„Radikalni“ zenički imam Mevludin Dizdarević: Radikalan sam u borbi protiv nepravde

“Optužbe za fundamentalizam, radikalizam i slično jesu ultimativno oružje u nedostatku drugih argumenata u borbi protiv političkih i ideoloških neistomišljenika. U aktualnoj globaliziranoj društvenoj zbilji nema težih optužbi jer se radi o optužbama koje ne treba dokazivati niti iznositi bilo kakve argumente za to kao što je i u mom slučaju. Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Dovoljno je da kažete da je neko islamski radikal i onda teret dokazivanja pada na optuženog”

Je li od Zeničana poštovani hafiz i imam, koji održava hutbe i vazove u Ensar‑džamiji, jednoj od najvećih džamija u Bosni i Hercegovini, ujedno i radikalni hodža? Mevludin ef. Dizdarević za nedavne prozivke u svrhu predizborne kampanje kaže da su ga u isto vrijeme i nasmijale i ražalostile. Ove optužbe doživljava pomalo smiješnim, što ni ne čudi budući da je riječ o javnoj ličnosti u Zenici gotovo 20 godina, autoru više knjiga i značajnog broja studija i članaka objavljenih u velikom broju časopisa, a učestvovao je i na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim konferencijama. Hafiz Mevludin, koji uskoro priprema knjigu o značajnom bošnjačkom alimu Mustafi Busuladžiću, kaže nam da “Zenica nije prevelika čaršija pa, manje‑više, svako svakoga u oči gleda” te smatra da je njegovo djelovanje javno i javnost je mogla steći krajnje jasnu sliku o njegovim intelektualnim i duhovnim stajalištima te da ih ne treba dodatno razlagati.

STAV: Nedavno Vas je nezavisni kandidat za gradonačelnika Zenice Fuad Kasumović prozvao da ste “radikalni hodža” preko kojega djeluje SDA Zenice. Nakon toga, dobili ste mnoštvo poruka podrške građana i džematlija. Očito oni nisu prepoznali i svjedočili Vašem navodnom radikalizmu i političkom naginjanju koji Vam imputira Kasumović.

DIZDAREVIĆ: Bilo je malo tužno da su neki politički subjekti zbog nekog sitnog političkog šićara spremni i na javno i neargumentirano difamiranje vjerskih autoriteta, što opet sa sobom nosi mnogostruke društveno-političke implikacije. Što se tiče mog navodnog radikalizma, smatram da ja i jesam na neki način i u nekom smislu radikalan s obzirom da u svojim hutbama i javnim nastupima radikalno zagovaram borbu protiv korupcije, radikalno se borim protiv nepravde svih vrsta, radikalno kritiziram bogaćenja preko leđa običnih ljudi, radikalno se borim protiv zloupotrebe političke moći, snažno zagovaram veće prisustvo morala u politici i javnoj sferi općenito itd. Radikalno zagovaram da osobe na visokim pozicijama moraju imati najviše standardne moralnosti, a ne obrnuto. Ako ova moja radikalna stajališta nekome smetaju, e tu zaista pomoći ne mogu. Da je zajednica prepoznala iskrenost mojih stajališta i snagu argumentacije, kazuje prepuna Ensar‑džamija.

Zahvaljujem se svima koji su mi dali podršku javno izražavajući svoje neslaganje s ovim optužbama i direktnim pozivima i porukama. Posebno sam snažnu podršku dobio od džematlija od kojih su mnogi javno iskazali svoje negodovanje. Mnoge kolege imami i profesori s Islamskog pedagoškog fakulteta gdje predajem zgražavali su se nad ovim stajalištima. Smatrali su to atakom na imame i Islamsku zajednicu, pa i bošnjački narod u cjelini. Kolege su tvrdili da se takvim stajalištima žele poniziti svi imami jer se jedan od najuglednijih oslovljava “nekim hodžom”, a ne službenim nazivom imam, ili akademskim gradusom doktorom islamskih nauka, ili možda časnom titulom hafiza kojom sam, također, počašćen, a što bi bilo primjereno u jednoj zdravoj i svrsishodnoj komunikaciji. Unatoč tome, ja koristim ovu priliku da javno poručim da halalim sve što je rečeno o meni. Poslanik, a.s. i historija nas uče da su i o mnogo boljim od mene mnogo gore stvari iznosili pa je povijest tekla kako je tekla. Kur’an na jednom mjestu upozorava vjernike da će doživljavati mnogo uvreda od strane nekih grupacija i pojedinaca, ali nas poučava: “Ako se strpite i budete svjesni Allaha, pa to je zaista veliko djelo” (Āli ʻImrān, 74).

STAV: Ne čini li Vam se da se u aktualnoj predizbornoj kampanji prelahko barata s pojmovima radikalizam, arapska najezda i slično? Kao da je dio kandidata prepoznao čime je najlakše plašiti građane te na valu postojećih predrasuda prema islamu pokušava jeftino ušićariti koji glas više.

DIZDAREVIĆ: Optužbe za fundamentalizam, radikalizam i slično jesu ultimativno oružje u nedostatku drugih argumenata u borbi protiv političkih i ideoloških neistomišljenika. U aktualnoj globaliziranoj društvenoj zbilji nema težih optužbi jer se radi o optužbama koje ne treba dokazivati niti iznositi bilo kakve argumente za to, kao što je i u mom slučaju. Dovoljno je da kažete da je neko islamski radikal i onda teret dokazivanja pada na optuženog. I što se više optuženi brani od tih napada, on sve više izgleda kao krivac i u konačnici to i postane kao self‑fulfilling profecy. Ono što jeste dodatni problem počiva u činjenici da je spram osoba i zajednica koje su tako optužene dozvoljeno učiniti bilo šta i svoje surove postupke spram njih ne trebate opravdavati jer je sve vam unaprijed oprošteno. Upravo u cilju opravdavanja zločina koje su počinili naše komšije, neke više neke manje, raspiruju tezu o islamskoj opasnosti. Stoga moramo biti krajnje oprezni kada koristimo termine kao što su radikalizam, islamizam, islamofobija i slično, i da dobro pratimo kako ih koriste oni oko nas. Znate, male životinje u velikoj šumi s opasnim zvjerima imaju samo dvije opcije: ili razviti čula kojim osluškuju dolazak opasnosti ili biti žrtva tih zvjeri. Analogije s Bosnom i Bošnjacima sasvim su dozvoljene.

A što se tiče stajališta o najezdi od Arapa koje smo čuli od uglednika nekih drugih stranaka, to je bespredmetno komentirati. Iz ovih neutemeljenih i ostrašćenih stavova puše hladan propuh rasizma i islamofobije, što je svoju eskalaciju doživjelo na Kravicama neki dan. Tuzla, koja se javno hvali svojim antifašizmom, dakle borbom protiv netolerancije, gura se u drugu formu netrpeljivosti. Mjera tolerancije nije način na koji tretirate one s kim dijelite istu ideologiju, nego način na koji se ophodite prema onima koji su potpuno drugačiji od vas. Dvojica komunista različitih nacija, Srbin i Bošnjak npr., mogu se jako dobro tolerirati. Međutim, tolerancija se mjeri po tome kako se odnosimo prema onima koji su naši Drugi i drugačiji, bez obzira da li se radi o pripadnicima iste etničke zajednice.

Cijeli razgovor pročitajte u novom broju magazina Stav, koji je u prodaji od četvrtka, 22. septembra