Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ramazan je istina, post u njemu je obaveza, a noćni namaz je u njemu pohvalan. Ramazansko vrijeme je čistije od svih drugih mjeseci, i kako se navodi u vjerodostojnom hadisu, kada nastupi ramazan, glasnik doziva: ”O ti koji težiš dobru, dođi, a ti koji težiš zlu, stani!” I za očekivati je da vjernici pobjede u ovoj ”utrci”.
Međutim, kada dolazi ramazan, osjećam se zabrinuto, ne zbog obaveznih ibadeta, već zbog uobičajenih navika koje prate ovaj mubarek mjesec. Naime, muslimani su sami odlučili da naruše ljepotu ovog blagoslovljenog mjeseca raznim novotarijama, običajima i stvarima koje neće popraviti njihov dunjaluk, a ni njihov Ahiret.
Poznato je da je noć smiraj za duše, a da noćno bdijenje može biti od strane: policajca koji čuva sigurnost, ili vojnika koji brani granice države, ili ljekara koji se brine za bolesne, ili radnika na smjeni koji nastavlja proizvodnju.
Što se tiče noćnog bdijenja u ramazanu, ono ima opravdanje i smisao samo ako je u znaku: klanjanja noćnog namaza i munadžata (razgovora) sa Allahom u tišini noći, učenja Kur’ana, zikra i pripreme za susret sa Uzvišenim Allahom.
Šta onda znači da muslimani ostaju budni u ramazanu samo zbog besmislenog zabavljanja i bespotrebnih razgovora?
Čemu posebni (zabavni) programi u toku ramazana, kad muslimani trebaju da plaču na sedždi i u dovama, kajući se za grijehe i moleći Allaha za uputu i pomoć.
Zar muslimani ne osjećaju silinu neprijatelja prema njima i strašnu štetu koju im nanosi?!
Polovina muslimanskog svijeta je pod teretom kolonijalnog ugnjetavanja, dok druga polovina gleda kako se njihova vjera urušava u mnogim oblastima i ne može ništa učiniti.
Zbog čega onda zabava, bezbrižnost i smijeh?
Poznato je da se konzumiranje hrane u ramazanu gotovo udvostručuje, kao da je to mjesec hrane i jela, a ne mjesec posta. Čini se da u toku dana mnogo gladujemo samo da bismo mnogo jeli kad nastupi vrijeme iftara, a Allah nije propisao post zbog toga.
Propisani islamski post je prevashodno trening za borbu sa samim sobom, kontrolu svojih želja i strasti, te podsjećanje čovjeka da je on duša prije nego tijelo, i um prije nego strast i nagoni.
Savremena civilizacija je potpuno zaboravila ove istine i izgradila svoje ponašanje na odazivanju na životinjski poziv tjelesnih potreba, i na pretpostavci da je suzdržavanje – bez obzira na plemeniti razlog – štetno za čovjeka. Koja je onda razlika između ljudi i životinja ako ljudi rade što žele bez bilo kakvih ograničenja?
Nadam se da će muslimani u ramazanu pokazati ponašanje koje će uveličati ovaj uzvišeni ibadet, i oživjeti duhovnost koja je skoro izgubljena u savremenom svijetu.
saff.ba
