom naukom. Glavnu riječ je imao svećenik pred kojim bi se učilo. Obzirom da je to područje bilo bogato mnogim poljo­privrednim proizvodima, osim vjerskih izučavao sam i poljoprivredne nauke, kao i astronomiju. U izučavanju ovih nauka, a posebno hrišćanske dogmatike, proveo sam deset godina. Poslije toga sam nastavio školova­nje u Bolonji u Italiji. To je veliki grad čije su kuće i zgrade izgrađene od pečene crvene opeke, jer nemaju kamena. Svaki proizvođač opeke imao je i svoj zaštitni znak po kojem bi se međusobno raspoznavali. Imali su zajedničkog kontrolora koji bi provjeravao kvalitet zemlje od koje su pravili opeku, kao i kvalitet pečenja. Ukoliko bi neko nekvalitetno radio, bio bi kažnjavan.

Ovaj grad je poznat u široj oblasti i po tome što u njega svake godine iz svih krajeva svijeta dolazi više od 2000 ljudi, radi izučavanja hrišćanskih nauka. Tom prilikom se svi oblače u posebne vjerske odo­re, da se niko ne bi isticao po porijeklu i imetku. Među njima se posebno isticao samo vjerski velikodostojnik pred kojim bi učili. Sve odluke su bile u njegovim ru­kama.

Stanovao sam u crkvi jednog starog i veoma uva­ženog svećenika po imenu Nikola Martel. Obrazo­vanjem, učenošću i pobožnošću se isticao iznad svih ostalih crkvenih velikodostojnika tog mjesta. Do nje­ga su sa svih strana stizala vjerska pitanja, pa čak i od vladara, zbog čega su ga bogato nagrađivali. Toliko je bio uvažavan, da su ga obasipali raznim poklonima, smatrajući da na taj način i oni postižu visok stepen kod Boga. Pred tim svećenikom sam učio temeljne hri- šćanske znanosti i mudrosti. U službi sam mu se mno­go približio, pa mi je tako prepuštao i neke poslove. Postao sam njegov najbliži saradnik. Stekao je toliko povjerenje u mene, da mi je povjerio ključeve svojih odaja, kao što su ostave za hranu i piće, i sve druge oda­je, osim jedne male sobe u kojoj bi se samo on nekada osamljivao. Pretpostavljao sam da bi to mogla biti oda­ja u kojoj je sklanjao skupocjene darove i novac, a Allah najbolje zna. Uz njega sam proveo punih deset godina, nakon čega ga je zadesila bolest. Tako bolestan jednom prilikom nije mogao prisustvovati zajedničkom sastan­ku sa svim ostalim svećenicima. Oni su iščekivali nje­gov dolazak i u međuvremenu raspravljali o različitim vjerskim pitanjima. Tako smo došli do teme u kojoj se govori kako je Uzvišeni Allah preko Isa, a.s., najavio dolazak novog poslanika koji će biti „čestito i praved­no siroče”. Istraživali smo i razmišljali o tome ko bi to mogao biti. Svaki od njih je shodno svome znanju i ra­zumijevanju iznosio svoje mišljenje, tako da se dijalog razvio naširoko, ali ipak smo se razišli bez rješenja po tom pitanju.

