Prikaz knjige: Mutlak Rašid el- Karavi “Uloga islama u jačanju svjetskog mira”
Islam je više od hiljadu i četiri stotine godina pretekao modernu civilizaciju pozivom na toleranciju i međusobnu saradnju u dobru i bogobojaznosti među svim ljudima, što je u novije vrijeme uobičajeno da se naziva „principom mirnog suživota“.
Pošto islam poziva miru, on svetost ljudske osobe proglašava jednom od najvećih svetosti; štaviše, on bespravno ubistvo samo jedne osobe izjednačava sa ubistvom svih ljudi, a spas jedne osobe izjednačava sa spasom svih ljudi:
„Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Ma’ide, 32.)
Islam je kao obavezu propisao mirni suživot sa svim ljudima, jer je Allah, Stvoritelj, odredio da su razlike u vjerovanju, propisima i jezicima nešto što je neodvojivo od života na ovom svijetu. Zato islam ne poriče prava nemuslimana – uključujući i one koji odbacuju islamske propise – jer su osnov mirnog suživota riječi Uzvišenog:
„Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravični.“ (El-Mumtehine, 8.)
Ostvarenje pravde i napor na uklanjanju nasilja spadaju među najvažnije intencije civilizacijskog dijaloga, jer je širenje nasilja glavni faktor odsustva pravde, mira i sigurnosti među ljudima, ono potiče na odvratnost i mržnju, pa čak i na napad na druge ljude.
Allah je iskazao počast svakom čovjeku, bez obzira na to kakva mu je boja kože, kojeg je spola ili vjere, kao što kaže Uzvišeni:
„Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“ (El-Isra’, 70.)
Islam poziva ljude na međusobno upoznavanje, polazeći od činjenice da imaju zajedničko porijeklo, tako da islam cjelokupno čovječanstvo smatra jednom porodicom.
Islam kao cilj stvaranja ljudi navodi međusobno upoznavanje i zbližavanje, kao što kaže Uzvišeni:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El-Hudžurat, 13.)
U tome je dokaz da je islam protiv sukoba zbog teritorijalne ili nacionalne pripadnosti, jer islam ne pravi razliku između bijelca i crnca, kao ni između ove ili one nacije.
Naprotiv, islam odbacuje rasnu i nacionalnu pristranost i ne prihvata da one budu mjerilo vrijednosti, jer je u islamu jedino mjerilo vrijednosti bogobojaznost.
Islamski propisi doprinose uspostavljanju svjetskog mira:
1) Islam dijalog između raznih grupacija i neistomišljenika propisuje obaveznim u stvarnosti, te traži da počiva na lijepom razgovoru i raspravljanju: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način…“ (El-Ankebut, 46.)
2) Islam potvrđuje svetost i nepovrjedivost ljudske krvi, imetka, časti i čuvanja domovine, a to su propisi i u svim ostalim vjerama. Tako npr. Uzvišeni kaže: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao!“ (El-Ma’ide, 32.)
3) Umjesto borbe i ratovanja, islam propisuje da odnosi među narodima budu u duhu međusobnog upoznavanja, razumijevanja i saradnje, kao što Uzvišeni kaže:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El-Hudžurat, 13.)
4) Islam insistira na očuvanju sigurnosti u društvima, što rezultira sigurnošću na svjetskom nivou. U tom smislu Allah tu blagodat spominje Kurejšijama u slijedećim riječima:
„Zbog navike Kurejšija, navike njihove da zimi i ljeti putuju, neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani.“ (Sura Kurejš)
5) Islam garantuje slobodu vjerovanja, tako da se nikoga ne smije prisiljavati da pripada nekoj vjeri ili pravcu (mezhebu), kao što kaže Uzvišeni:
„U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!“ (El-Bekare, 256.)
6) Islam potvrđuje da pozivanje na Pravi put mora biti mudro i lijepim savjetom, bez ikakve grubosti, krutosti i neuljudnosti, kao što kaže Uzvišeni:
„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 125.)
On također kaže: „…a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.“ (Alu ‘Imran, 179.)
7) Po pitanju odnosa među narodima, islam je odredio da osnova bude sigurnost i mir, a rat je izuzetak, kao što kaže Uzvišeni: „I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte!“ (El-Bekare, 191.)
8) Islam je propisao sporazume i ugovore, koji uređuju odnose među nacijama, i naredio da se oni moraju poštivati i ispunjavati, kao što kaže Uzvišeni:
„O vjernici, ispunjavajte obaveze (ugovore)!“ (El-Ma’ide, 1.)
9) Islam je propisao najstrožije kazne i uputio najteže izraze onima koji ruše mir i sigurnost. U tom smislu, Allah je propisao kazne za zločine kojima se ugrožavaju sigurnost i mir, kao što su kazne za krađu, blud, razbojništvo i dr. Uzvišeni kaže:
„Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.“ (El-Ma’ide, 33.)
Za Akos.ba Hadis Kurtović
