Prnjavor – prijateljski odnosi Ukrajinaca i Bošnjaka

Piše: Admir Lisica

Prnjavor je u javnosti već preko stotinu godina poznat kao „Evropa u malom“. Razlog zbog čega je ovaj kraj dobio ovakav epitet leži u činjenici što u Prnjavoru živi veliki broj nacionalnih manjina koje su u Bosnu i Hercegovinu počeli pristizati nekoliko godina nakon okupacije Austro-Ugarske.

Najbrojniji Ukrajinci

Šire područje Prnjavora se može pohvaliti da osim konstitutivnih naroda tu žive još Česi, Italijani, Poljaci i Ukrajinci. Upravo su Ukrajinci najbrojnija nacionalna manjina sa oko 1.000 članova. Ukrajinski paroh, Orel Zakaljuk ističe da su se Ukrajinci u Pranjavor doseljavali iz ekonomskih razloga, jer se novo područje u sastavu Austro-Ugarske predstavljalo kao „veoma plodan i perspektivan kraj“.

„Iz razloga što je Ukrajina bila prenaseljeno područje, u periodu između 1880. i 1920. godine u intervalima dolazi do migracija. Ukrajinci se na preporuku tadašnje vlasi Austrougarske doseljavaju u Bosnu i Hercegovinu, a najviše na područje Pranjavora. Ovdje su im obećani bolji uslovi za život, obradive površine i ostale stvari koje su izgledale veoma primamljivo. Ipak, na terenu to baš i nije bilo tako jer su Ukrajinci morali dosta raditi na novoj zemlji koja nije baš bila kao što su je vlasti opisivale. Vremenom je Ukrajinaca bilo sve više, da bi nakon Drugog svjetskog rata taj broj opao. Danas su Ukrajinci u Pranjavoru najbrojnija nacionalna manjina sa blizu 1.000 pripadnika. Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini koji je održan 2013. godine 800 ljudi se izjasnilo da su Ukrajinci. Podaci u našim vjerskim knjigama u ukrainskoj parohiji danas govore da je oko 1.000 Ukrajinaca na području Pranjavora“, kaže Oleg Zakaljuk.

Kako kaže, iako su daleko od svoje domovine Ukrajine sa njom ne gube poveznice. Naime, posjete Ukrajini doprinose jačanju veze i očuvanju identiteta. Ono što napominje Zakaljuk je i to da Ukrajinci na ovom području veoma brižno čuvaju svoj identitet.

„Ukrajinu često posjećujemo što doprinosi jačanju veze sa našom maticom Ukrajinom. Ono što je važno napomenuti je i to da naša djeca u školama uče ukrajnski jezik, a i vjeronauka je prilagođena Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi. Ovo dokazuje da iako udaljeni imamo načina da očuvamo našu kulturu, jezik i vjeru“, kaže Zakaljuk.

Međusobna saradnja

Zakaljuk napominje da je u Pranjavoru primjetna veoma dobra saradnja između konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina o čemu treba govoriti. Bilo da se radi o nacionalnim ili vjerskim manifestacijama jedni drugima su dragi gosti, a takav odnos jača međusobnu saradnju.

„Na manifestacije koje organizujemo odazovu nam se svi, a isto i mi učinimo kada nam se uruči poziv. Naši odnosi su odlični i mogu poslužiti kao svijetli primjer. Kada je u pitanju neki vjerski praznik koji organizuju rimokatolici Hrvati, Italijani, Poljaci, uvijek su nam vrata otvorena. Također isto je i sa Bošnjacima i Islamskom zajednicom ovdje, ali i sa Srbima. Definitivno zbog svega toga mogu reći da je Prnjavor kao „mala Evropa“ primjer suživota u Bosni  i Hercegovini“, konstatira Zakaljuk.

Akos.ba