Književni kutakKultura i obrazovanjeU Fokusu

Šetnja Ammare Šabić kroz svijet Altruiste

            Autor me je, Prologom, pokušao navesti da pomislim da čitam sasvim uobičajeno književno djelo. Rekla bih – svojstveno mladom autoru čiji prvjenac čeka ocjenu, ogrčući se skromnošću, čini se da ni sam nije uvidio da je rodio čudo od djeteta. Ni sama nikad nisam razmišljala o tome; nasuprot naučnofantastičnoj književnosti, koja postoji, ne nalazimo ništa slično na rafama islamske literature. Islam je čista, jasna, bistra stvarnost. Prirodan je i prepoznatljiv dušama kao sistem života, koji sam po sebi život znači i zrači. Stoga je i ova činjenica očekivajuća i nimalo ne iznenađuje. Da li je, stoga, hrabrost to upuštanje u pokušaj da se realno i evidentno primjenjivo uobliči imaginarnim ili je nešto drugo?

            Kao što to pjesnicima opis posla i nalaže, čitat ću djelo da bih pokušala dokučiti miris duše likova i notu odaslanu iz njih samih, njihovom vremenu i okolnostima. Dakako, nisam očekivala da ću u nepostojećem pronaći i sebe, postojeću. I mnoge postojeće koje srećem svakodnevno. Već na početku obradovala sam se naznakama da me na stranicama neobične knjige čekaju iznenađenja:

Iz dana u dan u jednog je rasla oholost i uobraženost, a u drugog zavist i ogorčenje. Tako je stigao vakat koji je želio propitati njihove ličnosti i njihov edeb.

            Da li  je ovo, namjerno ili slučajno, ibnulkajjimovski stil? Zašto gledam u sintagmu taj vakat? Na prvi pogled, četiri negativne osobine, na drugi, dvije koje su rezultat samoljublja, i druge dvije kao plod manjka samokritike. Sve četiri su majke. Prve dvije rađaju destrukciju, a druge dvije autodestrukciju. Prve dvije destrukcijom neminovno vode u autodestrukciju, a druge dvije autodestrukcijom neminovno vode u destrukciju. Razvoj događaja u uvodnom dijelu me, iako govori o životnom periodu dječaka i mladića, dodatno uvjerava da nešto od čega očekujem u prvom redu avanturističku sliku ustvari nosi mudrosti i sliku stvarnosti vješto upletene u nestvarno. Padom u dubine, ispod zemljine kore, u kojoj se iznenada kupa u svjetlosti, jedan od njih se začuđeno pita: Kako se ovo dogodilo? Zar ne trebam gledati tamu?

            Prije nekoliko godina, kada sam iskušenjem padala ispod svakog pojmljivog dna, u mrak crnji od samoga sebe, prignječena sa svih strana, baš kao i ovaj putnik kroz silne sfere, imala sam sličnu misao: Zar me ne bi ovo trebalo odvesti u mrak? Zar je moguće da sam kroz tunele straha, nemoći i tegobe izašla na svjetlo svijetlije od zamišljenog? Duša ima svoje svjetionike. Pale se samo u mraku u kojem nema ništa osim nje, ogoljene pred sobom, postiđene pred Bogom.

            Čitam li ja ovo knjigu vlastitih putovanja kroz godine? Ne, ovo je ipak samo mašta autora. Slikama profila ličnosti, karaktera, temperamenata zamišljenih bića, autor je sve nas, tako stvarne, oslikao kroz nestvarno. Targetirao je najtanahnije naše slabosti i prednosti, puteve do propasti crtajući posljedice manipulacije ljudskim rodom i resursima unutar bića. Kroz lik jednog od vještih majstora upravljanja slabostima, priča nam: Bio je mudar; odgojio je prave demone! U njih je usadio jaki egoizam. Dao im je slavu, moć i bogatstvo, uvukao ih je u ponor rahatluka.

            Baš sve bitno sakrio je u živopisnu priču o nebitnom, onom nebitnom koje nam krade minute. Živote.

            Način pripovijedanja je futuristički, način na koji intrigira nove naraštaje, zadojene virtualnim mlijekom. Prošlo je vrijeme kada smo podmlatku mogli prenositi životne mudrosti izravno, gledajući u njihovim očima željno iščekivanje još jedne večeri oko sofre, kada će upiti još saznanja i predanja. Ustvari, i tada su um najviše škakiljale priče o viđenju nevidljivog. Izmišljene senzacije. Baš one su budile taj mehanizam pretvaranja realnog u apstraktno, pa opet pokušaje da se to uobliči u prihvatljivo, iz čega se rađalo vlastito poimanje svijeta oko nas. Danas se to događa imputiranjem ideja i poruka kroz monitore, ekrane, displeje. Čitave civilizacije se isprepliću postojanjem u nepostojećem, a sve s jasnim ciljem: radnjom koja odvaja od jasne stvarnosti bitno je ostvariti krajnju ideju. Ovladati umom. Ovladati vremenom. Zaposjesti resurse unutar čovjeka i usmjeriti ih prema podaničkom mentalitetu. Ne treba to biti očito nametnuto, nego prividno odabrano vlastitom željom i sklonošću. Subliminarni imperijalizam.

