Rezultati Božjeg cilja i usmjerenja u duši i životu: Sigurnost od rastrojenosti i sekiracije

      Rezultat Božjeg cilja i usmjerenja je čuvanje ljudske duše od rastrojenosti, unutrašnje borbe i podjele na razne ciljeve i smjerove. Islam je rezimirao ljudski cilj na zadovoljenje Allaha, dž.š., koncetrišući ambicije na činjenje djela kojima će On biti zadovoljan. Ništa ne može smiriti ljudsku dušu do konačnog cilja i usmjerenja u životu. Tada duša zna odakle da počne, gdje i sa kim da ide. Na drugu stranu, ništa je ne može više zamoriti od različitosti ciljeva i smjerova, te međusobnog sukoba ambicija. Duša je nekada na istoku, a nekada na zapadu. Ponekad ide lijevo, a ponekad desno. Zbog nje je ponekad zadovoljan Zejd, a ljut Amr, a nekada je obrnuto. Ona se uvijek kreće između zadovoljstva prvoga, i ljutnje drugoga čovjeka.

„Ko od ljudi može cio svijet zadovoljiti, kad su im želje uveliko različite“.

      Monoteističko vjerovanje daje muslimanu uvjerenje da nema gospodara osim Allaha. Od Njegove kazne strahuje, a nagradu očekuje. On zna da nema boga osim Allaha, pa Njegovu srdžbu izbjegava, a zadovoljstvo traži. Musliman ignoriše lažna božanstva u životu i ruši sve materijalne i duhovne kipove u srcu. Zadovoljan je Jedinim Allahom, na Njega se oslanja, Njemu se obraća, u Njegovim blagodatima uživa, od Njegove snage opstoji, u Njega se uzda i čvrsto je uz Njega:

      „A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put“ (Ali-Imran: 101).

      Kakvo je onda stanje politeiste kome su gospodari i usmjerenja mnogobrojni. Kur’an je takvog uporedio sa robom koji ima više gospodara međusobno zavađenih. Tako svaki naređuje suprotno od drugog i želi nešto posebno. Razum takvog roba je pomućen, a srce raštrkano. Allah, dž.š., kaže:

      „Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna“ (Ez-Zumer: 29).

      Jusuf, a.s., je u zatvoru govorio drugu koji je zajedno sa svojim narodom štovao lažna božanstva:

      „O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna“ (Jusuf: 39-40).

Izdavač: Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori

Naziv knjige: Odlike islama

Naziv originala: خصائص العامة للاسلام

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod: Džemo Redžematović

Akos.ba