Abdullah b. Omer prenosi da se jedne prilike pobratimio sa jednim čovjekom koji je tek primio islam. Nakon toga otišao je do Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., obavjestivši ga o tome. Tada mu je Poslanik, a.s., rekao: ”Kada upoznaš čovjeka i sprijateljiš se s njim, pitaj ga za njegovo ime i ime njegovog oca. Pa kada bude odsutan, sjetićeš ga se, kada se razboli obići ćeš ga, a kada umre prisustvovaćeš njegovoj dženazi.” (Bejheki)
Sastavni dio naše svakodnevnice je međusobno upoznavanje ljudi i njihovo povezivanje. Ljudi međusobno komuniciraju, putuju, sastaju se, susreću stare poznanike, ali upoznaju i nove. Zna se desiti vrlo često da se dvojica ljudi upoznaju i često susreću, a da jedan drugom ne znaju imena niti bilo šta više jedan o drugom. Allahov Poslanik nas ovim hadisom podučava na koji način produbljavati naša poznanstva, njegovati ih i ostvarivati lijepe međuljudske odnose trajno.
Kako bi produbili svoja poznanstva i kako bi ona dobila dimenziju drugarstva i prijateljstva, osobu moramo dobro upoznati, jer ne smijemo i ne trebamo biti prijatelji sa onima koji nisu dostojni nas i našeg prijateljstva ili oni o kojima ne znamo ništa.
Međutim, ljudi koje krase lijepe i pozitivne ljudske osobine, trebaju biti naši prijatelji i trebamo im dati i ukazati i pažnju i poštovanje. Međusobno povezivanje i upoznavanje ljudi, s ciljem produbljivanja dobrih međuljudskih odnosa, spomenuto je i u Kur’anu u kojem Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se (međusobno) upoznali …” (El-Hudžurat, 13)
Sklapajmo nova poznanstva i prijateljstva i njegujmo ih, ali isto tako i ne zaboravimo stare poznanike i prijatelje, jer su oni naše blago. Onaj ko ima puno prijatelja, uistinu, sretan je i bogat čovjek.
Njegujmo sa ljudima naša poznanstva i prijateljstva i održavajmo lijepe međuljudske odnose. Onaj ko tako čini prima savjete Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika. A onaj ko prima takve savjete i živi po njima, istinski je i pravi musliman (Bogu odan čovjek).
Za Akos.ba piše: Admir Iković