Nakon toga sam otišao do bolesnog učitelja koji me pitao o čemu smo razgovarali u njegovom odsu­stvu. Informisao sam ga o razilaženju svećenika po pi­tanju ko stoji iza imena „čestito siroče”. Neki od njih su govorili ovaj, neki onaj. Upitao me za mišljenje, pa sam rekao da sam se složio sa mišljenjem jednog sudi- je koji je imao svoje tumačenje Biblije. Zatim mi uči­telj reče: „Nisi loš, trudio si se i blizu si, ali je ipak to pogrešno, jer je istina sasvim drugačija. Tumačenje tog časnog imena zna veoma mali broj učenjaka upućenih od Boga, a vama je dato vrlo malo znanja.“ Prišao sam njegovim skutima i poljubio mu stope, govoreći: „Dra­gi moj učitelju, ti znaš da sam došao iz veoma dalekog mjesta ovdje kod tebe i evo služim ti deset godina. Na­učio si me mnogo toga da ti se ne mogu toliko zahva­liti. Tvojom te dobrotom molim da mi kažeš o kojem čovjeku je riječ!“ Moj stari učitelj je zaplakao i rekao: „O sinko moj, tako mi Boga, ti si mi najdraži od svih koje poznajem zbog tvoje neizmjerne i iskrene privr­ženosti meni. Spoznaja tog imena znači veliku stvar, ali se bojim za tebe da ćeš, ukoliko je objelodaniš, dovesti sebe u smrtnu opasnost, tj. bojim se da će te hrišćani nakon toga ubiti”. A ja rekoh: „Učitelju moj, Velikog mi Boga i istinitog Evanđelja i onoga po kome je on dostavljen ljudima, neću nikome reći šta kriješ, osim sa tvojom dozvolom.” On mi odgovori: „Sine moj, sjećaš li se kad si došao ovdje, a ja te pitao o tvom gradu, ima li blizu njega muslimana, ratuju li oni protiv vas ili vi protiv njih? Time sam htio provjeriti da li u sebi imaš odvratnost prema islamu. Znaj sinko moj, da je „česti­to siroče (paraklit)” jedno od imena Božijeg vjerovje- snika Muhammeda, kome je objavljena četvrta Božija Objava, a nagoviješten je preko jezika Danijela, koji je nagovijestio dolazak nove Objave preko novog posla­nika. Njegova vjera će biti vjera istine, a njegovi čisti sljedbenici su spomenuti u Evanđelju.”

Zatim sam ga upitao: „Učitelju, a šta kažeš onda za hrišćansku vjeru”? On odgovori: „Sinko, kada bi se hri­šćani pridržavali onoga s čime je došao Isus, svi bi bili u Božijoj vjeri, jer je Isus, kao i svi ostali poslanici, pri­povijedao jednu vjeru, vjeru u Jednog i Jedinog Boga, bez pripisivanja druga Njemu.” Pitao sam: „Učitelju, pa kako onda riješiti ovaj problem?” On reče: „Samo ulaskom u islam.” ,,A da li će se zaista spasiti onaj ko prihvati tu vjeru?“ – upitah. „Da, spasiće se i na ovom i na Budućem svijetu.” – odgovori on. „Učitelju moj, za­ista će pametan izabrati za sebe što najbolje zna. Kada si znao za vrijednosti islama, šta te ometalo u tome da ga prihvatiš?” On odgovori: „Sine moj, Bog mi nije ot­krio ljepote islama i čast Vjerovjesnika islama sve do moje duboke starosti. Da me je Svevišnji uputio na to dok sam bio tvojih godina, napustio bih sve i prihvatio čistu vjeru islam. Ljubav prema ovom svijetu je izvor svih pogreški, a ti znaš moj položaj među narodom. Kad bih ja obznanio da prihvatam islam, ubili bi me po kratkom postupku. A ako bih se od hrišćana izvukao i prišao muslimanima i rekao im da im dolazim kao mu­sliman, rekli bi mi da sam se spasio ulaskom u pravu vjeru i sam sam sebe spasio od Božije kazne. Bio bih među njima stari, siromašni, devedesetogodišnji jadni- čak. Ne bih razumio njihov jezik, niti bi oni znali moju pravu istinu, te bih, možda i gladan umro. Međutim, hvala Bogu, ja sam u vjeri, Isusovoj i onoga što nam je on dostavio, a Allah najbolje zna o meni.“

Zatim sam mu rekao: „Učitelju moj, uputi mene da idem na muslimansku teritoriju i uđem u njihovu vje- ru!“ Stari učitelj mi reče: „Ako budeš pametan i željan spasa, uputi se u islam. Samo tako ćeš imati i ovaj i Onaj svijet. Ali, sine, o ovome ne zna niko osim nas dvojice, pa dobro pazi da što ne izustiš. Ukoliko bi to otkrio, narod bi te linčovao a ja ti ne bih mogao pomoći. Ako bi ti slučajno mene izdao, ja bih to porekao, a moje riječi su jače od tvojih i više bi meni vjerovali, nego tebi.” Rekao sam: „Učitelju moj, Bože sačuvaj takvih slutnji!“ Dao sam mu riječ kojom sam ga umi­rio a zatim sam se počeo pripremati za odlazak iz tog mjesta. Učinio dovu za mene, poželjevši mi sretan put i poklonivši mi pedeset dinara.

