Prikaz knjige “Školski menadžer – menadžerski pristup rukovođenju školom”
PREDGOVOR
Rukovoditi školom veliki je izazov, posebno u vrijeme tolikih ograničenja Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, raznih utjecajnih skupina (stakeholders) i limitiranosti
budžetom u vremenu krize. U ovakvim okolnostima i oni puni energije, ideja i motivacije odustaju i radije se bave poslovima koji im donose veću zaradu, a nameću manje obaveze i odgovornosti. Ovlasti direktora škole toliko su ograničene i smanjene da je veliko pitanje kako da u ovim okolnostima direktor bude kreativan i dobar menadžer i istovremeno da poštuje sva spomenuta ograničenja. Ima sve odgovornosti, a nema praktično nikakve ovlasti ili prostor za inovativniji pristup.
Ovome možemo dodati i to da u posljednjih deset godina uvodimo razne novine u školstvo iako smo potpuno nepripremljeni za njih. Jedan od svježih primjera jeste inkluzija, koja je zakonska obaveza i mora se provoditi iako nisu doneseni podzakonski akti koji uređuju ovu oblast niti su prilagođeni nastavni planovi i programi, a kamo li da su educirani nastavnici za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama.
Nastavno osoblje na čelu s menadžmentom škole treba biti opredijeljeno da na kvalitetan način uključi sve učenike u nastavni proces i zadovolji njihove obrazovne potrebe.
Zajednički cilj jeste sretno i zadovoljno dijete u sigurnom okruženju. Uspješna je jedino ona inkluzija gdje su uključena djeca zadovoljna i sretna i gdje su upotpunjene njihove potrebe. borata, pravilnika i kvalitetne konkretne pomoći i podrške nastavnom osoblju. Sve navedene probleme mora rješavati direktor škole.
Oči svih nastavnika, roditelja i djece kao i obrazovnih vlasti uprte su u njega. Ne dobija ni od koga podršku i pomoć, a od njega se puno očekuje; ako pokaže i trenutak slabosti, nekompetencije i neznanja, to će ga skupo koštati.
Ko ga uči i priprema za taj posao, ko će mu ukazati na poteškoće, pomoći da nađe rješenje?
“Školu je potrebno voditi primjenom više menadžerskog nego direktorskog pristupa. Menadžersko vođenje škole podrazumijeva i odgovarajuću edukaciju ljudi koji vode školu u domenu menadžmenta, razumijevajući logiku funkcioniranja škole kao tzv. ‘profesionalne organizacije’.
Samim tim, u postupku izbora direktora škola potrebno je voditi računa da budući direktor posjeduje i odgovarajuća teorijska znanja iz područja menadžmenta i vođenja
‘profesionalne organizacije’, kao i široku lepezu kompetencija i vještina vezanih za osiguranje proaktivne komunikacije sa širokom lepezom raznolikih interesno-utjecajnih skupina na koje je (osnovna) škola upućena. U tom kontekstu posmatrano, afirmirajući menadžerski pristup vođenja škole, uz pozicioniranje direktora škole kao menadžera s odgovarajućim menadžerskim znanjima i odgovarajućim kompetencijama i sposobnostima, ova knjiga potrebu za odgovarajućom edukacijom i odgovorajućim izborom ljudi na poziciju direktora osnovnih škola, kao i na poziciju promovira menadžera bilo koje druge obrazovno-odgojne institucije.” (Šunje, 2013)
U zemljama u okruženju (konkretno, u Sloveniji) postoji program obuke educiranja i certificiranja direktora škole.
Možda nije ni to idealno rješenje, ali jeste sigurno put ka pripremanju ljudi za ozbiljne, odgovorne i složene poslove koji ih očekuju. Sve je teže osigurati kvalitetno funkcionira.
Moramo imati na umu da se inkluzija ne odnosi samo na djecu s posebnim obrazovnim potrebama (djecu s blažim i težim poteškoćama ili nadarenu djecu) nego se odnosi i na uključivanje svih ostalih učenika, njihovo navikavanje, prihvatanje i socijalizaciju s drugima i drugačijima. Inkluzija je u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine
ušla na velika vrata i već je prisutna dugi niz godina, makar se o njoj tako govori, međutim, trebamo biti svjesni da još niko nije napravio ozbiljnu analizu opravdanosti, spremnosti i uspješnosti dosadašnje inkluzije. Zapravo, desilo se suprotno, ušlo se u veoma ozbiljne poslove bez imalo pripremljenosti, bez plana, edukacije, uključivanja stručnih lica i konačno traženja pomoći od struke.
U nekim kolektivima, gdje je bilo više senzibiliteta kod menadžmenta škole, edukacija nastavnog osoblja radila se samoinicijativno uz podršku nevladinog sektora. S druge strane, postoje izuzetni pojedinci koji nisu čekali da im neko riješi problem, nego su se za edukaciju i pomoć snalazili na razne načine. Upornošću, voljom, željom i uz veliku ljubav prema učenicima uspijevali su izaći na kraj s velikim problemima.
Dovoljna je ilustracija činjenica da nijedna osnovna škola u Kantonu Sarajevo nema uposlenog logopeda ili defektologa, ne računajući volontere ili druga lica angažirana
kroz razne projekte na nekoliko sati sedmično. Generacije koje dolaze imaju sve više izražene poteškoće i sve veću potrebu za radom logopeda i defektologa. Svi znamo da ako se u ranom uzrastu ne korigiraju određene smetnje, to je kasnije sve teže ili nemoguće postići.
Ovakvih primjera, kao što je slučaj s inkluzijom, ima mnogo. Tu je i uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja, polazak djece u školu sa šest godina uzrasta, organiziranje predškolskog odgoja, eksterna matura i još mnoga druga pitanja u koja se ušlo na brzinu, nepripremljeno.
Funkcija osnovne škole veoma je značajna. Mladi ljudi u školi borave u godinama kada se najintenzivnije razvijaju i kada je moguć najsnažniji utjecaj na njihov razvoj, životni put, orijentaciju i pogled na svijet. Škola se bavi odgojem i obrazovanjem učenika školskog uzrasta, učenika s utvrđenim sposobnostima za pohađanje redovne nastave, učenika s utvrđenim posebnim obrazovnim potrebama, učenika s ozbiljnim teškoćama i smetnjama u razvoju. Primarna djelatnost škole jeste usmjeravanje učenika da stječu znanja i vještine i njihovo osposobljavanje za proces cjeloživotnog učenja.
Osnovna škola je temelj na koji se nadograđuju i svi drugi elementi obrazovanja u raznim fazama. Ukoliko se kvalitetno pristupi temeljima, odnosno osnovnom odgoju i obrazovanju na početku školovanja, kasnija nadogradnja, sve do izgrađivanja kompletne ličnosti pojedinca, bit će lakša. Stoga je ova faza u životu mladih ljudi najvažnija
Odgojnoobrazovni proces u školi odvija se u skladu s važećim nastavnim planom i programom. Za učenike s posebnim obrazovnim potrebama (s problemima u učenju i učešću u obrazovnom procesu) nastava se organizira prema nastavnom planu i programu prilagođenom njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima koji se
usvaja na nastavničkom vijeću. nje škole zbog ograničenosti budžeta. Stoga je potrebno da osoba koja rukovodi školom bude sve manje direktor, a sve više menadžer koji će biti u stanju osigurati dodatna sredstva za rad škole iz raznih fondova, alternativnih izvora, kroz donacije i grantove. A sve to da bi škola bila sigurno okruženje za sretno dijete koje ima pravo na kvalitetno obrazovanje i odgovarajuće uvjete za rad, igru i učenje.[1]
Sarajevo, 14. 2. 2013.
Muamer Tinjak
[1]Magistarski rad Menadžerski pristup rukovođenju u javnim ustanovama osnovnim školama odbranjen je na Fakultetu političkih nauka u saradnji s Ekonomskim fakultetom Sarajevo PDS; Menadžment u javnoj upravi (4+1), Odsjek politologija, 10. 1. 2012. godine pred Komisijom u sastavu: prof. dr. Mirko Pejanović, predsjednik; prof. dr. Srebrenka Viđen, zamjenica; prof. dr. Aziz Šunje, mentor; i prof. dr. Faruk Jašarević, član.
Recenzija
Prof. dr. Faruk Jašarević, vanredni profesor
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Knjiga pod naslovom ŠKOLSKI MENADŽER – MENADŽERSKI PRISTUP RUKOVOĐENJU ŠKOLOM autora Muamera Tinjka nastala je kao rezultat teorijskih i empirijskih istraživanja u svrhu izrade magistarske radnje i traženja znanstvenih odgovora na pitanja koja se odnose na školski menadžment i leadership, odnosno na menadžerski pristup rukovođenju jednom od najznačajnijih institucija društvene zajednice, a to je škola kao odgojno-obrazovna ustanova.
Knjiga je napisanauz korištenje relevantne znanstvene i stručne literatures 40 bibliografskih jedinica, dokumenata, zakona i izvještaja. Strukturu knjige čine uvodni dio, teorijsko–metodološki dio, središnji dio, te zaključci i preporuke koje mogu doprinijeti stvaranju uvjeta za drugačiji (poboljšan) menadžerski pristup rukovođenju u Javnim ustanovama osnovnim školama. Zadnji dio knjige čini popis relevantne korištene literature, te priloga anketnih upitnika, kao i primjera četverogodišnjeg programa rada škole prilikom apliciranja na natječaj za izbor i imenovanje direktora osnovne škole.
U uvodnom dijelu knjige autor elaborira funkciju i ulogu školenaglašavajući da je primarna djelatnost škole, ustvari, usmjeravanje učenika za stjecanje novih znanja i vještina, te njihovo osposobljavanje za proces cjeloživotnog učenja. Svaka škola treba raditi i funkcionirati u korak s promjenama u okruženju, a koje imaju izuzetno veliki utjecaj na efikasnost i efektivnost rada škole kao odgojno-obrazovne ustanove. Stoga, autor u ovom dijelu naglašava da strateško promatranje budućeg izgleda jedne škole zahtijeva bavljenje i provođenje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, zadataka i aktivnosti u razvoju škole. Ove činjenice su od izuzetnog značaja za škole u Bosni i Hercegovini, na što autor obraća posebnu pozornost.
