Šta da radim, ne mogu se kloniti griješenja u ramazanu?

Pitanje:

Ne znam odakle da počnem. Osjećam se grozno. Čak i uvom mjesecu ramazanu propuštam dnevne namaze, ovih dana ih čak nikako ne izvršavam. Postim, a uopće ne brinem o ponašanju i o obavezama.
Čak sam jedan dan propustila zato što su me strasti savladale. Ne znam šta da radim, osjećam veliki stid.
Znam da ne trebamo nikada gubiti nadu u Allahov oprost, ali stid me je i da molim za oprost. I prije sam propuštala namaze i odlučila sam da ću za ramazan tu naviku promjeniti, ali nešto neobjašnjivo u meni se odupire tome. Najgore od svega je što nisam sigurna da bi i poslije prestala sa činjenjem grijeha. Želim vratiti ramazan ispočetka, čekala sam ga kao posebnu priliku da se popravim i tražim oprost, a vidite sada?
Nevjerovatno, najradije bih da ne živim više. Osjećam se depresivno i vrlo loše. Ne znam ni zašto vam pišem, valjda se nadam nekom savjetu i pomoći.
Hvala!

Odgovor:

Svako psihičko stanje, posebno stanje depresije je specifično, ima svoje uzroke i načine liječenja, pa nismo sigurni da možemo dati adekvatan odgovor i savjet kako se nositi s tim stanjem u svakom konkretnom slučaju. Ako je stanje depresije akutno i ako traje duže, trebate se obratiti odgovarajućem liječniku koji Vam može propisati odgovarajuću terapiju i lijek. Međutim, pretpostavljamo da je Vaše stanje potištenosti i nujnosti prolazno i kratkotrajno, a ono se, manje-više, dešava svakome. Niko nije imun na grješke, pa i takva stanja kakvo je trenutno Vaše. To će proći ako Bog da, ali se trebate potruditi da život gledate s vedrije strane, da smisao života ne svedete samo na relacije među ljudima, jer se u tom slučaju možete često dovesti u situaciju razočarenja. Allah dž. š. je jasno rekao da je ljude i džine stvorio radi toga da Njemu ibadet čine. To je osnovni cilj, a sve drugo su sredstva i stanja.

Dunjaluk je mjesto varljivog i ograničenog, a ne trajnog uživanja. Ovo drugo je rezervisano za Ahiret, a to može postići svako ko se potrudi da stekne Božije zadovoljstvo. Za to je namaz neophodan. Nije slučajno da je propisan pet puta dnevno. Toliko je važan i potreban čovjeku da bi postigao potrebnu ravnotežu u svom životu. Zato ga ne propuštajte čak i onda kada osjećate da ne daje one rezultate i efekte koje očekujete. Treba strpljenja i ustrajnosti.

Iskušenja kroz koja svi prolazimo samo su stanja u kojima trebamo pokazati svoje duhovne vrijednosti, kvalitete, kapacitete i opredjeljenja. Život je pun takvih iskušenja, a nekima i sami doprinesemo ili ih uzrokujemo. Dobro je što postite, makar i uz činjenje nekih grijehova. Naravno, da grijehovi umanjuju kvalitet i vrijednost posta, ali Allahova milost je bezgranična. Nadu u nju nikada ne smijemo izgubiti, jer nadu gube samo nevjernici.

Preporučujemo Vam da se ne osamljujete i izdvajate iz društva. Nađite sebi prikladno društvo koje će Vam biti od pomoći u prevazilaženju iskušenja i teškoća. Svijet nije bez dobra i dobrih osoba bez obzira kako rijetke bile. Uostalom, sve će biti i proći, a na Ahiret i polaganje računa valja doći spreman i sa dobrim djelima.

Svojoj duši moramo biti veći prijatelji od drugih. Zato je dobrodošao i radostan svaki dan u kojem možemo makar reći "Subhanallah" i tako zaraditi neki sevab. Neka Vam je Uzvišeni na pomoći da prevaziđete Vaše stanje potištenosti depresije i da Vam se više ne ponavljaju. Iskrena predanost vjeri je u tome neophodna.

na pitanje odgovorio: fetva-i-emin prof dr Enes Ljevaković

rijaset.ba