Ukrcao sam se na brod i uputio ka Majorki. U njoj sam proveo šest mjeseci, a onda se uputio na Siciliju. I tu sam ostao pet mjeseci u iščekivanju odgovarajućeg broda kojim bi se uputio u neku muslimansku zemlju.

Putnički brod se pripremao za Tunis. Sa Sicilije smo krenuli predveče, a u tunisku luku stigli sutradan oko podne. Nakon što sam se iskrcao s broda, preda me je izašla velika skupina hrišćana koji su o meni čuli rani­je. S njima sam krenuo do njihovih domova. U tom društvu je bilo poznatih tuniskih hrišćanskih trgovaca. Među njima sam proveo četiri mjeseca, uživajući veliko gostoprimstvo.

Raspitivao sam se ima li ko na dvorcu vladara da sa njime mogu stupiti u kontakt. Hrišćani su mi rekli da na vladarevom dvom ima jedan visoki službenik, koji se zove Jusuf. On je bio lični vladarev ljekar, a tadašnji vladar je bio Ebul-Abbas Ahmed, Allah mu smilovao. Obradovao sam se viješću da ću naći nekoga od musli­mana s kim bih mogao razgovarati. Zatim sam se raspi­tivao o mjestu gdje stanuje pomenuti ljekar. Uputili su me na njega, nakon čega smo se i upoznali.

U razgovoru sa njim, objasnio sam mu svoju situa­ciju i razlog dolaska u Tunis i prihvaćanje islama. Ljekar je bio presretan što će, djelimično njegovom zaslugom, neki čovjek preći u islam.

Uputili smo se prema vladarevom dvoru. Prvi je ušao Jusuf i objasnio im razlog mog dolaska. Ušao sam, stao pred vladara i predstavio se. Upitao me ko­liko mi je godina. Odgovorih da imam 35. Zatim me pitao koje nauke poznajem, pa sam ga i o tome informisao. On reče: “Dobrodošao u islam sa Allahovim zadovoljstvom.”

Obratio sam se prevodiocu, ljekaru: “Reci našem poštovanom vladaru da postoje razna govorkanja o onim ljudima koji prihvaćaju islam, te bih ja želio, s vladarevim dopuštenjem, da se pozovu ugledni i po­znati hrišćani i da ih upita o meni, da čuje šta imaju kazati, a onda bih, ako Bog da, javno iskazao svoju pri­padnost islamu.” Tada mi je vladar preko prevodioca rekao: “Ti od mene tražiš isto što je tražio Abdullah ibn Selam od Muhammeda, s.a.v.s., u vrijeme kada je Abdullah prihvatao islam.“

Vladar je pozvao ugledne velikodostojnike iz hrišćanskog naroda da dođu na razgovor. Kada su došli, zatražio je od njih da ga informišu o novom čovjeku, svećeniku, koji se nedavno pojavio među njima. Oni mu odgovoriše: „Vladaru naš, on je naš veliki hrišćan- ski znanstvenik. Najstariji među nama govore da nisu nikada vidjeli znanijeg i učenijeg čovjeka u našoj vje­ri od njega.” Vladar ih upita: ,,A šta biste vi rekli ako bi on prihvatio islam”? Oni odgovoriše: „Sačuvaj nas Bože, pa on to nikada ne bi učinio!”

Kada je ispitao i saznao od hrišćana sve što je htio, pozvao me da stanem pred njega. Stao sam i izgovorio Sehadet. Počeli su se krstiti u čudu i nevjerici, govo­reći: „To on čini samo da bi se oženio, jer se kod nas svećenici ne žene.“ Nakon toga su napustili dvor tužni i zabrinuti.