            Autor nudi alternativu. Pohodom pozitivnih ideja na terenu, uveliko okupiran svim silama devijacija, vratit će, nadamo se i dovimo Gospodaru da tako bude, vodu u korito. Narodna izreka Klin se klinom izbija mi ovdje dobija još jedno značenje. Ako ne možemo knjigom na mejdan protiv elektronskih zapisa, što je dežurna boljka po izjavama roditelja i odgajatelja, možemo igre predstaviti u obliku knjige. Ili, zašto ne, knjigu u dogledno vrijeme predstaviti kao kompjutersku igru, kao film, kao sve ono čemu mladost hrli naviknuta na nemanje drugačijih sadržaja koji su ukorak s njihovim vremenom i trendovima. Sadržaj koji će, uokviren islamom, postepeno popunjavati vrijeme i moždane procesne puteve kao vojska vrijednih radnika-čistača suprotstavljena ratnicima konzumerizma. Moralne i etičke poruke suprotstavljene krvoločnim bezočnim hordama. Navikavanje na obzir i empatiju suprotstavljeno prepuštanju imunizaciji na zlo. Opraštanje suprotstavljeno egomanijačkim osvetama. Pravda suprotstavljena interesnoj pristrasnosti.

Pravedni Bog Milostiv je i prema zlobnom i dobrom insanu, ali zadovoljan je samo dobrotom. To me podsjeća na insana koji je u svom neprijatelju uvijek tražio prijatelja i koji nikad nije odustajao od želje da i taj neprijatelj u njemu vidi prijatelja. Po tome se isticao od svih drugih. I u blagu i u blatu, i u dobru i u zlu, čovjeka je nazivao čovjekom i trudio se na svako zlo uzvratiti dobrim. Svakome je pomagao, bez obzira na to ko ili šta bio. Trudio se u ljudima ugasiti mrak, a ne plamen ljudskog života.

            Ogledalo. I tako bih nazvala moje druženje s ovim redovima. Ustvari, Introvizor. Tako bih to nazvala. Možda upravo zbog toga što mi fokus nije ukrala sila prelijepih ljubavnih priča i zgoda, romantični opisi pejzaža i momenata, iako sam žena, i to poetska žena. Oduševio me je svijet krhkih, totalno ženstvenih žena, kojima je asesoar negdje na na kraju, nakon obrazovanja, duhovitosti, usmjerenosti na cilj do kojega se tom našom opjevanom intuicijom  bira sredstvo. I to ono najbolje.

            Zahvalna sam Gospodaru što je dao volju i nadahnuće našem bratu, Selimu Alagiću, da napiše nešto zbog čega više nećemo stajati nijemi pred mladima kada nas ubuduće upitaju šta im preporučujemo, ali njima, u njihovom svijetu.

            U ovom romanu, jedino maštom netaknuto, upotpunosti autentično je kazivanje o poukama i savjetima iz Kur’ana i sunneta. Savjeti i izreke prvaka ummeta islama su unesene kroz govor autoriteta u svijetu kroz koji nas vodi gotovo dječija mašta autora. A ima li ljepše, ima li čišće? I nije li baš lijepo to što je insana podsjetio da mašta lijepa nije haram, sve dok nas ne vodi lažima, grijesima i zlu? Svaka misao i ideja kojima je prožeto djelo je citiran ili parafraziran ajet, hadis, ili misao velikana ummeta, ili u najmanju ruku asocijacija na njih. Ugasi zlo na početku, ne slijedi mu korake!

Kad osjetiš da tvoja nutrina teško diše, da nešto muči tvoje srce, ostavi to jer je to malo zlo koje vodi većem zlu.

            Koračaj stopu po stopu provjerenim putem uspjeha. Vjeruj, osloni se na Allaha i daj svoj maksimum!

Znao sam da dobro mora pobijediti zlo, vjerovao sam da ću uspjeti i dao sam sve od sebe.

            Prepoznaj korijen slabosti svoje duše maskiranu u snagu i elan!

U sebi sam osjetio neku novu snagu koju dotad nisam imao. Bila je to snaga koja je izgledala kao strast.

            Ni slučajno ne odustaj, pa makar bio sam, trofej pobjednika pripada onima koji ne odustaju na putu istinskih vrijednosti! Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Budi i ostani napojen čistom mišlju, istinom!

Život, kao naš gorki nauk i nešto što nas najviše uzrujava i obespokojava, uči nas da su istinoljubivi ljudi najrjeđa vrsta na svijetu, ali i najbolja. Takvi plivaju uzvodno jer izvor je u tom smjeru.

            Molim Gospodara da spusti bereket na ovo djelo i da ga primi kao iskreno i čisto i molim Ga za trajnu sadaku autora, kojom poziva na dobro i odvraća od zla.

Piše: Ammara Šabić

Autor romana: Selim Alagić

#Altruista
fb.me/altruistaanomalijesrca

Cijena knjige je 20 KM.

Pročitajte još:

Ljubav je iskon dobrote: Osvrt na roman Altruista (anomalije srca)
Prikaz romana Altruista – anomalije srca
Akos.ba

Povezani članci