Prvo bošnjačko pozorište osnovano je 2015., godine u Einhausenu, a radi na promociji bošnjačke kulture i jezike u Njemačkoj i na prostoru cijele Evrope
Piše: Voloder Sanadin
Da postoje inovativni kulturni projekti u bošnjačkoj dijaspori svjedoči priča o osnivanju Prvog bošnjačkog pozorišta u dijaspori 2015. godine u Einhausenu, njemačkom gradiću na obalama Weschnitza. Iste godine u Frankfurtu na Majni je održana i prva predstava koja je naišla na izuzetan prijem.
O ovom projektu za Anadolu Agency (AA) govorila je književnica Binasa Ramović Hajrović, Novopazarka koja živi u Njemačkoj 20 godina.
– Tekst “Majke Srebrenice” –
Piše pjesme, priče i pozorišne komade. Pored toga što je tekstopisac, ona je i režiser, scenarista i glumica.
Za bosanskohercegovačku, ali i regionalnu javnost Binasa je postala poznata nakon izvođenja performansa prema njenom tekstu “Majke Srebrenice”. Performans su izvele učenice iz Drežnice kod Mostara, na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici 2017. godine.
U Sandžaku i dijaspori je poznata njena predstava “Šta me snađe”. U ovom pozorišnom komadu sudbine iseljenih Bošnjaka sažela je u njegov naslov “Šta me snađe” sublimirajući stanje probuđenosti, razbijenih iluzija i kulturnog šoka izazavanog nakon susreta s grubom i hladnom realnosti Zapada u koji su iseljenici iz bajkovite zavičajnosti u kojoj se najljepše sanja i priželjkuje ono “ljepše” i ono “bolje”, gurnuti vlastitom rukom neznajući u tom času s čim se sve rastaju.
“Pozitivne reakcije publike su za nas bile jasan pokazatelj da je sazrelo vrijeme da se u dijaspori formira pozorište i pozorišna publika. Znali smo da neće biti lahko trasirati taj put, ali smo odlučili udariti temelje nečemu za šta prve naše generacije doseljenika pritisnute teretom vremena i bolom razdvojenosti od porodica za svojih evo već pedeset godina života u dijaspori realno nisu imale ni vremena ni kapaciteta. Kao posljedica takvog stanja kod našeg naroda se razvila kvazi-kultura koja nam je nametnula turbo-folk, teferiče i sve drugo što nas udaljava od naše tradicije i kulture”, kaže Binasa na početku razgovora za Anadolu Agency (AA).
– Pozorište kao utopija –
U eri virtuelnih medija i vremenu kad su ugrožene tradicionalne forme kulturnog izražavanja, povratak pozorištu na prvi pogled izgleda kao utopija. Međutim, pozorište nudi ono što je savremenom čovjeku otuđenom od tradicije, društva, porodice jako potrebno.
“Svjesni da smo prepušteni stihiji i da srljamo u kulturnu provaliju odlučili smo da napravimo taj korak, osnujemo Prvo bošnjačko pozorište u dijaspori. Kroz pozorište cilj nam je da pokažemo da se i u dijaspori može istovremeno poštovati i svoje i tuđe i to ne samo jezikom već scenom i kostimima pričamo o našim životima, o našem halu i sudbinama, iskušenjima, stradanjima i nadanjima. Da pokažemo da nismo ničiji i samonikli već da imamo svoje korijene i svoj izvor”, poručuje Binasa.
Na pitanje da li je zadovoljna podrškom i saradnjom s institucijama u Bosni i Hercegovini i Sanadžaku Binasa odgovara:
“Ne možemo biti zadovoljni podrškom koju naše pozorište dobija od institucija iz BiH. Istina, postoje interesovanja i neki kontakti kao na primjer s Uredom za dijasporu IZ u BiH. Izrazili su želju da nam budu domaćini na jednoj od njihovih godišnjih manifestacija. Međutim dalje od toga se nije otišlo.”
Dodala je da nisu zadovoljni ni s interesovanjem institucija u dijaspori. Rekla je da postoje izuzeci, ali da je cjelokupno stanje razočaravajuće.
“Kulturno biće Bošnjaka u dijaspori se već godinama permanentno troši i nestaje. Kulturna zbivanja se mahom svode na gostovanja izvođača turbo-folka. To je neviđeno otuđivanje našeg naroda, poziv da se okupe i opuste uz ‘domaći ambijent’. To ‘opuštanje’, taj primitivizam, to ‘veslanje na travi’, kako ga naziva jedan naš pjesnik, košta jako puno novca. Posebno je bolno da se na taj način, uz muzički program jako lošeg ukusa i paradu kiča obilježavaju naši vjerski blagdani i na taj način ih se skrnavi i ponižava”, kazala je Binasa.
