Snagom vjere do savršenstva duše: Zavidnost i zloba otvaraju vrata džehennema!
Piše: MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ
Duša čista kao kap bistrog gorskog potoka,svijetla kao sunčana zraka,nema u sebi ni truni zavidnost.To je islamska duša, a ona je neophodna za sve one koji teže savršenstvu.
U velikoj borbi za veliki cilj treba zgaziti zmijsku glavu zavidnosti, koja uništava iman, uništava pravu ličnost čovjekovu i od čovjeka pravi slugu, roba šejtanova.
Zbog ljubavi prema Allahu treba razbiti i svaku zlobnu pomisao.To od vjernika Allah traži, dužnost je tako postupiti.
Prvi zavidnik bio je Iblis (proklet neka je on). Zavidio je Ademu, a.s., zavidio je čovjeku i iz svoje bezumne zlobe pošao je da zavodi ljude i da im nanosi stalno zlo.
A Allahovo ime na usnama i srcu, čuva duše muminske od paklene zavjere Iblisove.
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!
Reci: “Molim zaštitu od Gospodara svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastire tmine i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije.” (Kur’an,113)
Resulullah Muhammed a.s govorio je :
„Zavist uništava dobra djela kao vatra drva.“
„Ni jedan između vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude volio svome bratu ono što voli sebi.“
„U vjernika se ne mogu naći zajedno iman i zavidnost.“
„Samo se dvojici smije zavidjeti: čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on troši u dobra djela; čovjeku kome je Allah podario mudrost, pa se po njoj upravlja i druge poučava.“
Kad bi samo vjernici u potpunosti slušali riječi Allahove, kada bi slušali i primjenjivali ono što je govorio i radio Allahov Poslanik! Koliko bi samo bilo sreće na ovome svijetu, koliko bi se lakše živjelo! Ali, nažalost, čovjek često pada pod utjecaj prokletog šejtana.
Za vjernika i vjernicu svaka zavidnost je besmisao. Čemu zavidjeti? Sve na ovome svijetu prolazi, samo je vječan Uzvišeni Allah. Sve što imamo samo je kratko u našim rukama. Konačno dolazi samo prava istinita smrt. Svaki dan je susrećemo.
Allah traži da se poštuje Njegova Riječ, a ona govori da mumin ne smije zavidjeti.Vjera, duboka vjera, u Jedinoga Allaha oplemenjuje srce ljudsko, ono čupa porok, pa ma kako njegovo korijenje bilo duboko, pa i korijen zle zavidnosti.
Svjetlo Allahova, dž.š., puta razastire tmine zlih, skrivenih misli, zlih namjera koje se rađaju u ljudskim dušama i srcima. Ova saznanja treba snažno prihvatiti i iznijeti u život kao pregršt radosti, da se ljudi vesele što nailazi prava istinita misao, što nailazi pravi čovjek.
Plemeniti i dobri Hasan Basri je zapisao: “Zavidnost razara vjeru brže od širenja svraba po tijelu.“
Zbog pogubnosti i zavidnosti treba vjernika savjetovati da zlobu i zavidnost iskorijeni iz svoga bića.
Zavidnost i zloba su kao kuga, koja mori ljude. Opaka i opasna je to bolest duše. Nažalost, susrećemo je svuda. Često je susrećemo i kod mlađih ljudi. Đak zavidi đaku na uspjehu u školi. On ne razmišlja i samo zavidi. Zašto zavidjeti kada i onaj koji zavidi može postići isti uspjeh, ako ne i veći, samo ako uloži značajan trud? I gle, zavidnost se rađa, objelodanjuje kao čedo lijenosti, odsustva volje i nastojanja. Pa zašto prodavati svoju dušu šejtanu zbog vlastitog nemara?
Zavidnost se rađa kada ljudi vide druge kako uspijevaju u životu, rađa se prema imecima drugih, rađa se na svakom koraku. Javlja se u bezbrojnim vidovima. Ali sigurno je da iza nje stoji šejtan, koji ljude poziva u svoje zamke zluradim zamamnim zovom. Nikada ne treba zaboraviti da je to zlo Iblisovo svojstvo, da je ono njegov ponos i ures. Pravi vjernik neće dopustiti da to zlo zacaruje u njegovoj duši.
Ako se i pojavi ta otrovna zmija treba joj odmah glavu smrskati.Ubijajući to zlo, čovjek u sebi ubija Iblisa. I za to bi mumini radije da prže ruke na užarenoj vatri, a da ne dopuste da to zlo zacaruje u njihovoj duši.
Autor: Munir Gavrankapetanović
Iz knjige : „Snagom vjere do savršenstva duše“, el-Kalem, Sarajevo, 2002.
Priredio: Admir Iković
Akos.bA
