Šta je prvo i posljednje objavljeno iz Kur’ana
Es-Sujuti u svom djelu El-Itkanu fi ulumi-l-Qur’an navodi nekoliko mišljenja o tome šta je prvo i posljednje objavljeno iz Kur’ana, navodi portal islam.ba.
Tefsir je nauka koja nam pomaže da bolje razumijemo poruke i mudrosti Kur’ana. Velika je potreba za tefsirom jer je Allah objavio Kur’an da bude vodič kroz život svakog vjernika.
Premda je Ebu Bekr r.a. rekao: “Koja me nebesa pokriti mogu, koja me zemlja na sebi nositi može ako kažem o Božijoj Knjizi riječ jednu bez znanja!” Tumačenjem Kur’ana bavio se veliki broj islamskih učenjaka. Tefsir je, naime, jedna od najbogatijih islamskih disciplina. Čovjeku bi bilo potrebno 300 godina da bi prelistao, ne pročitao, sve što je napisano iz ove islamske discipline. Na tom tragu bio je slavni islamski učenjak Dželaluddin Abdurrahman Es-Sujuti koji je tefsiru dao nemjeriv doprinos.
Es-Sujuti u svom djelu El-Itkanu fi ulumi-l-Qur’an navodi nekoliko mišljenja o tome šta je prvo i posljednje objavljeno iz Kur’ana. Što se tiče prve objave, on navodi slijedeća mišljenja:
- Prema jednom mišljenju prvo su objavljeni pet ajeta sure El-Alek: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara“ – dok nije došao do – „Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ [1]
To prenose El-Buhari i El-Muslim:
“Prvo što je od Objave počeo dobijati Allahov Poslanik s.a.v.s. bili su istiniti snovi. Šta god bi sanjao, obistinilo bi se jasno kao zora. Zatim mu se omilila samoća, pa je odlazio u pećinu Hira i tamo više noći provodio u razmišljanju i pobožnosti. Zatim bi se odatle iscrpljen vraćao Hatidži, dok mu jednom, dok je bio u pećini Hira, nije došao melek i donio Objavu. Melek mu je u njoj rekao: “Čitaj!” Allahov Poslanik s.a.v.s. je kazao: “Rekao sam: ‘Ja ne znam čitati’, pa me je uhvatio i stisnuo. Zatim me je pustio i ponovno rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po drugi put uhvatio, stisnuo me, a zatim pustio i rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po treći put uhvatio, stisnuo, a zatim pustio i rekao:
‘Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’ – dok nije došao do – ‘Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ [2]
El-Hakim prenosi da je Aiša rekla: „Prvi ajeti objavljeni iz Kur’ana su ajeti: ‘Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.‘“ [3]
Ebu Ubejd prenosi od Mudžahida da je rekao: „Prvo što je objavljeno iz Kur’ana su ajeti sur eEl-Alek.
- Prvo je objavljena sura El-Muddessir. El-Buhari i Muslim prenose da je Ebu Seleme bin Abdurrahman rekao: „Upitao sam Džabir bin Abdullaha: ‘Šta je prvo objavljeno iz Kur’ana?’ Odgoovrio je: ‘El-Muddessir.’ Upitao sam: ‘Zar nije: Uči u ime svog Gospodara…?’ Odgovorio je: ‘Ispričat ću vam ono što nam je ispričao Allahov Poslanik. On je rekao: – Proveo sam mjesec dana u pećini Hira. Kada sam taj rok ispunio krenuo sam niz brdo i stigao u dolinu. Tada me je neko pozvao. Pogledao sam ispred i iza sebe, desno i lijevo, ali nikoga nisam vidio. Zatim me je neko ponovo pozvao, ali nikoga nisam vidio. Zatim sam i po treći put pozvan. Podigao sam glavu i vidio ga na prijestolju, na nebu. Znači Džibrila. Od tog prizora sam se žestoko uplašio. Došao sam Hatidži i rekao: ‘Pokrijte me!’ Pokrili su me i posuli vodom. Tada je Allah objavio ove ajete: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svog veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!‘“ [4]
Iz dva navedena stava primjetno je da postoji kontradiktornost. Međutim, Es-Sujuti navodi nekoliko obrazloženja:
– U drugoj predaji se radi o tome koja je sura prva u cijelosti objavljena tako da je sura El-Muddessir objavljena u cijelosti prije nego je sura El-Alek objavljena u cijelosti.
