Surfanje po paklu maltretiranja u školama
Blago nama, jer živimo u voajersko-tehnološkom paklu površnosti i bezobrazluka, i to posljednjem krugu pakla.
Piše: Lejla Panjeta
Na YouTubeu, a zatim u lokalnim medjima Bosne i Hercegovine, javnost je uzburkao videosnimak maltretiranja i fizičkog napada na 16-godišnju učenicu Mješovite srednje škole u Tuzli, koju su uznemiravale, prisilno izvele iz škole, ošišale, a zatim brutalno prebile tri učenice istog uzrasta. Internet je ovaj događaj učinio poznatim. Javnost je u šoku. Pitanje koje postavljamo je: „A, zašto to učiniše?“
U izjavama zvaničnika škole i nadležnih iz policije dominiraju fraze: „obavijestili nadležne, primili informaciju, pozvali na razgovor, istraga je u toku, roditelji će tužiti, itd.“
Javne reakcije
Opis vandalizma ženskih maloljetnih osoba (čitaj: divljakuša) i javne reakcije na brutalni čin maltretiranja, te njegovo javno plasiranje, govori o više stvari koje nisu u najboljem redu u našem društvu. Pođimo od kraja dugotrajnog procesa usklađivanja i obavještavanja nadležnih o ovom pitanju. Razgovaranja ili istraživanja motiva. Živimo u doba razuma, u kome postoji opravdana sumnja dok se ne utvrdi drugačije, a krivci su nevini dok se ne dokaže suprotno. Živimo u doba u kome je biti kriv medijski isplatnije. Živimo u doba opravdanja i razumijevanja za krivce. Imamo potrebu da postavljamo neke okvire u kojima je moguće opravdati ili razumjeti određene događaje ili postupke.
Otuda i naša potreba da postavljamo pitanje – zašto?
Javnost je u šoku. Pitanje koje postavljamo je: „A, zašto to učiniše?“
Zašto će nam objasniti da je još sve pod kontrolom, da je naša okolina još sigurno mjesto za život, da nismo nerazumne instinktivne životinje i da ne živimo među takvima. Opravdavanje će nam dati moralni kredibilitet sa koga voajerski možemo da (ne presuđujemo kao u represivnim sistemima) već diskutujemo i ništa ne rješavamo. Razumom ćemo pokušati da razumijemo zašto smo se našli o ovom društvu.
A, kakvo je to društvo?
Kaže se da je kultura nastala kada je egipatski bog Oziris prestao da jede, a judeo-hrišćanski prorok Abraham žrtvuje ljude. Odvojili smo se od kanibalizma i katarzičkog puštanja krvi drugim ljudskim bićima. Američka distopija "The Purge", reditelja DeMonaca, govori o budućnosti u kojoj je nasilje u društvu nestalo nakon što je uveden godišnji praznik „čišćenja“ tokom kojeg je svima dozvoljeno da ubijaju, maltretiraju, muče, te čine sve protivzakonite, nasilne, nerazumne radnje, bez ikakvih društvenih sankcija.
Linčovanje, maltretiranje…
Katarzično oslobađanje bijesa, instinktivnih nagona, nakupljene agresije i ljutnje, tokom ovih 12 sati, čini društvo boljim, a ljude civiliziranijim. Za sljedeću godinu ljudi su se ispraznili i pročistili.
Kritički analizirajući čovjekovu potrebu za linčovanjem, maltretiranjem i divljaštvom, ovaj film dokazuje da nismo ispunili kriterije ni za kulturu, ni za civilizaciju, iako smo tehnološki neograničeno prosvijetljeni.
Svaka vrsta nacionalno-religijske mržnje, ili jednostavno mržnje zbog toga što je neko drugačiji, izvire iz plemenske svijesti o pripadnosti nečemu što je bolje od nečega drugačijeg. Mislimo da smo izvojevali bitku slobode riješivši se ograničenja represivnih sistema, otvorivši vrata tehnološkim napravicama i virtuelnim društvenim mrežama u zamjenu za realno komuniciranje sa drugim ljudskim bićem.
Mreže i sprave za mreže počele su da nas definiraju i mijenjaju. Ljudsko se pretvara u mehaničko. Zbunjeni u ranom kapitalizmu ambicije, pohlepe, površnosti i prevara, postajemo bijesni ili umrtvljeno depresivni.
Katarzično oslobađanje bijesa, instinktivnih nagona, nakupljene agresije i ljutnje, tokom ovih 12 sati, čini društvo boljim, a ljude civiliziranijim. Za sljedeću godinu ljudi su se ispraznili i pročistili.
Katarzu doživljavamo voajerski, udobno smješteni u naslonjaču tople dnevne sobe, sa mogućnošću bežične daljinske kontrole agresivnog sadržaja u virtuelnom svijetu interneta i televizije. Sve je dostupno za surfanje. Blago nama, slobodni smo da jednim potezom prsta na touch screenu ili daljinskom upravljaču biramo ono što nam je već izabrano….
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu AJB:
