Svakog dana se borim da stečeno sačuvam

 Bol, praznina, očaj i mržnja postali su sastavni dio svakog čovjeka u mom okruženju. Sad već ne postoji niko ko nije osjetio bol. Neko zbog gubitka voljenog, drugi opet zbog gubitka imanja, a treći iz nekih svojih razloga, trećih, petih ili stotih. Ja jesam dijete, ali, nažalost, boli me i gubitak voljenog, boli me i gubitak kreveta u kojem više ne spavam, a vala boli me i što mi niko ništa ne vjeruje i što sam za sve njih samo dijete. Sve češće smo u podrumu, a oko glave sve više grmi i puca. Stalno je napeto, svi su u grču, smeta mi što svi šapuću, a pritom se ne smiju. Ne sluti na dobro. Ljudi i dalje dolaze i odlaze, ne znam ni odakle ni gdje. Ja pokušavam ubijediti svoje roditelje da bismo i mi trebali krenuti negdje, no oni na moje riječi ostaju nijemi, moje kazivanje smatraju nevažnim, potpuno nevažnim.

Davno je to bilo, ali ja se i danas svega dobro sjećam. Dok mi kroz glavu prolaze slike od prije dvadeset godina, shvatam zašto ljudi ponekad ne vjeruju drugim ljudima. Čak i oni koji se vole, često sumnjaju jedni u druge. Danas znam, a tada nisam, da ljudima ne treba uzimati za zlo što ponekad posumnjaju u izgovorene riječi, pa čak i emocije. Ljudi, jednostavno, sumnjaju, makar mi mislili da na to nemaju pravo, oni do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas. Ali čudna je ljudska ćud.

Ja danas volim jednu ženu za koju bih dao sve što imam. Nemam ja mnogo, rekao sam već.

Ja danas volim ženu za koju bih dao sve što imam. Ipak imam mnogo. Imam ljubav. Imam posao, slobodu, vjeru i jedno malo imanje. I dostojanstvo. Svakog dana se borim da sve to sačuvam, jer imam strastvenu želju da živim. Imam i neopisivu želju da dokažem onima koji su u danima moga djetinjstva pucali na mene da nisu bili toliko moćni da mogu ubiti sve, volju i želju, strastvenu želju za životom.

Iz knjige: ”I ja sam iz Srebrenice”
Autor: Fikret Hodžić
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić