Šejh Karadavi: Hadž je internacionalni kongres muslimana

Odlazak na hadž

Nalazimo se u danima hadža. Hadž je peti islamski stub kojim su upotpunjene praktične obaveze i farzovi: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome” (Ali Imran: 97).[1] Hvala Allahu, dž.š., što danas ima ljudi koji po nekoliko puta obavljaju hadž.

Evociranje uspomena

Hadž je spomen na Ibrahima, a.s., koji je sagradio Bejtu-l-haram kojeg danas posjećuju vjernici. To je Kuća ka kojoj se muslimani prilikom obavljanja namaza pet puta dnevno okreću: “I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare: 127).[2] To je prvo mjesto na Zemlji sagrađeno za ibadet Allahu. Nama je naređeno da se okrećemo ka Ka’bi tokom namaza. Ona je kibla muslimana. Naređeno nam je da tavafimo  oko nje makar jednom u životu. Allah je učinio hadž prepoznatljivim propisom jer se na njemu čovjek puni duhovnom energijom. Na hadžu je čovjek bez ukrašenog odjela, sa čaršafom koji sliči ćefinima. Neki filozofi pozivaju da se povremeno ljudi odvoje od svakodnevice i da pođu u prirodu. To je poziv u prirodnost i ljudsku prirodu. Na hadžu se čovjek prisjeća davne ibrahimovske i skorašnje muhammedanske, a.s. tradicije.

Hadž oplemenjuje duhovnu energiju

Snaga i jedinstvenost, te ignorisanje ovosvjetskih užitaka i odazivanje Allahu, ostavlja duboke tragove u emocijama muslimana i više ih pobuđuju. To sve budi duboka osjećanja i čini čovjeka novim bićem čistijeg srca, odlučnijeg u pokornosti i pokajanju zbog grijeha. Zato nakon hadža nalazimo insana kao sasvim drugu osobu. Istinite su riječi Poslanika, a.s: “Ko obavi hadž, ne griješeći, ne prepirući se, vratit će se sa hadža oproštenih grijeha, kao na dan kada ga je majka rodila”.

Hadž proširuje vidike

Muslimanu iz udaljenih djelova, hadž je pogodna prilika da se upozna sa islamskim svijetom. Na tom skupu on susreće muslimane iz raznih krajeva, različitih boja, jezika, običaja, što ga čini bogatijim i svestranijim. Upravo tada može nazrijeti ljepotu i internacionalnost islama, te da ima braću muslimane u cijelom svijetu. Musliman na hadžu može imati i druge koristi: “I oglasi ljudima hadž!” – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!” (Hadž: 27-28).[3]

Spomenute koristi u ajetu su trgovinske transakcije. Neki ashabi su se ustručavali od trgovine na hadžu, misleći da će narušiti iskrenost nijeta, pa je Allah objavio ajet: “Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; "spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi” (El-Bekare: 198).[4] Nema nikakve smetnje da se trguje na hadžu sve dok je primarni cilj obavljanje ove islamske dužnosti.

Hadž je praktični prikaz islamskih principa

Podnošenje poteškoća

Na hadžu se čovjek priprema za podnošenje poteškoća. Insan odlazeći na hadž ostavlja zavičaj, porodicu i voljene, putuje ka Allahu, želeći samo Njegovo Lice. Na tom putu podnosi tegobe, a putovanje je dio patnje bez obzira kojim se prijevoznim sredstvom putovalo. Istina da se ranije putovalo na hadž jahalicama, ali tada nisu bile potrebne vize i čekanje kao danas. Allah je htio da se hadž obavlja u gradu gdje nema zelenila, a ne, recimo, u Libanu ili Švajcarskoj. Pored toga hadž je određen po lunarnom računanju vremena: “Hadž je u određenim mjesecima” (El-Bekare: 197).[5] Dakle, u ševvalu, zu-l-ka’detu i zu-l-hidžetu. Ovi mjeseci bivaju u svim godišnjim dobima. Nekada hadž biva ljeti, s proljeća, jeseni, a ponekad i zimi. Tako je i sa postom. Odredba je od Allaha da musliman podnosi poteškoće na hadžu i da silazi u usku dolinu (Minna) u koju će razgrnuti šator i živjeti kao nomad ili istraživač, spavajući na pijesku. To je dio poruke hadža. Musliman mora tražiti halal imetak. S tim imetkom treba obaviti hadž, jer hadž se prima samo od halal imetka i s iskrenog nijeta, poštujući pravila hadža. Za tako obavljeni hadž (mebrur), nagrada je Džennet.

Manifest jednakosti

Hadž je pravi manifest jednakosti. Islam je obznanio da su svi ljudi jednaki kao zubi češlja. Islamski ibadeti, poput zajedničkog namaza u kojem insan stane pored bilo koga, su to potvrdili. Na namazu ministar stoji do vratara, čovjek malog rasta pored visokog čovjeka, bogati pored siromašnog. Možda u namazu ima malo razlike u odjeći. Neko oblači galabiju, neko odijelo, neko džube, neko skupu odjeću a neko jeftinu, ali na hadžu su čak i te razlike isključene. Hadžije oblače bijele ihrame koji najviše sliče ćefinima. Ta jednakost se može primijetiti posebno na brdu Arefat. U tim danima Muhammed, a.s., obznanio je ljudima: “O ljudi, doista je vaš Gospodar Jedan, od jednog oca potičete, pa zato nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom. Nema prednosti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim (bijelim, žutim), osim po bogobojaznosti”.

