Snagom vjere do savršenstva duše: Rad je dio ibadeta

Čovjek je tako stvoren da rad predstavlja jednu od osnova njegovog života. Njegov anatomski sastav podešen je radu i kretanju. Taj životni zakon islam je prihvatio kao istinu i u islamskom nauku predstavio ga kao jedan od temelja, na kojem počiva Pravi put. Rad nije samo preporučen nego i ustanovljen kao dio ibadeta. Rad i učenje mumina trebaju biti u ime Allaha. Samo tako će biti primljeni.

U Šihabu je zabilježen hadis koji glasi: „Tražiti zaradu i opskrbu na dopušten način je jedna vrsta džihada, sve te borbe koja spada u najbolja djela.“

Jednom prilikom hazreti Omer idući u Medinu susrete odrpanog čovjeka opuštenih ruku, koji stajaše i bezvoljno gledaše u prazno. Bijaše zdrav, a nije htio raditi i sebi priskrbiti hljeb. Omer, r.a., udari ga kandžijom po leđima i reče: „Ne predstavljaj našu vjeru u liku mrtvaca, Bog te umrtvio.“

Roditelji bi trebali od najranijih dana učiti djecu radu i disciplini, kao što ih uče sricanju prvih riječi, kao što ih uče prvim koracima. Djeci treba usađivati u srce smisao i ljubav za rad, da bi rad postao dio njihova bića, da budu radosni i kada rade, kada ne ljenčare. Đaci mumini trebaju marljivo savladavati gradivo, biti odlični, da i đaci i profesori kada slušaju njihove odgovore stoje zadivljeni, tako da samo mogu reći: „Izvrsno!“ Mumin kada uči treba temeljito da uči. Treba ponirati u nauku, osvajati je, kad je Dragi Bog pružio priliku za učenje. Nikada se ne smije biti polovičan. Nikada ne treba sebi dopustiti prepisivanje zadaće od drugog. To je jedna vrsta slabosti, a u muminskom srcu ta mahana ne smije postojati. Mumin mora uvijek biti častan i pošten. On mora biti blistavi karakter, uzor svakom čovjeku.

Neki đaci i studenti uče samo radi ocjene na ispitu, radi titule, a ne radi znanja i želje da se uistinu bude koristan dobrim ljudima. Stepen tako postignutog znanja je uglavnom vrlo nizak. To znanje nije usvojeno, ono nije oduševljeno primljeno. Pa kako se predati hirurgu da operiše ako je njegovo znanje nedovoljno? Kakao povjeriti inžinjeru građevinarstva da projektuje most ako slabo poznaje statiku? I zato, kada se uči, treba učiti temeljito. Kada se radi, treba raditi temeljito. Učenje i rad onih koji teže svom savršenstvu, treba biti uzor drugim ljudima da se na takvom učenju i radu odgajaju.

Stari Rimljani su govorili: „Snažno raditi, to je rimski!“ A mumin bi trebao reći: “Još snažnije raditi, za plemenite ciljeve, to je islamski. Dobro učenje i dobar rad uz snažnu volju jačaju karakter i ostvaruju široke puteve ka Velikom Dobru.

Nisu presudni uvjeti koje čovjek ima. Bitno je htjeti učiti i raditi. Učiti i raditi svim svojim srcem i svom svojom snagom. Nekome se mogu osigurati sve udobnosti, dati mu se sve mogućnosti, ali uzalud, učenja i rada nema. A neko može bez svega toga postizati odlične rezultate. Htjeti – znači moći, uz Allahovu pomoć. Kad mislim o dobrom i vrijednom đaku sjetim se marljivog mrava i radine pčele. Ne znaju za zastoj, ne znaju za predah. Njihov život je veliki vrijedni rad pun plodova. A đak neradnik podsjeća na bumbara, koji zuji i jače nego pčela i oglašava se svuda, ali djela njegovog nema. Mladić ili djevojka nikad ne smiju biti bumbar. Uvijek trebaju biti pčela ili mrav. Ne smiju dopustiti da ih pandže lijenosti i nerada obuzmu. Neka učeni nauk bude zaista naučeni nauk! Ne smije se dopustiti polovičnost. Budi uvjeren da će znanje uvijek na kraju trijumfovati. Uvijek će se o savjete znanih otimati mnogi kojima pomoć treba. Dobrog liječnika će svi tražiti, jer znaju da je znanje njegovo temeljito. Ako je graditelj znan, svi će tražiti da on bude taj koji će graditi, jer znaju da je njegovo znanje sigurno i dobro. Ma kakvo znanje da mladić bude imao, ako je ono temeljito usvojeno, on će uvijek biti tražen na berzi života. Znane će uvijek trebati, a neznalice će odgurivane biti. To je pravilo života. To treba dobro, snažno upamtiti.

Vrijedno je sjetiti se dr. Taha Huseina, egipatskog književnika i mislioca. Rođen je na selu. U ranoj mladosti je oslijepio od trahoma. Ali on je bio radin i marljiv. Slijep je završio osnovnu i srednju školu, postao hafiz i upisao se na Sorbonu u Parizu. Iako slijep, uspio je na vrijeme završiti studij i položiti doktorsku disertaciju. Napisao je mnoga značajna djela kojima je ušao u povijest egipatske književnosti. Uvjeti za rad kod njega su bili jako ograničeni, ali je njegova volja pobjeđivala sve prepreke.

Poučno je da mladi razmisle o ovom čovjeku i o njegovom djelu, da razmisle o velikoj snazi njegove volje. Mnogima i mnogima su pružene mogućnosti za rad. Samo treba htjeti, snažno htjeti.

Izvor: “Snagom vjere do savršenstva duše“

Autor: Munir Gavrankapetanović

Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić