Rezultati Božjeg cilja i usmjerenja u duši i životu: Oslobađanje od egoizma i strasti

      Kada se ova odlika ustali u dubinu duše, čovjek se oslobađa egoizma, slijeđenja strasti, materijalizma i hedonizma. To zbog toga što je pobožnjaku vjera u Allaha i u Sudnji dan mjerilo s kojim drži balans između svojih prohtjeva i dužnosti vjere. Taj balans je prisutan između strasti i onoga što Gospodar naređuje, dnevnog užitka i sutrašnjeg polaganja računa, te između prolaznog užitka na dunjaluku i teškog polaganja računa na Ahiretu. Zbog tog balansa gasi se vatra obožavanja strasti i prohtjeva. Čovjek se uzdiže visoko iznad egoizma i animalnosti, na insanske horizonte u kojima se ravna po svom razumu i volji, a ne po zovu strasti, stomaka i životinjskog instinkta. Ako se ne uzdigne na te čiste horizonte, ostat će prilijepljen za strastima, odazivajući se na svaki njihov zov. A kada se toga okani, onda se vraća Allahu kajući se za grijehe i tražeći oprosta kod Njega. Pobožnjak nije čovjek-melek koji ne griješi. Takav čovjek može postojati samo u iluzijama i imaginaciji. Pobožnjak je čovjek koji se kaje Alahu za grijehe i osjeća grižu savjesti uvijek kada pogriješi:

      „Allah će doista oprostiti onima koji se kaju“ (El-Isra’: 25).

      Allah, dž.š., je naveo u Kur’anu odlike pobožnjaka kojima je pripremo Džennet, prostran koliko nebesa i Zemlja:

      „I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju“ (Ali Imran: 135).

      Nije čudo da čovjek pogriješi i padne u neposlušnost Allahu. Davno je zgriješio Adem, a.s., otac ljudi. Šejtan ga je zaveo pa je, pojevši zabranjeno voće, učinio što mu je Allah zabranio. Ali se odmah nakon toga s priznanjem grijeha i istigfarom, pokajao i pokucao na vrata Gospodara:

      „Gospodaru naš”- rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni” (El-A’raf: 23).

      „I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv“ (El-Bekare: 37).

      Adem, a.s., je pogriješio pa mu je Allah oprostio, a Iblisu nije, jer uzrok Ademovog griješenja je ljudska slabost i zaboravnost:

      „Ali on je zaboravio, i nije odlučan bio“ (Ta-Ha: 115).

      Taj grijeh je slijedila iskrena tevba koja briše tragove grijeha, kao što jutarnji zraci brišu tragove crne noći:

      „Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio“. (Ta-Ha: 122).

      Uzrok Iblisovog griješenja je bila oholost i odstupanje od Allahove naredbe:      “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače” (Sad: 76).

      Taj grijeh je pratila stalna neposlušnost i zabluda i dovođenje drugih u zabludu:

      “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A’raf: 16-17).

Pravom pobožnjaku se ukaže prilika da učini grijeh a da ga niko od ljudi ne vidi, ali se on iz stida prema Allahu okani toga. Umjesto činjenja grijeha on će kazati, neka me Allah sačuva, kao što je rekao Jusuf, a.s., kada ga je upravnikova žena navodila na blud. To će učiniti da bi bio jedan od sedmorice koji će na Sudnjem danu biti pod Allahov hlad, kada drugog hlada osim Njegova neće biti. Pravom pobožnjaku se ukaže prilika da zaradi haram imetak, putem mita ili korupcije, ali on to odbija, jer je zadovoljan s malo imetka koji je halal. On zna da je vatri najpreče tijelo koje je na haram imetku hranjeno. On ne želi da kupi džehennem pa makar bio kralj istoka i zapada. Njemu su dovoljne riječi Allaha:

„Reci: “Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju“ (Junus: 58).

Pravom pobožnjaku se ukaže prilika da na nedozvoljen način zadobije veliki položaj i funkciju. Ali on zna da pomaganje nasilnika i tiranina vjera osuđuje:

„I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Hud: 113).

Pravom pobožnjaku se pruži prilika da se revanšira protivniku i da ga se otarasi, ali ga zaustavlja tolerancija i sažaljenje, pa u tom času kaže ono što je Jusuf, a.s., rekao braći:

„Ja vas sada neću koriti”, reče – “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” (Jusuf: 92).

Nastavlja se.

Izdavač: Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori

Naziv knjige: Odlike islama

Naziv originala: خصائص العامة للاسلام

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod: Džemo Redžematović

Akos.ba