– Džabirov odgovor se odnosi na ono što je prvo objavljeno nakon prekida objave. Na to ukazuje predaja gdje Poslanik a.s. kaže: „Zatim je objava prestala određeno vrijeme.“ [5]
– Radi se o tome čime je naređeno Poslaniku a.s. da opominje. Na osnovu toga, prve riječi vjerovjesništva (nubuvveta) su: „Uči u ime svog Gospodara“, dok su prve riječi poslanstva (risaleta): „O ti pokriveni.“
– Ibn Hadžer kaže da se surom El-Muddessir misli na prvu objavu koja je uslijedila nakon povoda – pokrivanja Poslanika kao rezultat straha, dok su ajeti sure El-Alek objavljeni bez povoda.
– El-Kermani kaže da je mišljenje Džabira njegov idžtihad – njegov stav.
Es-Sujuti naglašava da su prvo i peto obrazloženje najprihvatljiviji.
- Prema trećem mišljenju prvo je objavljena El-Fatiha.
Ez-Zerkeši kaže: „Ibn Abbas i Mudžahid smatraju da su ajeti sure El-Alek prvi objavljeni ajeti, dok većina mufesira smatra da je El-Fatiha prva objava iz Kur’ana.“
- Ibn Nekib smatra da je bismila – U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog – prvo objavljena.
Es-Sujuti kaže da je prvo mišljenje, da su prvo obvjavljeni pet ajeta sure El-Alek, najispravnije mišljenje.
Što se tiče posljednje objave iz Kur’ana, Es-Sujuti navodi nekoliko mišljenja.
– El-Buhari i Muslim prenose od Bera bin Aziba da je posljednje objavljeni ajet: „Oni traže od tebe rješenje. Reci: “Allah će vam kazati propis o ’kelali’”: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve“ [6], dok je posljednja objavljena sura Beraet.[7]
– El-Buhari prenosi od Ibn Abbasa da je posljednji objavljen ajet o kamati: „O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.“ [8]
Isto prenose El-Bejheki od Omera i Ahmed ibn Hanbel i Ibn Madže od Omera. [9]
– En-Nesai prenosi od Ikrime i Ibn Abbasa da je posljednji objavljen ajet: „I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.“ [10]
Ibn Ebi Hatim prenosi od Seid bin Džubejra da je posljednji objavljen ajet: „I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti“ [11] jer je Poslanik a.s. poslije objave ovog ajeta živio devet noći.
Isto mišljenje dijele Ibn Džurejdž i Ebu Su’ud.
– Ebu Ubejd prenosi od Ibn Šihaba da su posljednji objavljeni ajeti o kamati i ajet o dugu: „O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.“ [12]
Ibn Džerir prenosi od Ibn Šihaba i Seid bin Musejjeba da je posljednji objavljen ajet o dugu.
Es-Sujuti smatra da između ajeta „I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti“ [13] i ajeta o dugu ne postoji kontradiktornost jer su oni objavljeni zajedno. Što se tiče stava Bera bin Aziba, da je posljednji ajet: „Oni traže od tebe rješenje. Reci: “Allah će vam kazati propis o ’kelali’”: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve“ [14] Es-Sujuti kaže da je to posljednji ajet objavljen iz oblasti nasljednog prava.
– El-Hakim prenosi od Ubej bin Ka’ba da je posljednji objavljen ajet: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glave okrenu, ti reci: – Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!“ [15]
Abdullah bin Ahmed prenosi da od Ubejja da su sabirali i pisali Kur’an za vrijeme hilafeta Ebu Bekra. Kada su došli do ajeta sure Berae: „A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: Da li vas ko vidi? – i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju“ [16] pomislili su da je ovo posljednje objavljen ajet te im je Ubej bin Ka’b rekao: „Poslanik mi je nakon ovog ajeta proučio dva ajeta: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glave okrenu, ti reci: – Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!’“ [17]
– Muslim prenosi od Ibn Abbasa da je posljednji objavljeni ajet: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.“ [18]
– Et-Tirmizi i El-Hakim prenose od Aiše da je posljednja objavljena sura El-Maida.
