Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Svaki dan života je poklon

Svaki dan života je poklon

Svaki dan života je poklon

Djevojka Rehab El- Buri je na ahiret preselila u svojoj 26-oj godini, 6.3.2011. godine. Umrla je od kancera, i to nakon duge i hrabre borbe. Prije smrti je na svom blogu ostavila poruku od koje se možemo svi okoristiti…

„Trebala su mi tri dana da prihvatimda ću ubrzo umrijeti. Prvog dana mi je um bio u haosu. Drugog dana otupjela. A trećeg su mi dana , moj muž i majka , počeli ulijevati nadu i u svemu sam tome došla do važnih spoznaja:

Svi ćemo umrijeti.

Ljudi koji su vijest o mojoj vijesti primili smireno, i oni koji su se uspaničili-i oni će svi jednog dana napustiti ovaj svijet. Smrt je jedna od onih životnih stvarnosti u koje možemo biti potpuno sigurni, ali se opet nekako zavaramo da joj možemo izmaći.

Ovaj život živimo samo radi idućeg života

Provela sam svoj život kao muslimanka. Klanjala sam i postila, ali sam sebi, ipak, dopustila da mi cilj u životu bude kupovina novih tanjira za iduće proslave, dobijanje popusta pri narednoj porudžbini i potraga za jastucima koji se uklapaju s krem bojom moga kauča. U životu sam bila konzument i provela sam ga zabavljajući se i gubeći vrijeme. Dopustila sam da mi izmakne ono što je bilo istinski važno…

Da sam istinski živjela svoj život radi ahireta, ne bih se toliko bojala budućnosti koja je bila preda mnom. U Kur'anu stoji: „ Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je- život, kad bi samo oni znali!“ ( El- Ankebut, 64)

Niko od nas nema nikakve garancije na život.

Naše zdravlje , naša imovina i naše porodice su samo emanet koji nam je povjerio Allah, i On nam ih može oduzeti kad god to, iz Svoje neizmjerne mudrosti, odredi. Svi mi tvrdimo da u ovo vjerujemo, ali se u praksi često puta spotaknemo. Ne znam ni sama zašto sam mislila da mogu iz uma odagnati misli o smrti još nekih 30 do 40 godina. A Allah , dželle dželaluhu, nam može duše uzeti u bilo kojem trenutku. Ja sam po tom pitanju ista kao i svi drugi ljudi- ne znam još kad će doći moj edžel, ali bih trebala da svaki dan živim i iskoristim kao da mi je posljednji.

Svaki dan je poklon.

Saznanje o skorom napuštanju ovoga svijeta mi je došlo poput poziva na buđenje, i to doživljavam kao blagodat, jer mi Allah svaki dan pruža mogućnost da učinim još dobra i da se pokušam iskupiti za greške iz prošlosti. Jutra su mi, iz ko zna kojeg razloga, naročito teška. Mislim da mi je najgore kad se probudim iz sna i shvatim da i dalje moram da živim s ovom bolešću. Ipak, svako jutro nastojim reći: „ Elhamdulillah, danas se lijepo osjećam. Šta danas mogu učiniti od dobrih djela?“

Ove spoznaje, kao i podrška moje majke, muža, svekrve, mojih sestara, muževih sestara, moga oca i svekra, prijatelja i zajednice su mi, ne samo pomogli da se izborim s onim kroz šta sam prolazila, već i da očekujem nagradu za svoja iskušenja i da pokušam da iskreno prihvatim Allahovu odredbu.“

———————–

Ovozemaljski život nas konstantno tjera da želimo samo da se njemu posvetimo. On želi da samo o njemu mislimo, da zbog njega vjeru zaboravljamo. Stoga, ukoliko ne uzvratimo s još jačim ibadetom Allahu, srca će nam ugušiti grijesi i materijalizam.

Pretražujući internet, naiđoh na tekst sa sljedećih par pitanja:

„Ko si ti? Po čemu si poseban/na?

Šta si u životu napravio i podijelio s drugima?

Kada bismo u ovom momentu preselili na ahiret, šta bi ostalo o nama zapisano?

Koja je naša misija i životna vizija, i da li je nastojimo ispuniti?

Kad bismo danas na ahiret preselili, šta bismo od djela iza sebe ostavili?“

Ovakva bismo pitanja trebali sebi postavljati svaki dan, svaki čas. Zašto uvijek nešto čekamo, i šta je to u čemu tražimo sreću mimo blizine s Uzvišenim? Zar ne znamo da je sve mimo islama prolazno i s kratkim rokom trajanja. Duboko u nama, znamo da je to istina.

Naš život je sad, u momentu ovom, a mi ga stalno odgađamo, čekamo. U čekanju nam prođe i mladost, pa i starost na vrata pokuca, a mi i dalje čekamo Sa svakom sekundom i minutom koja prođe, mi smo bliži odlasku sa svijeta ovoga. Nema tu straha, da se razumijemo, samo činjenica. Kad shvatimo da će jednom svemu kraj doći, i snovima, i radu , i drugovima, i bolesti, i uživanjima, imamo više volje da cijenimo svaki trenutak naših života…

Poslušajmo savjet našeg Gospodara Koji nas upućuje samo na dobro: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećaja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni!“ (Kur'an, El-Munafikun,9.)

IZVOR: „Otvori vrata sreći“, autor: Nedim Botić

Za Akos.ba pripremila: Arnela M.

P.S. Svi zainteresirani čitaoci, knjigu ”Otvori vrata sreći”, autora hafiza Nedima Botića, mogu naručiti na broj 062 357 056. Cijena 12 KM.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top