U takvom ambijentu, rekla je, onda još više dolazi do izražaja ona istina da je pozorište skupa, ali i skupocjena stvar.
“Nažalost, pozorište je medij koji je izgubio drušveni utjecaj. Ulogu oblikovanja svijesti gotovo da je potpuno prigrabila estrada. Bošnjaci u dijaspori su najbolje organizovani kroz svoje džemate, a džemati do sada nisu pokazali neko veliko interesovanje za kulturu. Istina, to nije njihov primarni zadatak, ali malo više sluha i angažovanosti za kulturna zbivanja se svakako očekuje. Makar onoliko koliko su neki džemati okupirani organizacijom teferiča i bajramskih sijela koja su najmanje bajramska”, rekla je svestrana Novopazarka.
– Angažman na očuvanju jezika –
Ona je istakla da je kultura najbolji način i put da se očuva jezik i identitet Bošnjaka u dijaspori.
“Uzmimo primjer Njemaca. Oni ljubomorno čuvaju svoju kulturu i rade na očuvanju svog jezika koji je u modernom dobu napadnut riječima iz stranih jezika, prije svih engleskog. Time se bave instituti i razna udruženja koja se protive amerikanizaciji njemačkog jezika. Ako su oni u svojoj zemlji zabrinuti i toliko se angažuju šta bi onda tek mi trebali da uradimo”, rekla je Binasa.
Stanje popravljaju pozitivci koji su spremni na saradnju i institucije iz Sandžaka, gdje je Prvo bošnjačko pozorište gostovalo u većini gradova, a u pripremi su nastupi u Prijepolju i Plavu.
“Za razliku od institucija, postoje pojedinci koji su prepoznali značaj i vrijednost ovog projekta i na razne načine pomažu rad našeg pozorišta. Za naše dosadašnje rezultate zahvalnost dugujemo uglavnom njima. U Sandžaku je situacija drugačija. Saradnja sa sandžačkim institucijama je mnogo bolja. To pokazuju i brojna gostovanja u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Rožajama… Centri kulture u tim gradovima su nam pružili toplo gostoprimstvo i preuzeli kompletnu organizaciju naših gostovanja a predstave su bile odlično posjećene. Naše pozorište je tako gostovalo na Danima dijaspore u Rožajama i nekoliko puta na istoj manifestaciji u Novom Pazaru. U pripremi su nastupi u Prijepolju i Plavu”, kaže Binasa.
– Nastavak predstave –
O planovima za budućnost, pripremama za nove predstave, Binasa za AA kaže da priprema nastavak predstave “Šta me snađe”.
Predstava “Šta me snađe” govori o sudbini mlade Raze odvojene od svog Mehmeda od kojeg strpljivo čeka pismo i papire kako bi mu se pridružila u dalekoj Njemačkoj. Sljedeća predstava koja je u pripremi obrađuje sudbinu žene koja je za razliku od Raze uspjela doći svom mužu u Njemačku pri čemu se suočava sa do tada nepoznatim izazovima, a u čemu se ne snalazi baš najbolje tako da njihov brak ulazi u opasne vode.
Ove godine je u planu jedna novina, a to je nastup pred njemačkom publikom.
“U kontaktu smo s teatrom u blizini Frankfurta koji je izrazio želju da nas ugosti i upravo radimo na prevođenju scenarija na njemački jezik. Njemci su se s Bošnjacima bliže upoznali kroz velike talase izbjeglica devedesetih godina. Od toga je prošlo četvrt vijeka. Polako sazrijeva vrijeme da se njemačkoj publici Bošnjaci predstave kroz svoje pozorište. Naše kulturne veze sežu daleko u prošlost. Čuveni Goethe je prije više od dvjesto godina preveo Hasanaginicu a nakon njega je Heinrich Heine napisao čuvenu pjesmu ‘Der Asra’. To je originalni naziv naše poznate sevdalinke ‘Kraj tanana šadrvana’. Ovo pred nas postavlja još veću obavezu da se očuvanju svoje kulture i tradicije posvetimo s puno više pažnje”, rekla je Binasa.
Na kraju razgovora Binasa poručuje da na ovom putu nisu, a niti žele biti sami, te poziva sve one koji na bilo koji način mogu dati svoj doprinos radu Prvog bošnjačkog pozorišta u dijaspori, da posjete web stranicu www.pozoriste.eu i da im se pridruže.
Akos.ba