U okviru središnjeg dijela autor obrađuje osnovne odrednice menadžmenta ili leadershipa u školskim organizacijama, stavljajući poseban naglasak na menadžerski pristup upravljanju školom, te osnovne menadžerske funkcije. Autor pod menadžerskim pristupom podrazumijeva vizionarski pristup rukovođenju, s pravilno definiranom vizijom, misijom i postavljenim ciljevima i planovima, dobro definiranim prioritetima kao i indikatorima uspješnosti za određenu školsku godinu. S tim u vezi, autor s pravom zaključuje da je škola, kao odgojno-obrazovna ustanova, organizacija koja treba kontinuirano raditi na usavršavanju, poboljšanju i unapređenju unutarnjih procesa, a što je u krajnjoj instanci karakterizira kao organizaciju koja permanentno uči.
Nadalje, u okviru ovog dijela, autor naglašava značaj i ulogu postavljene misije, vizije i ciljeva škole, s kojom trebaju biti upoznati svi uposlenici, a sve s ciljem implementiranja analiza aktualnih stanja škole (putem SWOT i PEST analiza). Autor smatra da se jedino na takav način može kvalitetno poboljšati aktualna pozicija škole unutar promjenjivog društvenog okruženja u kome ona djeluje i funkcionira, te na temelju tih rezultata odrediti buduću poziciju škole. Izneseni stav navodi na zaključak da je Tinjak u ovoj knjizi afirmirao i futuristički pristup, kao dio ukupnog kreativnog prostora kroz koji se trebaju oformiti novi pristupi školi kao organizaciji temeljenoj na menadžmentu.
Kada je u pitanju teorijsko-metodološki dio knjige, autor daje kategorijalni aparat, koncizno postavlja predmet i ciljeve provedenih teorijskih i empirijskih istraživanja, postavlja hipoteze, te navodi znanstvenu i društvenu opravdanost provedenih istraživanja za potrebe ove knjige. S tim u vezi, u potpunosti potvrđuje generalnu hipotezu, kada kaže da uvođenje pozicije školskog menadžera u školi, koji će biti dobar lider, menadžer i pedagoški voditelj, može poboljšati efektivnost i efikasnost funkcioniranja školske organizacije. Ove činjenice potvrđuje i provedenim empirijskim istraživanjima, gdjeje korišten anketni upitnik (metod ankete) kao instrument prikupljanja podataka. Autor je anketu proveo među nastavnicima, stručnim suradnicima i direktorima osnovnih škola na području Kantona Sarajevo, a što potvrđuje relevantnost izabranog uzorka za potrebe ovog istraživanja.
U zadnjem dijelu knjige pod naslovom zaključci i preporuke, autor je iznio zaključke do kojih je došao analiziranjem rezultata provedenog anketnog istraživanja, te iznošenjem preporuka za koje smatra da mogu doprinijeti stvaranju uvjeta za drugačiji (poboljšan) menadžerski pristup u rukovođenju osnovnim školama u Bosni i Hercegovini, ali i mnogo šire.
Činjenice iznesene u knjizi govore da autor Muamer Tinjak afirmira želju za novim pristupom, novom idejom i novom energijom, kada je u pitanju uvođenje pozicije školskog menadžera i menadžerskog pristupa u upravljanje osnovnom školom. Zaključuje da kvalitetniji menadžment i menadžerski pristup rukovođenju školom doprinosi boljim rezultatima, ishodima učenja učenika, te poboljšanju i unapređenju ukupnog života i rada škole. Za postizanje tog cilja neophodno je direktorski pristup zamjeniti novim menadžerskim pristupom, tj. umjesto direktora uvesti poziciju menadžera škole.
Knjiga se odlikuje multidisciplinarnošću, te predstavlja moderan pristup u sagledavanju tematike školskog menadžmenta i menadžerskih pristupa rukovođenju kao iznimno važnih dijelova ukupne znanosti o menadžmentu.Stoga, ova knjiga je iznimno važno djelo, jer služi kao jasan i precizan putokaz i uputa kuda škola, kao organizacija, treba ići i prema kojim inovativnim rješenjima treba težiti u budućem periodu, ukoliko želi ostati i opstati u aktualnom izrazito promjenjivom društvenom okruženju karakteriziranom brzim i stalnim promjenama. Budući da je u ovoj knjizi tretirao veoma aktualan, interesantan i nedovoljno istražen problem, autor provocira daljnja istraživanja i otvara nove mogućnosti znanstvenog pristupa zanimljivom problemu školskog menadžmenta.
Temeljem prezentiranih činjenica i konstatacija, sa zadovoljstvom predlažem izdavanje i štampanje knjige pod naslovom ŠKOLSKI MENADŽER – MENADŽERSKI PRISTUP RUKOVOĐENJU ŠKOLOM autora Muamera Tinjka
Prof.dr. Faruk Jašarević
Sarajevo, januar/siječanj 2013. godine
