Sa vjerom u novi dan: Nastojati, truditi se, djelovati

Olakšavajte a ne otežavajte, obradujte a ne rastjerujte. 

Muhammed, a.s.

Nastojati, truditi se, djelovati

„Mi čovjeka stvaramo da se trudi.“ (Kur’an, sura 90. Grad, 4)

„Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!“ (Kur’an, sura 2. Krava, 286)

 „Radite, svakom će biti lahko ono za što bude po prirodi nastrojen.“ (Muhammed, a.s.)

“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvoriće vam se!” (Issa, a.s.)

* Mi smo izvršitelji Allahovih naloga. Svi smo dobili i dobijamo uputstva od Allaha o tome šta je naš zadatak u pojedinim trenucima, ali i uopšte u našem životu. Allah nas neće opteretiti više nego što možemo podnijeti, a ono što nam je Allah naložio ne može biti opterećenje za nas.

* Bog je u svakome od nas usadio ono što možemo, volimo i znamo raditi, kako bismo od toga živjeli i kako bismo jedni drugima imali ponuditi proizvode i usluge. Bog je na taj način dao svakom društvu i svakoj zajednici ono što im je potrebno da kvalitetno funkcionišu. Naše je da prepoznamo u sebi sposobnosti koje nam je Bog dao i da to ispoljimo i ostvarimo, umjesto što čekamo da nam neko drugi „donese“ posao.

Neće Bog umjesto nas obavljati poslove, zadatke, susrete. Kako bi naši naumi uspjeli, moramo se potruditi sami. A na koji način nam Bog daje i ostvaruje ono što želimo i za šta Ga molimo? Bog radi i kroz nas same, jer nam daje uputu i nadahnjuje nas. Tako znamo koje korake i poteze trebamo poduzeti da bismo ostvarili ono što želimo i za šta se molimo.

* Ponekad se desi da i kad se najviše trudimo, ne uspijemo ostvariti to što želimo. Razlog tome je što smo za trenutak zaboravili da nismo mi ti koji pritišćemo dugmad kad će se nešto desiti. Shvatimo da za neko čekanje ili neku prepreku sigurno postoji dobar razlog kojeg je Bog postavio i tek kad naš Gospodar i Stvoritelj pritisne dugme, tek onda će se nešto desiti.

Gdje nam Bog otvori vrata, uspjećemo, a gdje nam zatvori vrata, to trebamo prihvatiti i potražiti neka druga vrata. Ponekad su ta vrata i u nama samima, jer svako od nas nosi u sebi razne mogućnosti.

* Nijedno pošteno i vrijedno zanimanje nije odvojeno od Božijeg puta i svako od tih zanimanja pruža prilike čovjeku da se zahvali Bogu.

I Božiji poslanici su, pored posebnih zadataka koje su dobili od Stvoritelja, obavljali i svoja uobičajena zanimanja i poslove:  Adem a.s., Ejjub a.s. i Šuajb a.s. su bili poljoprivrednici; Ismail a.s. je bio lovac; Junus a.s. je bio ribar; Salih a.s., Ishak a.s., Jakub a.s. i Musa a.s. bili su pastiri; Zulkifl a.s. je bio pekar; Nuh a.s., Zekerijja a.s. i Issa a.s. bili su stolari; Ilijas a.s. je bio tkalac; Idris a.s. je bio krojač; Hud a.s je bio trgovac; Davud a.s. je bio kovač i oružar; Jusuf a.s. i Harun a.s. su bili upravitelji; Muhammed a.s. je bio pastir, a potom trgovac i državnik.

Danas se postavljaju potpuno pogrešni životni ciljevi i daje se pogrešan smisao životu – kako nam ih nameću mediji, filmovi, društvo. Zbog toga ljudi očajavaju, žive pod stresom, uništavaju jedni druge, kako bi ostvarili „ciljeve“ koji su lažni i besmisleni. Djeci i mladima se servira zabavna industrija kao jedina realnost i jedini vrh života. A činjenica je da život ima više slojeva, više vrhova i da se uvijek može djelovati na više načina, kao što možemo vidjeti iz primjera Božijih poslanika.