– Osman kaže da je sura Berae posljednja objavljena.
El-Bejheki kaže da se navedeni stavovi mogu usaglasiti na način da je svaki učenjak prenio kao posljednje objavljen ajet ili suru ono što je znao kao posljednje objavljeno.
Kadi Ebu Bekr kaže da su svi navedeni stavovi rezultat idžtihada učenjaka.
– Ibn Džerir prenosi od Muavije bin ebi Sufjana da je posljednji objavljen ajet: „Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!’“ [19]
Ibn Kesir kaže da je ova predaja problematična. Moguće da je prenosilac htio reći kako je ovo ajet nakon koga nije objavljen drugi koji ga je derogirao. Es-Sujuti kaže da je Ibn Džerirov stav identičan onom što prenosi El-Buhari od Ibn Abbasa da je ajet: „Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti“ [20] posljednji ajet objavljen koji nije derogiran. [21]
– Od Ummi Seleme se prenosi da je posljednji objavljen ajet: „I Gospodar njihov im se odazva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.‘“ [22]
– Ibn Džerir prenosi od Enesa da je Poslanik a.s. rekao: „Ko napusti dunjaluk iskreno ispovijedajući da nema drugog boga osim Allaha, ne pripisujući Mu druga, obavljajući namaz, dajući zekat, napustit će ga, a Allah će njime biti zadovoljan.“ Enes kaže: „Potvrda toga je u posljednjem objavljenom ajetu: „Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Samilostan je.“ [23]
– Postoji mišljenje da je posljednje objavljen ajet: „Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i Milostiv biti.’“ [24]
– Kao posljednji objavljen ajet se navodi: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.“ [25] Objavljen je na Arefatu za vrijeme Oproštajnog hadža. Ajet kompletira sve propise prethodno objavljene. Es-Suddi kaže da nakon ovog ajeta nijedan propis o halalu ili haramu nije objavljen.
Ibn Džerir kaže da ovaj ajet treba protumačiti u kontekstu da on upotpunjuje vjeru u Meki i neutrališe mušrike iz nje tako da su muslimani sami obavljali hadž. On navodi Ibn ebi Talhu koji kaže da su muslimani i mušrici zajedno obavljali hadž. Međutim, kada je objavljena sura Berae mušricima je zabranjen pristup Kabi tako da su muslimani sami obavljali hadž, što se smatra upotpunjavanjem blagodati: „i blagodat Svoju prema vama upotpunio…“
[1] Kur’an, El-Alek, 1-5.
[2] Sahihu-l-Buhari, broj 3; Sahihu-l-Muslim, broj 160.
[3] Mustedrek El-Hakim, 2/529.
[4] Sahihu-l-Buhari, broj 4638; Sahihu-l-Muslim, broj 161.
[5] Sahihu-l-Buhari, broj 3066.
[6] Kur’an, En-Nisa, 176.
[7] Sahihu-l-Buhari, broj 4329; Sahihu-l-Muslim, broj 1618.
[8] Kur’an, El-Bekare, 278.
[9] Musned Ahmed, 1/36; Ibn Madže, broj 2276.
[10] Kur’an, El-Bekara, 281.
[11] Kur’an, El-Bekara, 281.
[12] Kur’an, El-Bekare, 282.
[13] Kur’an, El-Bekara, 281.
[14] Kur’an, En-Nisa, 176.
[15] Kur’an, E-Tevbe, 128-129; Mustedrek El-Hakim, 2/338.
[16] Kur’an, Berae, 127.
[17] Kur’an, E-Tevbe, 128-129.
[18] Kur’an, En-Nasr, 1; Sahihu-l-Muslim, broj 3024.
[19] Kur’an, El-Kehf, 110.
[20] Kur’an, En-Nisa, 93.
[21] Sahihu-l-Buhari, broj 4314.
[22] Kur’an, Ali Imran, 195.
[23] Kur’an, Et-tevbe, 5.
[24] Kur’an, El-En’am, 145.
[25] Kur’an, El-Maida, 3.
( Glas islama 268, Rubrika: Islamijet (Tefsir),Autor: Dr. hfz. Almir Pramenković, strana 26)
islam.ba
