Sve teorije filozofa i iskustva etičara nisu uspjele ujediniti ljude kao što ih je Kur’an ujedinio
Kur’an nam je nephodan
Naš Uzvišeni Gospodar učinio je čovjeka najčasniji stvorenjem. Podario mu je mnoge sposobnosti kao što su pamet, razmišljanje, govor, razlikovanje dobra od zla…
Prostrani svemir i sve što je u njemu dao je da bude u službi njemu. Zemlja, voda, zrak, životinje, biljke, mjesec, sunce, zvijezde, noć, dan sve što je Svevišnji stvorio, stvoreno je s ciljem da služi čovjeku. Upotpunjenje blagodati došlom je s obznanom vjere: a) vjerovanja (imana) b) djela robovanja(ibadeta) i c) morala i lijepog ponašanja(ahlaka).
Kao što znamo i vjerujemo Uzvišeni Allah nam je prve listove Svoje Riječi dostavio preko prvog poslanika i prvog čovjeka Adema, a.s, a pečat Njegove Objave savršeni Kur’an dostavio nam je preko našeg pejgambera hazreti Muhammeda, a.s. Časni Kur’an je posljednja poruka našeg Gospodara čovječanstvu. On je najveća mudžiza Muhammeda a.s. O njegovim posebnostima naš gospodar u suri el-Isra ovako govori: „Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine ovakav jedan Kur’an, oni, kao što je on ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.“ Naš Časni Kur’an već duže od 14. vjekova konstantno sjaji poput sunca na vrhu svakog vremena, historije i dobi, te ispunjava srca i duše milijaradama ljudi. On je kompletan izvor ahiretskih i dunjalučkih vrijednosti. Ove uzvišene norme niko među ljudima nije uspio pobiti. Čak i oni koji ga ne prihvataju bili su prisiljeni priznati da je on potpuna istina.
Historičari koji su istraživali razloge Poslanikovom, a.s , izvanrednom uspjehu za 23. godine, što je inače kratko vrijeme za ovakav uspjeh u ljudskom životu, objašnjavaju ga sa dva razloga, te kažu: „Muhammed, a.s je prvo dobio oslonac u mudžizi poput Kur’ana. Ali, sve što je govorio i naređivao drugima, Muhammed a.s, je u sebi već primjenio i po tome radio, te je bio poštena i srdačana osoba.“ Vjernici koji su uzeli Pejgambera a.s, za uzor valadanja uvijek su izučavali Kur’an, učili ga, pamtili i pokušavali shvatiti njegova značenja. Uređivali su svoj život spram Njegovih naredbi i zabrana, te istrajavalai živjeti na takav način.
Eto tako se Allahov govor, sa svom svojom živošću na snažan način smjestio u ljudska srca i glave te ujedinio narode, plemena i kulture koje su bile jedni drugima neprijatelji. Njegovim dolaskom od pustinjskog čovjeka, nastala je civilizacija i promijenio se tok historije. Opet, prošlost je svjedok da teorije filozofa i dugogodišnja saznanja i filozofska iskustva etičara nisu uspjela ujediniti ni najmanju skupinu ljudi, nisu ih uspjeli sakupiti oko zajedničkog plemenitog cilja. I najvažnije, da nije uspjela čovječanstvu pružiti nešto u ime pravde, sreće i mira. Ni jedan dio na Zemlji koji nije bio napajan objavom Uzvišenog nije uspio pronaći mir. Dok su milijarde ljudi stoljećima pronalazili put spasa slijedeći kur’ansku uputu. Zahvaljujući Kur’anu naučili su da oko zajedničkog cilja jedan drugom, i svim Allahovim stvorenjima, pružaju ljubav i poštovanje. Muslimani su dobili posebnu snagu kur’anskim svijetlim ajetima i do te mjere su postali snažni da trenutno drže skoro pola svijeta.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
