Muslimani koji su se okupili u džamiji Ponoćnog Sunca na kanadskom Arktiku kako bi prekinuli ramazanski post prošle sedmice uživali su u domaćoj sudanskoj hrani u mirnom okruženju s očaravajućim pejzažem, piše Daily Sabah.
Ali, to nije bilo za svakoga.
„Zapeo sam. Svake godine kažem: ‘Ovo mi je posljednja godina u Inuviku’“, rekao je Abadallah el-Bekai, Libanac rodom iz Palestine, koji se nasmijao prisjećajući se svojih pokušaja da napusti zajednicu u Kanadskim Sjeverozemljama, gdje živi već 25 godina.
„Bog nije odobrio da idem. Možda sam nešto loše uradio u životu, Bog me poslao ovdje!“ rekao je 75-godišnji El-Bekai.
Džamija Ponoćnog Sunca, koja se često naziva „Mala džamija na tundri“, otvorila je svoja vrata u augustu 2010. godine kako bi služila rastućem broju muslimanskih Kanađana koji su se selili na sjever zbog posla.
Zgrada je izgrađena u Vinipegu, u provinciji Manitoba, i prevezena 4.000 kilometara (2.485 milja) na sjever kamionom.
Sada je to najsjevernija džamija na zapadnoj hemisferi.
Imam Saleh Hasabelnabi živi u Inuviku već 16 godina. On je za Agence France-Presse (AFP) rekao da zajednica više ne raste, ali je stabilna sa otprilike 100 do 120 članova.
Muslimani koji žive oko Arktičkog kruga suočavaju se s izazovima u pridržavanju svoje vjere, posebno kada pokušavaju pratiti raspored molitvi koji je povezan sa položajem sunca.
Inuvik ima 24 sata sunčeve svjetlosti više od 50 dana godišnje i vidi polarnu noć – ili potpuni izostanak sunčeve svjetlosti – oko 30 dana svake godine.
„Prvi put je to bilo kao šok. Ne mogu da vjerujem. Prvi put u životu molim se pet puta, a sunce je još uvijek gore,“ prisjeća se Hasabelnabi svog prvog ljeta u Inuviku.
Zajednica je uspostavila pravilo da se pridržava lokalnog vremena u Meki, najsvetijem gradu Islama.
Mohamed Asad Behrawar, koji radi u računovodstvu i nedavno je preselio u Inuvik, rekao je da prilagođavanje bijelim noćima nije bilo teško jer je prethodno živio u Edmontonu, glavnom gradu Albertе, koji također ima dugačke ljetne dane.
„Ali još uvijek je teško prilagoditi se ovom okruženju. Ovdje je surovo,“ rekao je 36-godišnji Behrawar za AFP.
Boreći se sa hladnim vremenom, članovi zajednice su se okupili u džamiji Ponoćnog Sunca u nedjelju kako bi prekinuli post trećeg dana Ramazana.
Donijeli su razna jela s piletinom, rižu i druge namirnice upakovane u kontejnerima i sjeli zajedno, uključujući El-Bekaija koji je, uprkos svojoj želji da živi negdje drugdje, radosno razgovarao dok je jeo.
Stanovništvo Inuvika čini 3.400 ljudi, a zajednica džamije Ponoćnog Sunca uključuje one koji su došli u Kanadu kao izbjeglice, a na kraju su se preselili na sjever u potrazi za većim prihodima.
Nekoliko njih radi kao taksisti u zajednici južno od granice šumskog pojasa.
Abdul Wahab Saleem, 37-godišnji islamski učenjak koji je posjetio iz Edmontona, opisao je muslimane u Inuviku kao „vidljivu manjinu“.
„Kada šetate napolju, stalno ćete viđati muslimane, svaki put kad uzmete taksi, vjerovatno će biti musliman,“ rekao je Saleem.
Photo credit: AFP Photo
Prevela i prilagodila: Ajla Hećimović