Imovina i opskrba  

„Upitaj: ”Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?” – i odgovori: ”Allah! Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi?” (Kur’an, sura 34.  Saba, 24)

„Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, …“ (Kur’an, sura 2. Krava, 268)

“A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.” (Kur’an, sura 2. Krava, 115)

* Priča o novcu ima više strana, zavisno od toga iz kojeg ugla novčane skale gledamo. Ali u svakom slučaju, činjenica je da je novac samo sredstvo.

* Ljudi stagniraju, jer su dozvolili da novac, obični papir, bude veći od njih samih i od njihove vlastite dobrobiti. Dozvolili su da novac vlada njima, umjesto da oni vladaju novcem. Na novac se više ne gleda kao na investiciju ili na sredstvo, nego se posmatra kao trošak.

* Šejtan nas plaši neimaštinom, pa zato sebi uskraćujemo dva velika dobra: dobro da nekome pomognemo novčano ili u robi i dobro da investiramo u vlastiti život. Sveli smo se na preživljavanje i ne razmišljamo izvan tog okvira.

Ipak, ne možemo se stalno vrtjeti u krugu neimaštine i sebe gurati u bijedu ne iskoristivši svoje potencijale. Onda smo se mogli roditi i kao životinje. Ali nismo. Stvoreni smo kao ljudi – Božiji namjesnici na Zemlji i u skladu sa tim se trebamo ponašati i živjeti. Dragi Bog nam je dao talente i snage kao alate pomoću kojih ćemo tražiti, ali i stvarati prilike da dođemo do Njegove opskrbe.

* Bog je rekao da daje ljudima opskrbu, a ima ljudi koji misle da im opskrbu daju vlastodršci, kompanije ili nalogodavci, te u nekim slučajevima postaju poslušni robovi i bez razmišljanja izvršavaju i najgluplje i najgore naredbe. Zaboravljaju da je Allahov i istok i zapad i da se mogu pokrenuti i svuda naći Allahovu opskrbu.

* Uz Božiju pomoć treba steći imovinu, kako bi se ona upotrijebila u dobre i korisne svrhe na Božijem putu. A ko nema veliku imovinu, može pomoći Allahovu vjeru i na drugi način.

Na primjer, zekat na posao može biti volonterski rad ili usluga koju nećemo naplatiti. Kad čovjek čovjeku, s vremena na vrijeme besplatno pomogne da nešto obavi, bez novčane naknade mu nešto omogući, onda određeni dijelovi društva idu naprijed, a posebno oni najslabiji i najugroženiji.

* Nije važno šta čovjek i koliko ima na ovom svijetu. Važnije od toga je gdje će biti na onom svijetu, a prema zaslugama iz ovog života. Svo čovjekovo znanje, vještine, sposobnosti, novac, imovina, sve što ima, bilo to malo ili mnogo, sve je to samo sredstvo koje će upotrijebiti ili neće upotrijebiti, kako bi prema tome dobio zasluženu nagradu na oba svijeta.

Postignuća su prilika za zahvalu

„Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati;…” (Kur’an, sura 14. Ibrahim,  7)

“Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi.” (Kur’an, sura 3. Imranova porodica, 145)

* Svakodnevno se nađemo u prilikama u kojima se sjećamo Našeg Gospodara, bilo da tražimo oprost, bilo da Mu se zahvaljujemo.

* Svako postignuće u čovjekovom životu, neko takmičenje, neki dobitak, završen ili dobijen posao, položeni ispit, putovanje, radosti, susreti ili bilo šta čemu se čovjek nada i što mu se ostvari, na prvi pogled kao da sve to nije povezano sa vjerom i pravim putem. Ali itekako jeste. Kad sportista pobijedi, kad naučnik dođe do nekog otkrića, kad ljekar izliječi pacijenta, kad student položi ispit, kad naš sportski tim pobijedi, pa čak i kad neko nađe parking mjesto gdje mu se nije nadao, sve su to, zapravo, prilike da čovjek iskaže svoju zahvalnost Bogu na tim uspjesima i ostvarenjima.

* Ponekad nam se čini da se ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za sve dobrote koje nam daje, za svu milost koju nam pruža. Ali trebamo shvatiti da naša zahvalnost ne može nikada biti jednaka Allahovoj beskrajnoj milosti. Naša zahvalnost je obična, ljudska, a Božija milost je velika, božanska.

Piše:  Amra Hodžić

Akos.ba