Vladar, Allah mu se smilovao, je odlučio da mi se iz državne blagajne isplaćuje četvrt dinara dnevno i obezbjedi stan. Zatim me je oženio kćerkom hadžije Muhammeda Saffara. Prilikom svadbe darovao nas je sa stotinu dinara i novom odjećom. Tako sam živio u sretnom braku i dobio sina kome sam dao ime Muhammed u želji da se što više sjećam našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

 

DRUGI DIO

Za vrijeme uvaženog vladara Ebul-Abba- sa i njegovog sina Ebu Farisa, šest mjese­ci nakon mog prihvaćanja islama, odlučili su da me postave za glavnu pratnju broda u Asuan. Vladareva želja je bila da se što više družim sa Ara­pima, kako bih što brže naučio arapski jezik, te radio na prijevodu arapsko-hrišćanskih termina. Tako sam za godinu dana naučio mnogo. Prisustvovao sam i izgrad­nji objekta za strance u Mehdijji, gdje sam prevodio vladaru knjige koje su mu nemuslimani donosili, Allah ih uputio na Pravi put. Putovao sam sa vladarom i u druge, veće gradove Tunisa, kao što su Gebs i Gafsa. U Gafsi se vladar razbolio te je u tom gradu i umro. Bilo je to 3. ša’bana 796. h. g.

Nakon njega, vlast je preuzeo njegov sin Ebu Faris Abdulaziz Nasiruddin koji je obnovio sve moje nad­ležnosti koje sam imao za vrijeme njegovog oca. Po­red toga, dodao mi je još i da imam svoj poseban ured u kome sam vodio poslove vezane za moreplovstvo i prevođenje. Tako sam postao admiral i prevodilac.

Jedne prilike, brod u vlasništvu naroda Musu- kaje prevozio je robu za muslimane. Kada su došli u luku Marsa u Tunisu, uletjela su dva gusarska bro­da sa Sicilije, napali muslimane i uspjeli im opljač­kati brod. Tada je naš vladar Ebu Faris naredio od­govornom licu da sa pratnjom ode do Flalkul-Vadi i da pregovaraju sa hrišćanima kako bi povratili ote­tu imovinu muslimanima. Kada su stigli na određeno mjesto, hrišćani su tražili sigurnost za svog prevodioca, nakon čega su dobili obostrane garancije za bezbjednost pregovarača. U pregovaračkoj grupi hrišćana bio je jedan veliki svećenik, moj nekadašnji prijatelj. Nekada smo zajedno studirali. Čuo je za moje prihvaćanje islama i bilo mu je žao. Želio je da, putem ovih prego­vora, mene pozove da se vratim hrišćanstvu, pozivajući se na naše ranije prijateljstvo. Kada se sreo sa jednim našim prevodiocem, upitao ga je kako se zove, na što mu je ovaj rekao da se zove Alija. Zatim je dodao: „Ali­ja, uzmi ovo pismo i nosi vašem admiralu Abdullahu, a kada mi odgovor doneseš daću ti još jedan dinar.“

Alija je uzeo pismo i pare i otišao u Halkul-Vadi obavjestivši svoga pretpostavljenog o toku razgovora, noseći pismo svećenika sve do vladara.

Pismo je stiglo do vladara Ebu Farisu koji me je po­zvao da dođem i da mu ga prevedem. Kada sam pro­čitao pismo, počeo sam se smijati. Pitao me zašto se smijem, a ja mu rekoh: “Allah vas pomogao Vladaru, ovo pismo je upućeno meni i to od jednog mog bli­skog prijatelja. Evo, prevest ću vam.” Polahko sam prevodio i pisao na arapskom jeziku. U pismu je sta­jalo: „Pozdravlja te tvoj brat, svećenik Frensis, koji te dobro poznaje. Stigao sam u ovaj grad, kako bih te sa sobom vratio na Siciliju. Imam veoma visok položaj kod vlasti Sicilije.U poziciji sam da upravljam, da da­jem i zabranjujem. Mnoge stvari u državi su u mojim rukama.Poslušaj me i pođi sa mnom, nek nam je Bog na pomoći. Nemoj da se plašiš da ćeš izgubiti imovinu, ugled ili nešto drugo, jer ja imam mnogo toga i učiniću za tebe što god poželiš. Nemoj samo da razmišljaš o  ovosvjetskim stvarima, jer su one prolazne, a život je kratak. Bog nas stalno motri, pa Ga se boj i traži oprosta od Njega. Napusti mrak islama i vrati se u svje­tlo hrišćanstva. Znaj da je Bog jedan od svete trojice u svom upravljanju svijetom. Nema načina da ti izdvojiš bilo šta za sebe od onoga što je sabrao Bog. Ja znam da ti ovo odlično poznaješ, čak i više od mene, ali te opet podsjećam na sveto trojstvo, jer ono samo koristi vjernicima tog trojstva. Čuvaj se da se ne izgubiš u neznanju. Učini da tvoj odgovor na moje pismo bude kao lijep cvijet upućen meni, jer osobi kakva si ti nije potrebno nikakvo podučavanje. Pozdravljam te.”

