Šta Bošnjaci hoće?

Piše: Hikmet Karčić

Pitanje “Šta Bošnjaci hoće?” postaje sve relevantnije u svjetlu današnje političke krize, najdublje nakon Dejtonskog sporazuma.

Često postavljeno od međunarodnih aktera, ono otkriva fundamentalnu dilemu bošnjačkog naroda: nedostatak jasne i koherentne političke vizije. Dok se u retorici političara ponavljaju fraze o “euroatlantskim integracijama” i “jedinstvenoj Bosni i Hercegovini”, u praksi ne postoji konkretan plan kako ostvariti te ciljeve. Umjesto da vode, bošnjačke elite – bilo one koje sebe nazivaju nacionalnim, bilo one koje se predstavljaju kao građanske – lutaju bez strateškog smjera, prepuštajući budućnost države slučajnosti ili volji drugih.

Historijski gledano, Bošnjaci su imali jasnu svrhu: opstanak. Tokom rata, pitanje nije bilo šta hoće, već kako da prežive. Nakon Dejtona, međutim, nedostatak dugoročne strategije doveo je do stagnacije. Umjesto da se radi na jačanju države, političari su prihvatili status quo u kojem su entiteti jači od centralnih institucija, a svaka ozbiljnija reforma blokirana. Rezultat je država koja funkcionira samo zahvaljujući međunarodnom nadzoru, a ne vlastitim mehanizmima.

Današnja kriza samo je naglasila tu nesposobnost. Nacionalne stranke koriste bošnjačke interese kao štit za održavanje vlasti, ali bez ikakvog stvarnog projekta koji bi omogućio napredak.

S druge strane, građanske opcije, iako teoretski zagovaraju multietničku Bosnu, često se svode na puke deklaracije bez ikakvog utjecaja na stvarnost. Nedostaje im hrabrosti da se suoče s ključnim pitanjima: Kakav ustavni poredak Bošnjaci žele? Kako izgraditi ekonomiju koja neće tjerati mlade u bijeg? Kako stvoriti pravnu državu koja će biti iznad etničkih podjela?

Odsustvo odgovora na ta pitanja rezultira ovisnošću o međunarodnoj zajednici. Umjesto da formulišu vlastite zahtjeve, bošnjački lideri čekaju da im neko drugi da rješenje. To nije politika – to je pasivnost koja koči cijelu državu. Ako BiH ikada želi postati funkcionalna, Bošnjaci moraju imati jasnu strategiju: Kako treba da izgleda državno uređenje? Kako će osigurati ekonomski razvoj? Kako će se suprotstaviti separatističkim tendencijama bez da padnu u zamku vječne konfrontacije?

Bez odgovora na pitanje “Šta Bošnjaci hoće?”, Bosna i Hercegovina ostaje u političkom limbu. Ako političke elite nastave izbjegavati ovu temu, krize će se samo produbljivati.

Dvije su ključne stvari u ovom trenutku koje ovise isključivo od bošnjačkog političkog establišmenta. Prvo, ekonomski razvoj. Bez ozbiljnog angažmana na ekonomskom frontu, svi politički ciljevi gube smisao.

Država koja ne ulaže u privredu, koja ne stvara radna mjesta i ne zaustavlja masovni odlazak mladih, nema budućnost. Političke borbe oko vlasti, ustavnih promjena i međunarodnih integracija postaju puki teatar ako se građani svakodnevno suočavaju s ekonomskom očajnošću.

Drugo, aktivnija vanjska politika. Bošnjačka politika mora postati aktivnija na međunarodnoj sceni. Usmjeravanje na intervencije međunarodne zajednice, umjesto da  sami artikulišu jasne stavove i pregovaračke pozicije, oslabljuje bošnjačke interese. Ako Bošnjaci žele da se njihovi prioriteti uzmu u obzir, moraju ih jasno izraziti – ne čekati da neko drugi odlučuje umjesto njih.

Vrijeme je da se prevaziđe strah od jasnih stavova i da se krene ka stvaranju vizije koja će imati odgovor, ne samo na pitanje šta Bošnjaci žele već i kako to postići. Jer, država koja ne zna šta želi, ne može ništa ni ostvariti. A narod koji ne zna šta hoće, nastavit će da luta.

Preuzeto sa Preporod.info