Rat u BiH olakšao borbu Kosova za nezavisnost

U februaru najmlađa evropska država obilježava svoju nezavisnost. Naime, nezavisnost od Srbije Kosovo je proglasilo 17. februara 2008. na vanrednoj svečanoj sjednici Skupštine. Vlada Srbije iste je večeri donijela odluku o poništenju te deklaracije.

Iz godine u godinu svjedočimo diplomatskoj borbi Kosova za povećanje broja država koje priznaju njegovu nezavisnost i napor srbijanske diplomatije da iznudi što više povlačenja priznanja nezavisnosti Kosova. Pored navedenog, Parlament Kosova redovno kroz rezolucije podsjeća na genocid u Srebrenici, odnosno na agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

– Izvještavanje iz Bosne skratilo rat na Kosovu –

Uoči 26. godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima u Podrinju zastupnici Parlamenta Kosova su na prijedlog bošnjačke zajednice usvojili rezoluciju koja podrazumijeva zabranu negiranja genocida u Srebrenici i predstavlja čin solidarnosti s patnjama Bošnjaka u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Izuzetno dirljiv trenutak je bio kad je za govornicu došla Saranda Bogujevci, potpredsjednica Parlamenta Kosova, čiju je porodicu ubila srpska vojska, a ona je preživjela 16 metaka zloglasne jedinice “Škorpioni”.

Rezolucija Parlamenta Kosova o genocidu u Srebrenici je podsjećanje kosovske, ali i regionalne javnosti na povezanost žrtava u ratovima u BiH i Kosovu, odnosno ukazivanje na istog agresora.

Upravo su Albanci bili među prvim žrtvama Arkanovih hordi u Bijeljini u martu 1992. godine, što je zabilježio fotograf Ron Haviv. Albanci su dijelili sudbinu Bošnjaka u svim gradovima koje su okupirale srpske agresorske snage, a s druge strane, mnogi Albanci su bili istaknuti borci Armije RBiH.

Iako je otpor jugoslovenskoj vlasti, odnosno srbijanskoj hegemoniji na Kosovu krenuo još početkom 80-ih, Kosovari su ratovali za nezavisnost na kraju 90-ih kada je Miloševićev režim bio oslabljen i bez podrške saveznika. Pored navedenog, najvažniji faktor koji je presudio da kosovski rat traje tako kratko jeste svježe iskustvo krvavog rata i genocida u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica nije mogla sebi dozvoliti ponavljanje genocida na Balkanu u istom desetljeću.

O ovoj temi je u razgovoru za portal Al Jazeere Balkans govorio poznati fotoreporter Ron Haviv. On nije krio razočarenje što njegov i rad njegovih kolega nije više utjecao na zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. On smatra da su najviše koristi od izvještavanja o agresiji na Bosnu i Hercegovinu imali Kosovari, jer je rat na Kosovu trajao kratko zato što su iskustva rata u Bosni bila i dalje svježa.

“Možda je Srebrenica, i moj rad i rad drugih, učinio pritisak da se sve to globalizira i da se djeluje, ali i sami događaji su bili nevjerovatni. Oni koji su stvarno izvukli korist iz rata u Bosni bili su Kosovari. Jer kada sam bio na Kosovu i kada sam počeo da snimam fotografije etničkog čišćenja, intervencija je bila brža, jer su novinari koji su pokrivali rat vršili pritisak na Clintona i Blaira. Govorili su da Milošević radi ponovo istu stvar, što je pomoglo da se intervenira na Kosovu puno brže. Novinarstvo je pomoglo da se na Kosovu brže reagira. U Bosni smo pružili pomoć, ali ni približno onoliko koliko smo željeli”, rekao je Haviv.

– Šta dva naroda mogu naučiti jedan od drugog –

S obzirom na to da Bošnjaci i Albanci više-manje žive izmiješano u šest balkanskih država i u dijaspori, nužno je povećati međusobnu saradnju.

Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Parlamentu Kosova ispunit će svoju svrhu kad se uspostavi produktivna saradnja institucija dvije države koje se bave izučavanjem rata, agresije, genocida i masovnih zločina.

Bošnjaci mogu jako mnogo naučiti o lobiranju i javnom zagovaranju, gdje je Kosovo, odnosno albanska diplomatija i dijaspora ostvarila ogromne rezultate. S druge strane, Bosna i Hercegovina može Kosovu ponuditi naučno-istraživačko iskustvo institucija koje se bave genocidom i masovnim zločinima.

I Bosna i Hercegovina i Kosovo godinama tragaju za nestalim, a zločini, logori, silovanja, masovne grobnice su realizovane po istom scenariju. Zbog toga, nužno je uspostaviti saradnju između udruženja logoraša, žena žrtava rata, institucija koje se bave memorizacijom zločina i genocida u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nužna je razmjena umjetnika, književnika, naučnih radnika koji rade na memorizaciji stradanja dva naroda, jer ako nove generacije odrastaju u zaboravu, mogu vrlo lahko opet postati žrtve nacionalističkih projekata.

Ovih činjenica je izuzetno svjestan dio srpskih političara s obje strane Drine, pa se zbog toga toliko trude da spriječe uspostavljanje bilo kakvih odnosa između BiH i Kosova.

Piše: Sanadin Voloder

– Autor je urednik portala Akos.ba i saradnik brojnih bosanskohercegovačkih i regionalnih medija

*Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne moraju nužno odražavati uređivačku politiku Anadolu Agency

Akos.ba