Vladar je uzeo prevedeno pismo, pročitao ga svome bratu Ismailu, rekavši: “Tako mi Allaha, ništa nije ispu­stio u svom prijevodu!” A onda ga ja upitah: “Kako to ti, Vladaru znaš?” On reče: “Dobio sam prijevod ovoga pisma od jednog prevodioca trgovca, prije tebe. A šta ti, o Abdullahu, imaš reći kao odgovor na pismo ovog tvog prijatelja svećenika?” Odgovorio sam mu da čvr­sto stojim na pozicijama svog slobodnog prelaska na islam i ljubav prema islamu me nikada neće napustiti. Odlučio sam da ne odgovaram na ovo pismo, ali mi vladar reče: “Uvjerili smo se u ispravnost tvoje čvrste vjere islama i mi ne sumnjamo u tebe, ali rat je varka, pa ti to iskoristi i ipak napiši odgovor u kome ćeš tražiti da se oteta roba muslimanskih trgovaca vrati. Za uzvrat napiši da ćeš, nakon vraćanja imovine muslimanima i sam pobjeći od muslimana sa svojim hrišćanima i ovim svećenikom.”

Nakon ovoga, svećenik se obradovao. Vratili su otetu robu muslimanima. Ali, ja mu se na nisam pri­družio. To ga je, naravno rastužilo, pa su podigli sidro broda i napustili područje Tunisa.

 

***

“Svećenikov put u islam”

Prijevod: dr. Izet Terzić

Izdavač: El-Kelimeh, Novi Pazar, 2011.

Cijena 10KM

• Mehki uvez
• 21 cim
• 184 stranica

 

Prodajna mreža El-Kelimeha: Saradnici kod kojih se mogu naći izdanja El-Kelimeh: 

Sbrbija

El-Kelimeh, Novi Pazar, +381 20 334 020, 064 16 222 84, 064 889 1780,    kelimeh@gmail.com

BiH

Sarajevu:   kupiknjigu@live.com

Visoko: 061 804 016,    bhmisk@gmail.com

Kakanj: NTV Kakanj, 061 788 069,    marketing@ntvic.ba

Travnik: Džamija Kalibunar, 061 763 884,    sakac@hotmail.com

Srebrenik i okolina: 061  634 953

Tuzla:  Knjižara IZ, 061 423 320,     hrustan79@yahoo.com

Bihać:  061 770 170    fuad_baltic@live.com

Crna Gora

Ulcinj: +382 69 493 832,    suad_ef@yahoo.com

Podgorica: +382 69 018 203

Rožaje:  +382 69 518 056,    skenderovic@mail.com

Makedonija

Skoplje:  +389 77 632 187, +389 75 458 486, +389 70 652 906     dzevadhot@hotmail.com

Austrija

Beč: +43660 435 7348,    plavi-pr@hotmail.com

Švicarska

Cirih: +41 79 640 1255,    amko_ch@hotmail.com

Sengalen: +41 78 751 1691, +41 71 931 7023,

Arau: +41 76 603 1592,    el_batar@hotmail.com

Njemačka

Manc: +49 17 676 477 777,    e.ljajic@hotmail.de

USA

slatkisunet@hotmail.com

Australija

+61 412 190 997,    sifet.omerovic@bigpond.com

+61 412 137 607,    zijad_glamocic@hotmail.com

Akos.bA