Razmišljate li o trenutku u kome će se prekinuti svi užici?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Sjećajte se puno trenutka u kome će se prekinuti svi užici. (Tirmizi, 2307.)  Sjećanje na smrt odvraća čovjeka od činjenja grijeha i srce čini blagim i nježnim. Ko god se smrti sjeti u teškim dunjalučkim problemima, osjetit će olakšanje. Ko god se smrti sjeti u trenucima uživanja i rahatluka, to njegovo stanje će se promijeniti. Na smrt najbolje podsjeća obilazak mezarja. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio njihov obilazak: Bio sam vam zabranio obilaženje mezarja, a sada ih obilazite, jer to srca čini nježnijim, od toga oči zasuze, podsjeti na Ahiret i nemojte govoriti ružno. (Hakim, 376/1.) Muslimanima je dozvoljeno i posjetiti nemuslimansko groblje kako bi se uzela opomena. Dokaz tome je predanje koje se navodi u Sahihu, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obišao kabur svoje majke, gdje je plakao i rasplakao sve oko njega. Nakon toga je rekao: Tražio sam dozvolu moga Gospodara da Ga molim za oprost njenih grijeha, ali mi to nije dozvolio. Onda sam tražio dozvolu da obiđem njen kabur, pa mi je to dozvolio. Obilazite groblja, jer ona podsjećaju na smrt. (Muslim, 65/3.)

Obilaženje mezarja je jedan od najdjelotvornijih i najboljih načina u mekšanju srca. Posjetioca to podsjeća na smrt, a mrtvima donosi korist jer za njih se čini dova. U sunnetu se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: Selamu alejkum, vjernici i muslimani koji ste ovdje ukopani. Allah se smilovao onima koji su prije nas umrli i oni koji će nakon nas umirati, a i mi ćemo se vama pridružiti. (Muslim, 974.)

Onaj ko odluči posjetiti mezarje, mora se ophoditi shodno bontonu predviđenom za tu situaciju, mora svojim srcem biti prisutan i to činiti radi Allahovog zadovoljstva. Isto tako, tom posjetom treba nastojati popraviti disharmoniju u svome srcu i uzeti pouku od onih koji su ispod zemlje, prekidajući kontakt sa porodicom i voljenima. Neka svaki posjetilac pogleda kako su skončali neki njegovi prijatelji, čije su nade bile duge, koji su gomilali imetak, njihove nade su se prekinule, a imetak im nije nimalo koristio. Ljepotu njihovog lica pobrisala je prašina, a njihove kosti i organi raspali su se u grobovima. Njihove žene su postale udovice, a djeca siročad, kako bi se sjetio nužnog puta i konačnog završetka. U tim situacijama, čovjek razmišlja o stanju umrlog, o tome kako su njegove noge polomljene, njegove oči upale, a njegov jezik pojeo crv, a zemlja rastočila njegove zube.

Pjesnik kaže:

O ti, koji si pozivom nesretnim pozvan,

A već si dva nagovještaja, sjedilo i starost imao.

Ako nisi čuo, pa kamo si gledao,

Zar sluh i vid u glavi svojoj nisi imao.

Nije isti onaj koji čuje i vidi,

Kao onaj kome je ovo dvoje uskraćeno.

Nije ostalo više vremena, ni dunjaluka ni zvijezde blistave,

Svjetlost Sunca i Mjeseca već je zagasla…

Napustit će dunjaluk, makar i prezirao

Rastanak s njim, bio on seljak ili građanin.

Često sjećanje i spominjanje smrti donosi tri stvari: brzo pokajanje, skrušeno i zadovoljno srce i aktivnost u ibadetu. S druge strane, ko zaboravi smrt, zadese ga tri loše stvari: odlaganje pokajanja, nezadovoljstvo onim koliko mu je dovoljno i lijenost u ibadetu. Na čovjeka, također, snažan utisak ostavlja i gledanje u osobu na samrti. Gledanje u čovjeka u takvom stanju, smrtne agonije koje su ga zadesile i njegovi trzaji su situacije koje snažno utječu na čovjeka. Slika umrlog čovjeka prekida dah, ne dozvoljava očima da zaspu, tijelu da se odmori, podstiču na činjenje dobra i snažan je stimulans u povećanju truda i zalaganja. Jednom je Hasan el-Basri posjetio nekog bolesnika. Kada je ušao kod njega zatekao ga je u smrtnim mukama. Vidio je sve one agonije  i nedaće u kojima se ovaj našao, pa se bez boje u licu vratio svojoj porodici. Vidjevši ga, oni mu rekoše: „Uzmi nešto jesti, Allah ti se smilovao.“ On im je na to odgovorio: „Porodico, neka vam vaša hrana i piće. Vidio sam stravičan prizor, i za njega ću se neprestano pripremati sve dok mi ne dođe.“

Vrhunac sjećanja na smrt je klanjanje dženaze namaza. Doista, nošenje mejta na svojim ramenima, odlazak na groblje, njegovo ukopavanje su veoma jak podsjetnik na Ahiret. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Obilazite bolesnike i pratite dženaze, to će vas podsjetiti na Ahiret. (Ahmed, 48/3.) Pored toga, u ovom postupku je i velika nagrada koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obećao: Ko bude pratio dženazu od njene kuće – u drugoj verziji stoji: ko slijedi dženazu muslimana, vjerujući i nadajući se nagradi – sve dok ne bude donešena na groblje, ima nagradu jedan kirat. A ko bude prisutan dok se ona ne ukopa, on ima nagradu dva kirata.“ Ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče, kakva su to dva kirata?“ Odgovorio je: „Poput dva velika brda. (Buhari i Muslim)

Časni prethodnici bi spominjali smrt kada bi željeli posavjetovati čovjeka koji čini grijeh. Jedan od njih je nekom čovjeku koji je na sijelu ogovarao drugoga, rekao: „Sjeti se pamuka kada ti ga budu stavili na oči.“

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Muhammed Salih el-Munedžid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba