Ramazan u Novom Pazaru: Mukabele, redovi za pitice i top s gradske tvrđave

Ramazanska atmosfera vidljiva je na svakom koraku. Život kao da je dobio neki poseban ritam i organizaciju. Tokom dana znatno je manje ljudi i automobila na ulicama, većina restorana, kafića i ugostiteljskih objekata ne radi ili su prazni. Radno vrijeme i život u gradu usklađuje se prema ramazanskim terminima – iftaru, teravijama, sufuru (kako u Novom Pazaru kažu za noćni ručak ili sehur).

– Redovi za pitice –

Grad zaživi uoči i nakon iftara i teravih-namaza. Prepoznatljivi za sve gradove na Balkanu, dio ramazanske atmosfere i ovdje čine pitice ili ramazanke, kako se ovdje zovu somuni sa zrnima čurekota koji pekari prave i prodaju za vrijeme ramazana.

U staroj čaršiji i širom grada ispred pekara i prodavnica se formiraju redovi. Svi žure kako bi vrelu piticu donijeli za iftarsku trpezu. Pošto se oglase mujezini sa ezanom, ulice se isprazne.

Prema ramazanu i postačima u Novom Pazaru se svi odnose s poštovanjem. Oni što ne poste i hrišćani izbjegavaju da zapale cigaretu ili nešto pojedu ili popiju u prisustvu muslimana koji poste.

S obzirom na to da je ramazan i mjesec humanosti, u gradu se na više mjesta i od raznih humanitarnih organizacija, za one koji nemaju, besplatno doniraju paketi s namirnicama.

– Vijekovna tradicija mukabele –

Slijedeći vijekovnu islamsku praksu iz osmanskog perioda, u više džamija u Novom Pazaru se održava mukabela, koja predstavlja zajedničko učenje i slušanje Kur’ana koje predvode hafizi i imami. Održava se samo tokom ramazana, u periodu prije podne ili nakon ikindija-namaza. Obično traje oko sat vremena i za to se vrijeme prouči po jedan džuz (dvadeset stranica Kur’ana) kako bi se za trideset dana ramazana pročitao cijeli Kur’an koji broji trideset džuzova.

Ove godine na području Novog Pazara mukabela se održava u osam džamija. Hadži Huremova ili Bor džamija jedan je od najznačajnih vjerskih i spomenika osmanske arhitekture u Novom Pazaru. To je džamija sa najdužom i neprekidnom tradicijom mukabele. Osmanski putopisac Evlija Čelebi je u 17. stoljeću u Novom Pazaru, od ukupno 23 džamije, izdvojio Isa-begovu, Altun-alem i Hadži Huremovu džamiju. Ona je jedina sa očuvanim tarihom ili natpisom o vremenu podizanja (hronogram na kamenoj ploči), gdje stoji da je podignuta u drugoj polovini 16. vijeka.

„Ovaj časni mesdžid sagradio je slabašni rob (božji) Hadži Hurem. Bože, primi njegovo djelo tako ti časne Kabe i završi sa imanom (verom) život tvog roba Hurema“, 1560/61. godine.

Prema historijskim izvorima, Hadži Hurem podigao je džamiju u gradu, a njegov brat Novopazarsku banju. Hadži Hurem (Bor) džamija je poznata i po tome što su se u njoj uvijek održavale vjerske aktivnosti, poput podučavanja Kur’ana i održavanja vjerskih predavanja.

Dugogodišnji novopazarski i imam Hadži Hurem džamije Nezir ef. Salihović ističe da se ne pamti da mukabela u ovoj džamiji nije učena. U ovoj džamiji duže od sto godina se klanja i pozna ikindija-namaz (popodnevna molitva), dva sata prije akšam-namaza (večernje molitve). Mukabela se od turskog vakta održava nakon ikindija-namaza.

Salihović pojašnjava da se mukabela oslanja na činjenicu da je Poslanik Muhammed svakog ramazana učio Kur’an u prisustvu meleka Džebraila.

„Mukabela otuda vuče izvore i nastavlja se. Najbolji govor je govor Kur’ana, uputa za ljude, a to je učenje mukabele. U ovom mjesecu je počela objava Kur’ana i učenjem mukabele tačno se određuju oni koji su za istinu i oni koji su protiv istine“, ističe imam Salihović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U ovoj, ali i ostalim novopazarskim i džamijama na području Sandžaka tradicija je da zajedno s muškarcima mukabeli prisustvuju i žene.

„Isto koliko je stara tradicija da muškarci slušaju mukabelu, slušaju i žene. U posljedne vrijeme vidimo i tu blagodat da nam djeca dolaze. Ne zna svako čitat arapsko pismo i to nije razlog da se ne dođe da se sluša. Veliki je sevap onih koji slušaju učenje Kur’ana. Ako učinimo jedno dobro djelo tokom ramazana biće nam upisano kao farz (stroga obaveza) van ramazana, a ako učinimo farz tokom ramazana biće nam upisano kao da smo obavili sedamdeset farzova van ramazana. To je dodatni podstrek vjernika da se više i češće okupljaju tokom ramazana“, ukazuje ef. Salihović.

Posebno ističe zadovoljstvo što ove godine predvođenju mukabele prisustvuju hafizu i imami iz Turske koji kao službenici Uprave za vjerske poslove (Diyanet) borave tokom ramazana u Sandžaku i Srbiji.

„Turska i tokom ramazana brine o nama i pošalje nam hafize na ispomoć. Mi smo s s njima zadovoljni, a čini mi se da su i oni s nama zadovoljni. Molim Allaha da ih nagradi i ramazan im učini lahkim. Oni su kao učači Kur’ana počašćeni“, poručio je on.

– Iz Gaziantepa u Novi Pazar –

Imami Diyaneta se slažu da pored vjerske službe imaju ulogu i da odavde ponesu utiske u svoju zemlju, te da se i na ovaj način učvršćuju veze Sandžaka i Srbije s Turskom. Imami iz Turske, kako sami prenose, imaju ulogu da dio duhovnosti prenesu i na ovdašnje vjernike, u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju, kao i gradovima centralne Srbije.

Imam Seyh Feytullah džamije u Gaziantepu Huseyin Yildirim jedan je od dvanaest hafiza i imama iz Turske koji ovog ramaza vjersku službu obavljaju u Srbiji. Yildirim ističe, da se, bez obzira što je prvi put u Sandžaku i Srbiji, osjeća kao u Gaziantepu. Uz priznanje da je ovdašnja hrana s manje ljutih začina nego u Gazinatepu, u pauzi nakon mukabele u Bor džamiji, poručuje da bi bez razmišljanja ponovo izabrao da dođe u Novi Pazar.

„Vjerujte, kao da sam sad u Antepu. Nema nikakve razlike, ljudi su srdačni i iskreni, pozdravljaju se i pokazuju bliskost. Ovako nešto nisam očekivao. Cilj nam je da ovdašnjoj braći u vjeri pružimo podršku i potrudimo se da ramazan ispunimo aktivnostima. Ljudi odavde pokazuju ljubav prema ljudima koji dolaze iz Turske. Na kraju krajeva, okrećemo se prema jednoj kibli, učimo isti Kur’an i na isti način vjerujemo u Allaha. Bez obzira na to što su neki istočno ili zapadno, južno ili sjeverno imamo jedno srce. Ovo jedinstvo pokazuje da smo mi jedno“, konstatuje imam iz Gaziantepa prenoseći selame svog džemata iz Turske.

– Radovanje druženju s Kur’anom –

Dedo Ramo Sinanović (85) je među najstarijim džematlijama Bor džamije i prije svih dođe u džamiju. Na hadžu je bio pet puta, u džamiju ide od djetinjastva, a mukabeli prisustvuje posljedjih trideset godina svakog ramazana. Pokazuje i hvali se primjerkom Kur’ana dobijenim kao nagradu od imama za najredovnijeg vjernika. Za njega dolazak na mukabelu znači radovanje druženju s Kur’anom.

„Prošlog ramazana sam rekao: Allah zna, ja više ne doživljavam ovo, napunio sam 85 godina. Allah mi nije ukabulio da ja ne doživim ovo, možda zato što se radujem ovome. Druženje s Kur’anom u ovim danima je poseban dar od Allaha, a ove dane Božjeg merhameta treba iskoristiti. Ovo impresivno djeluje na mene“, rekao je dedo Ramo.

Tradicija održavanja mukabele proširena je i u džamijama sagrađenim u novije vrijeme. U Hadži Šefkovoj džamiji, u naselju Hadžet, mukabela se održava dvadeset godina i vrlo je posjećena. Imam Hadži Šefkove džamije hafiz Edib ef. Pepić koji predvodi mukabelu kaže da su počašćeni velikim prisustvom vjernika na mukabeli koja počinje sat prije podne namaza.

„Zadovoljni smo što mukabeli prisustvuju i mladi ljudi, žene-hanume, djevojke i djeca. Neki čitanjem prate imama, neki slušaju. Mukabela je blagoslov i milost Kur’ana. Fadilet, bereket (opskrba) u ovom mjesecu je da učimo Kur’an-i Kerim da bi se okoristili“, poručio je ef. Pepić.

– Pucanj iz topa označava vrijeme iftara –

Od ovog ramazana pucanj iz topa sa gradskog bedema u Novom Pazaru ponovo označava prekid posta i vrijeme iftara. Posmatranje ovog događaja na gradskoj tvrđavi je postalo atrakcija za mještane i turiste.

Tradicija objavljivanja prekida posta pucnjem iz topa vraćena je nakon više od 70 godina.

Top svako veče sa sjevernog dijela novopazarske tvrđave, sa kojeg se širi pogled na grad, označava prekid posta i vrijeme iftara.

Ova tradicija u Novom Pazaru prekinuta je za vrijme Drugog svjetskog rata, 1944. godine, po dolasku komunističkih vlasti. Prema riječima jednog od hroničara i publiciste Asima Nikšića, top kojim se označavalo vrijeme iftara nalazio se iznad grada, u blizini česme „Biserovače”, gdje je postojao poseban prostor.