Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Brak i porodica > Savjet muževima: „Dopustite ženama da kažu šta misle!“

Savjet muževima: „Dopustite ženama da kažu šta misle!“

Većina nas voli da priča priče. Volimo da pričamo o nečemu što nam se dogodilo – nečemu što smo osjećali, posmatrali, čemu smo se nadali, ili uspjeli da postignemo.

Zadovoljstvo može predstavljati i da podijelimo s drugima naše promašaje, greške i nesrećne slučajeve. Razmjena iskustava jedan je od najočiglednijih načina da dva čovjeka postanu (ili ostanu) intimni i bliski. Tako ostajemo povezani i zainteresovani. Pa ipak, postoji ružna navika u komunikaciji koje treba da postanemo svjesni, toliko podmukla da se izgleda uvlači u većinu veza, barem ponekad. Ova navika jesta da budemo heroj svake priče.

Sjedeo sam u jednom restoranu i čekao prijatelja. Za stolom pored mene je sjedio mladi bračni par, između 25 i 30 godina.

U tri navrata je mlada žena pokušala da ispriča kroz šta je prošla taj dan. Prva priča se odnosila na nekoga ko je bio grub prema njoj ranije tog dana, a u drugoj je s partnerom podijelila frustraciju zbog posla koji je postao stresan i zahtjevan. Konačno, spomenula je i kako roditelji nisu imali razumijevanja za nju dok je odrastala.

Svaki put kad je žena pokušala da kaže šta misli, njen muž ju je prekinuo. Prva priča se okončala tako što je on kazao da se njemu desilo jutro nešto mnogo gore nego njoj. Drugu priču je prekinuo još gore, rekavši da je njegov posao puno teži od njenog. Posljednju priču o roditeljima je završio tako što je rekao da je on imao gore roditelje koji se nad njim ’emocionalno iživljavali’.

Kada su nam se susreli pogledi, vidio sam da su oči te žene skoro beživotne. Razočaranje je bilo očigledno. Svaki put kad je pokušala da s mužem podijeli neku priču o sebi, to bi bilo propraćeno njegovom još značajnijom pričom o sebi. Ništa od onoga što je rekla nije bilo dovoljno dobro za njenog muža. Mogao sam da zamislim njeno razočaranje i bol, zbog što čovjek s kojim živi nije spreman da je prosto sasluša i da joj dozvoli da bude glavni junak svojih priča.

Moguće je da njen muž nije imao namjeru da je povrijedi. U stvari, mislim da on misli kako je samo učestvovao u razgovoru i nadovezivao se na date teme. Nažalost, svojim nepromišljenim odgovorima je svojoj ženi dao do znanja da nije dovoljno bitna ni interesantna.

Ovo je naš prijedlog: „Kad god je moguće, pokušajte da izbjegnete mijenjanje, ispravljanje, pa čak i nadograđivanje partnerove priče.“ Što je još važnije, ne skrećite priču na sebe tako što ćete reći nešto poput: „Nije to ništa, slušaj ovo.“ Kad tako uradite, obezvređujete priču, posredno pokazujete da priča nije bila dovoljno dobra, dovoljno rječita ili dovoljno važna da stoji samostalno. Mada možda niste imali namjeru da uvrijedite ženu, ipak se na taj način pokazali da ste zainteresovaniji za svoj dio priče, nego za to da slušate i zaista poštujete partnerkinu priču.

Ukoliko budete uspjeli da primijenite ovu strategiju, vjerovatno ćete opaziti kako je partner vedriji i kako ima više entuzijazma. Uživat će da razgovara s vama. I zato što tako pažljivo slušate, velike su šanse da će i partner htjeti da sasluša i vas. Oboje ćete se na kraju ljepše provoditi i uživati kao nikada ranije.

Autor: dr. Richard Carlson

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top