„Samo kosti i koža“: Izgladnjela djeca u Gazi više ni ne plaču
Tišina ispunjava pedijatrijski odjel u bolnici Nasser u južnom dijelu Pojasa Gaze, gdje iscrpljena dojenčad leži nepomično ispod zidova ukrašenih crtežima sretne, razigrane djece. No stvarnost iza tih crteža je zastrašujuća – mališani koji su izgubili snagu da čak i zaplaču, dok njihove majke nijemo posmatraju.
Na odjelu za pothranjenost, doktori upozoravaju da je ova tišina najteži znak: tijela malih pacijenata više ne mogu ni signalizirati bol. „To je faza u kojoj organizam počinje odustajati“, kažu zdravstveni radnici za Reuters.
Zeina Radwan, majka 10-mjesečne Marije, kaže da joj je kćerkica potpuno bezvoljna, nepokretna i tiha. „Leži. Ne reagira. Ne sjedi, ne stoji. Samo leži“, govori kroz suze. Zeina ne može dojiti – ni ona sama nema šta jesti. Preživljava na jednom obroku dnevno.
U samo pet dana, bolnica Nasser – jedan od rijetkih funkcionalnih centara za liječenje djece u Gazi – primila je 53 djece s teškom pothranjenošću. Prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi, 154 osobe – među njima 89 djece – umrle su od pothranjenosti, većinom u posljednjih nekoliko sedmica.
Od marta, Izrael je potpuno prekinuo dopremu hrane i humanitarne pomoći u Pojas Gaze, a situacija se dodatno pogoršala u junu i julu, kako su i posljednje rezerve iscrpljene. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je Gazi potrebna hitna i masovna humanitarna intervencija kako bi se izbjegla potpuna glad.
Dr. Ahmed Al-Farra, voditelj pedijatrije u Nasser bolnici, kaže da sada liječe djecu koja su se prethodno razvijala potpuno zdravo. Među njima je i Watine Abu Amoune, beba koja danas teži manje nego pri rođenju. „Kod nje više nema mišića – samo koža i kost“, kaže dr. Al-Farra. „Čak su i obrazi, obično puni i zaobljeni kod beba, potpuno utonuli.“
Watinina majka, Yasmin Abu Sultan, pokazuje sićušne ruke svoje kćeri – tanke kao njen palac. I sama, kao i mnogi roditelji u Gazi, živi na jednom skromnom obroku dnevno.
Prema podacima WHO-a, u prvoj polovini jula više od 5.000 djece mlađe od pet godina primilo je ambulantno liječenje zbog pothranjenosti, a gotovo petina njih se nalazi u stanju teške pothranjenosti. To je dramatičan porast u odnosu na juni, kada je zabilježeno ukupno 6.500 slučajeva tokom cijelog mjeseca – što čini julske brojke posebno alarmantnim.
Watinina majka je pokušala hospitalizirati kćer ranije, ali nije bilo mjesta. Tek nakon deset dana čekanja, bez mlijeka i uz minimalnu prehranu za porodicu, vratila se – ali stanje je bilo znatno gore.
Poput mnoge druge djece u bolnici, Watine sada pati i od groznice i proljeva, bolesti koje brzo pogoršavaju stanje djece koja već nemaju osnovnu otpornost zbog pothranjenosti. Ironično, jedna od nuspojava teškog gladovanja je gubitak apetita – dodatno otežavajući pokušaje liječenja.
Dok je svijet šokiran prizorima neuhranjene djece, humanitarna pomoć i dalje jedva dolazi. Ljekari, majke i djeca u Gazi ostaju u smrtonosnom limbu, čekajući – ako ne pomoć, onda barem pravdu.
Akos.ba