Manifest ujedinjenosti

Hadž  je, također, manifest ujedinjenosti muslimana. Muslimanski narod (ummet) vjeruje u jednog Boga, slijedi jednog Poslanika, obavlja iste dužnosti, ima isti cilj i metod. Na hadžu se upravo to jedinstvo oslikava. Oni su ujedinjeni u osjećanjima, propisima, cilju, ponašanju, djelovanju, jer svi čine iste radnje, izgovaraju riječi, “Odazivam Ti se Bože, odazivam …” Ta ujedinjenost ispoljava značenje riječi: “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte”! (El-Enbija: 92).[6] Ummet treba stajati kao čvrsta građevina, koja se oslanja na svoje djelove. To jedinstvo je od posebnog značaja kada nastanu problemi u zajednici.

 Poruka mira

Hadž je nosioc poruke mira. Muslimani se optužuju da su huškači rata, a oni su nosioci poruke mira. To se najbolje vidi na hadžu. To je mirno putovanje, u mirnu zemlju, u mirnom vremenu. Područje hadža je područje mira. To je Ka’ba, (Bejtu-l-haram), a onaj ko tamo ode bit će siguran. O tom mjestu, Omer ibn Hattab kaže: “Ako bih u njemu vidio ubicu mojeg oca, ne bih mu naudio”;“I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima” (El-Bekare: 125).[7] U tom svetom mjestu se ne smije loviti niti drveće kidati. “Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadždža obavljate. I bojte se Allaha, pred kojim ćete se sabrati” (El-Maide: 96).[8] Vrijeme obavljanja hadža je vrijeme mira. Većina obreda hadža se vrši u mjesecu Zul-ka’de, i Zul hidže, a to su sveti mjeseci: “O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka Časnome hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga” (El-Maide: 2).[9] Allah je učinio svete mjesece primirjem. U njima prestaje borba i započinje mir. Na taj način na ovom uzvišenom putovanju Allah podučava muslimane, značenju mira i mirnog djelovanja.

Hadž je internacionalni kongres muslimana

Hadž je kongres za islamski ummet. Na njemu se okupljaju svi muslimanski narodi od istoka do zapada. Na taj kongres ne zove kralj, zapovjednik, niti predsjednik, već zove Gospodar svih svjetova. On je ljude pozvao na taj kongres da bi se susreli na jednoj riječi, na riječi islama, pa se muslimani moraju okoristiti od tog godišnjeg veličanstvenog skupa. Svake godine se na hadžu susretne više miliona muslimana. A da li od toga imaju kakve koristi? Neprijatelji islama su primijetili vrijednost toga kongresa.

Tako je jedan od kršćanskih aktivnih misionara u Egiptu izjavio: “Islam će u Egiptu ostati kamen spoticanja kršćanskom misionarstvu sve dok posjeduje četiri stvari: Kur’an, El-Azhar, nedjeljni skup muslimana (džuma) i godišnji kongres muslimana (hadž)”.

Ovaj čovjek je primijetio da je učenje Kur’ana, jutrom i navečer,  postojanje miliona hafiza i učača Kur’ana, djelovanje El-Azhara i učenjaka koji istinu propovijedanju i ljude podučavaju vjeri, nedjeljno okupljanje muslimana na džumi gdje se susreću i proučavaju svoju veru i prisjećaju se onoga što su zaboravili, te godišnje okupljanje muslimana na hadžu, glavna barijera i prepreka kršćanskom misionarstvu. Od ovog godišnjeg kongresa, muslimani se moraju okoristiti. Poslanik, s.a.v.s., je spoznao vrijednost hadža, pa je na njemu obznanio divne poruke. Već prve godine na hadžu na kojem je bio Ebu Bekr, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je objavio završetak ugovora između njega i mušrika, te da nakon te godine mušrici i nagi ljudi ne smiju obavljati hadž. Sljedeće godine Poslanik, s.a.v.s., je objavio ljudima humane i internacionalne principe islama: “Zaista su vaša krv i imetak sveti, kao što je svet ovaj dan u ovom mjesecu u ovom vašem gradu”. To je završio riječima: “Da li sam vam prenio poruku? Gospodaru moj, budi mi svjedok!”

Moramo se okoristiti od ovog hadža. Trebamo pokazati svijetu da poštujemo našu vjeru, Gospodara, Poslanika, Kur’an, i da to nećemo napustiti. Moramo kazati da stojimo u jednom redu braneći naše svetinje kao i to da nećemo prepustiti i ostaviti Kuds kojeg je Kur’an povezao sa Ka’bom. Ka’ba je bila početak, a Kuds završetak mi’radža, Poslanikovog, a.s., uzdignuća: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi” (El-Isra’: 1).[10]

To moramo pokazati svijetu da bi nam hadž bio primljen, grijesi bili oprošteni, trud nagrađen, a djela prihvaćena. Gospodaru naš, oprosti za ono što je prošlo, a poboljšaj ono što je preostalo. “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospdaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” (El-Hašr: 10).[11]

Iz knjige: Hutbe dr. Jusufa Karadavija

Prijevod: Džemo ef. Redžematović

Podgorica