DuhovnostIslamske temeU Fokusu

Savjeti za hifz Kur’ana kroz primjer Džibrila i Allahovog Poslanika

Učenje Kur’ana razvija u čovjeku radne navike, bolju organizaciju vremena, aktivira skrivene potencijale, unapređuje memoriju i pamćenje, olakšava učenje drugih naučnih oblasti, eliminira strahove i perfekcionizam, zbližava vas sa uspješnim ljudima, povećava bereket u vremenu, opušta i smiruje, liječi tijelo i dušu, i još mnogih drugih koristi.Hifz Kur’ana jedan je od najplemenitijih, ali i najzahtjevnijih zadataka koje vjernik može preduzeti. Hvala Allahu, sve više ljudi, posebno mladih, okreće se učenju Kur’ana, i vrijeme provodi sa Knjigom našeg Gospodara.

U ovom članku spomenut ćemo neke od savjeta za hifz Kur’ana, iz susreta meleka Džibrila i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem; od meleka koji je bio prvi “muhafiz” i učitelj Kur’ana, i najodabranijeg poslanika, koji je ujedno i prvi hafiz Kur’ana.

Nijedno prijateljstvo ne može opstati bez brige i truda. Ako nam je Kur’an najbolji prijatelj, moramo uzeti na sebe obavezu da izgradimo ispravan odnos s njim. Pravi se prijatelj ne stječe preko noći; isti je slučaj s Kur’anom. Kako popravljamo odnos spram Kur’ana, ustvari mi popravljamo i svoj odnos spram našeg Stvoritelja, koji čuje naše dove i poznaje naše želje. A zar to nije san svakog vjernika i vjernice, zar to nije najveća želja svih nas?

Fokusirajmo se na Kur’an!

Početak objave Kurana započeo je susretom meleka Džibrila sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, u pećini Hira. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je naviku da se odvoji od ljudi, da ode u pećinu da razmišlja, i tu bi provodio po nekoliko dana.Ovo je prvi savjet za svakoga ko uči Kur’an napamet – treba steći naviku da se ponekad izoluje od društva, razmišljajući o Allahovim riječima i učeći Kur’an.

Zašto je osamljivanje važno za nas?

Zašto ne možemo učiti i pamtiti Kur’an bez “odustajanja” od svog redovnog života?

Jednostavan odgovor na to jeste da naši umovi nisu u stanju da se usredsrede, fokusiraju onda kada smo “zatrpani” stvarima koje nam odvraćaju pažnju.

Savremeni način života osmišljen je tako da nam odvlači pažnju svake minute, svakog dana.

Spomenut ćemo samo primjer Facebooka. Danas su mnogi od nas, manje ili više, ovisni o toj društvenoj mreži. Provjeravamo svoje profile opsesivno, čak i više puta dnevno.

Zato je savjet za sve nas, a ne samo učenike hifza – isključimo se od stvari koje nam “kradu” vrijeme, i uložimo svoj život u najbolju investiciju – učenje Kur’ana i postupanje po njemu.

Ustrajnost olakšava hifz

Džibril je sa Objavom dolazio kad god bi Allah naredio, ali bi se svaki put, kad bi došao, pobrinuo da podučava Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok on ne bi potpuno razumio i upamtio ajete.

Zašto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao poteškoća da upamti ono čemu ga je Džibril učio?

Pored jasne činjenice da je bio poslanik sačuvan od greške u prenošenju Objave, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ustrajno je ponavljao ajete, i onda kad Džibril nije bio sa njim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao je druge onome što je naučio i provodio noći i dane ponavljajući Kur’an u namazima

.Kur’an čuvamo tako što radimo u skladu sa njegovim smjernicama, tako što druge njemu podučavamo i tako što ga redovno i ustrajno ponavljamo, danju i noću.

O učenici hifza, znajte da su redovno učenje i ustrajnost jedni od vaših najvećih pomagača. Kur’an nam vraća vrijeme i trud koji smo uložili u njegovo učenje, i vidjet ćemo samo one rezultate u koje smo uložili stalan, ustrajan napor. Ne zapostavljajmo Kur’an, i odvojimo dio našeg dana i noći za učenje i ponavljanje naučenog.

Učite na raznim mjestima, kad god imate vremena

Kur’an trebamo učiti kad god budemo u mogućnosti. Džibril bi dolazio sa ajetima Kur’ana Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, na raznim mjestima, i onda kada nije bio sam. Jednom je došao sa Objavom, pa je Aiša, radijallahu anha, rekla da je vidjela kako je čelo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bilo orošeno znojem.Možda imate malo slobodnog vremena u svom domu ili na putovanju.

Čeznite za Kur’anom

Ko želi da upamti ajete Kur’ana, trebao bi kod sebe da razvije ljubav prema Allahovom govoru. Trebao bi se radovati druženju sa svojim primjerkom Mushafa, slušanju učenja i prisustvovanju halkama hifza.Kada je došlo do pauze u dolasku Džibrila sa ajetima Objave, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je zabrinut da Allah, dželle šanuhu, nije na njega srdit. Kasnije, Objava je nastavila da dolazi, ali nama je ovdje bitna poruka o tome koliko je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio vezan i čeznuo za ajetima Kur’ana.Samo ona osoba koja čezne za riječima svoga Gospodara, samo ona se može radovati učenju i slušanju Kur’ana.
Treba vremena da se stranice slegnu u memoriji i zašto požurujemo? Uživajmo u hifzu, jer je to jedno od najljepših životnih putovanja, ali koje zahtijeva vremena.

Neka nas hifz Kur’an odgaja i učini boljima

U dva Sahiha bilježi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najplemenitiji od svih ljudi, a posebno je bio plemenit u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Džibril. Džibril mu je dolazio svake noći i podučavao ga Kur’anu.” Ovdje se nalazi lekcija za sve one koji se upute stazom hifza. Što god više učimo Kur’an, to bismo još više trebali da radimo dobrih djela i da poboljšavamo svoje ponašanje, da budemo još darežljiviji, još skromniji, još pobožniji, još više spremniji pomoći drugima, još vredniji i odgovorniji.

Ovaj hadis poručuje nam da nije dovoljno samo učiti Kur’an napamet, već se moramo i odgajati, mijenjati nabolje. 

Inače, šta dobijemo ako neko postane hafiz, nauči Kur’an, a ružno se ponaša, ružno govori, oholi se nad drugima, ističe, zavidi drugim hafizima i učenicima, ogovara, spletkari?Hifz Kur’ana nema vremenski kraj, već je to cjeloživotni proces ponavljanja, učenja, razmišljanja i primjene naučenog. Presudan faktor koji odlučuje o uspješnosti hifza nije samo njegovo okončanje, niti brzina završetka, već iskren nijet i promjena koja se treba jasno vidjeti u ponašanju i životu mladog čovjeka. Ukoliko izostane promjena srca i ponašanja, svaki učenik hifza mora se zapitati: “Zašto se ne mijenjam nakon učenja Kur’ana? Kakav je moj nijet? Da li sam počeo Kur’an učiti radi nečega drugog, mimo Allaha? Želim li da ljudi čuju za moju brzinu ili sposobnost hifza, želim li da me ljudi hvale?”

Molim Allaha da nas pomogne na tom putu promjene nabolje! Amin!

Pripremio: Hfz. Nedim Botić

akos.ba

 

Povezani članci