Premijera u Prozoru: Snimljen dokumentarni film o logorašima u živom štitu

Peti dokumentarni film Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini “Živi štit”, režisera Avde Huseinovića, premijerno će večeras biti prikazan u Prozoru, javlja Anadolu Agency (AA).

Riječ je o svjedočenjima logoraša koji su doživjeli torturu živog štita.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH, izjavio je kako svjedoci u filmu govore o logorašima među kojima se nalazi i veliki broj onih koji nisu uspjeli preživjeti živi štit.

“Fenomen živih štitova u Bosni i Hercegovini je nešto o čemu se malo zna, o težini zločina koji je vršen. Živih štitova je bilo puno u BiH, u Doboju, Sarajevu, Rogatici, Mostaru, Prozoru… Bilo ih je i u mnogim drugim mjestima, ali nisu obuhvaćeni kroz ovaj dokumetarni film”, rekao je Mešković.

Dodao je kako je riječ o širokoj tematici, “širok i veliki zločin”, ali da su željeli ukazati na ovaj fenomen i veliku rasprostranjenost živih štitova za vrijeme agresije na BiH u periodu 1992.-1995. godina.

Istakao je kako ni u ovom, kao ni u njihovim drugim dokumentarnim filmovima, nema glumaca, već da je riječ o preživjelim žrtvama koje svjedoče o tome kako su zarobljeni, odvedeni u živi štit, ko je formirao živi štit i sa kojim ciljem, koliko je njihovih prijatelja, sapatnika ubijeno i na taj način pričaju o događaju o kojem se malo zna.

Prema riječima Meškovića, Prozor je simbolično izabran kao mjesto gdje će se premijerno prikazati film.

“U Prozoru i okolini Prozora desio se strašan zločin. Logoraši iz prozorskih logora su odvedeni u živi štit na Crni vrh kod Makljena. Dva autobusa su odvedena. Prvi autobus je doveden u reon Makljena. Logoraši su vezani telefonskim žicama po dvojica. Tjerani su ispred jedinica Hrvatskog vijeća odbrane, krenuli su prema jedinicama Armije sa ciljem zauzimanja tog prostora”, rekao je Mešković koji je dodao kako 23 logoraša nisu preživjela taj živi štit i da su ubijena na najsvirepiji način.

Mešković je dodao kako postoji nekoliko fenomena kojima bi se još mogli pozabaviti, slučajevi autobusa, genocid u dolini rijeke Drine, lokacije gdje su u centru gradova vršene egzekucije i mnogi drugi.

Huseinović je kazao kako je, za razliku od njegovih prethodnih autorskih dokumentarnih ostvarenja, ovaj film zanimljiv jer isključivo govori o fenomenu i nevjerovatnoj pojavi koja se dešavala tokom agresije na BiH.

“Tematiku život štita sam obrađivao i u ranijim filmovima. Međutim ovo je film od 65 minuta koji isključivo govori o tom velikom zločinu. Prepun je šokantnih, teško shvatljivih detalja”, rekao je Huseinović.

Rekao je kako su iz logora “Perićin disko” u Doboju 12. jula 1992. godine  srpski vojnici izveli grupu od 50 logoraša od kojih je formiran živi štit tokom borbenih dejstava na lokalitetima Makljenovac i Putnikovo brdo.

Ono što je zanimljivo za taj živi štit, prema riječima Huseinovića je “da je taj zločin izvršila jedinica Crvene beretke, kojima je komandovao Radojica Rajo Božović”.

Govorio je o priči o ubijena 24 od 27  logoraša na lokalitetu Duljevac, kod Rogatice.

Huseinović je podsjetio i smatra da će publici biti zanimljiv slučaj “sarajevskih Romea i Julije”, Boška Brkića i Admire Isić ubijenih 19. maja 1993. godine.

“Apsolutno nepoznata činjenica je da su njihova tijela danima ležala tu i da su izvučena na teritoriju pod kontrolom vojske Republike Srpske tako što su četvorica grbavičkih zatočenika, Bošnjaka, natjerani od jednog srpskog oficira, također kroz korištenje jedne vrste živog štita da odu ispred linije i izvuku ta tijela”, rekao je Huseinović.

U filmu se spominje nekoliko osoba imenom i prezimenom koja su koristile logoraše kao živi štit, a neki od njih su i procesuirane.

“Mislim da će ovo biti fenomen koji neće biti interesantan samo ljudima na prostoru bivše Jugoslavije. Ovo je jedna vrsta zločina koja će apsolutno otškrinuti vrata i nekim segmentima brutalnosti uopće u modernoj historiji ratova na prostoru cijelog svijeta”, rekao je Huseinović.

Događaji u filmu su hronološki poredani, a snimanje je vršeno na šest lokacija, a uključeno je 12 učesnika.

Huseinović je rekao kako su mogli uvrstiti još nekoliko lokacija, ali su htjeli da daju više prostora ljudima koji su to preživjeli.

Prema njegovim riječima, veliki broj maloljetnika je prošao kroz žive štitove gdje su i ubijeni.

Huseinović je kazao kako su četvrti dokumentarni film “Djeca iza žice” i peti film “Živi štit” rađeni paralelno od prošle godine.

Sabahudin Šehić i njegov brat su zajedno bili u živom štitu na brdu Žuč, u Sarajevu.

Na pitanje zašto se odlučio da svjedoči o tome, rekao je “radi istine, da se sazna ono što su radile do jučer komšije koje su se pretvorile u zvijeri”.

”Prvi dan kad su nas pokupili bilo nas je 90, kamion i autobus. Doveli su nas na Žuč, Kotu 850, gdje je bila namjenski iskopana velika rupa. Prvo smo vidjeli mnogo vojske i nismo znali o čemu se radi. Kad su nas stavili u tu rupu mislili smo da će nas žive zakopati”, rekao je Šehić, koji je dodao kako su potom odvođeni u grupama.

Kazao je kako je na kratko izgubio kontakt sa bratom i da je kasnije saznao da je njegov brat ranjen.

Za Anadolu Agency (AA) ispričao je o torturama koje su logoraši preživljavali, među njima i njegov brat.

“Ja sam pet dana bio na živom štitu. Svaki dan sam vođen. Izginulo je puno logoraša, to su bili jauci”, rekao je Šehić koji je se prisjetio pucnjeva i sklanjanja mina na putu.

Dodao je kako je riječ o nečemu što ostavlja na čovjeka dubok trag.

“Nakon 20 godina meni je teško o tome govoriti jer kad se sjetim šta je sve bilo, kakvi su to sve jauci bili…”, prisjetio se Šehić koji je dodao kako su on, njegov brat i još 50 logoraša razmjenjeni 25. oktobra 1992. godine i da od tada taj dan slavi kao rođendan.