Predstavljena knjiga “Ono što ostaje” – poruka žrtava genocida za buduće naraštaje

O tom za istoriju važnom djelu govorili su profesorica na Fakultetu političkih nauka Sarajevo Fahira Fejzić Čengić, doc. dr. Mersada Nuruddina-Agović te akademik Emir Ramić putem video linka. Promociju je vodila Alma Hadžić, novinarka Media centra Islamske zajednice.

Promociji je prisustvovala Hana Špiodić iz Srebrenice koja je sa šesnaest godina preživjela genocid u Srebrenici 1995. godine, a čija je priča zabilježena u promovisanom djelu. Navela je da je njena sestra Asima Špiodić bila prva ženska žrtva genocida u Srebrenici, koju su zločinci ubili sa njenim mužem u šumi kod Potočara.

Govoreći o motivima koji su je naveli da svoju ispovijest podijeli sa Esnefom Smajlović-Muhić kazala je da je htjela svoju priču ostaviti svojoj djeci.

– Povod je bilo to što sam sinu Adiju htjela ostaviti svoju priču da može razumjeti kada bude spreman. On to još uvijek ne može shvatiti. Htjela sam mu ostaviti da se može prisjetiti šta je sve s nama bilo i da zna kako treba da živi i da se odupire tim svim nedaćama – pojasnila je.

Za neustavno obilježavanje devetog januara je navela da preživjelim žrtvama genocida to izaziva bol, uz stalni osjećaj ponavljanja nepravde i iskazivanja mržnje od strane onih koji ga slave kao praznik.

Govoreći o važnosti ove promocije profesorica Fahira Fejzić-Čengić je istakla da je presudno važno upravo na ovaj dan govoriti o počinjenom genocidu, upozoravajući da  aljkavost prema prošlosti danas dolazi do punog izražaja.

– Deveti januar se, umjesto kao dan žalosti zbog najstravičnijih zločina na tlu Evrope, genocida u Srebrenici, slavi kao vrhunski demokratski čin, i to je čisti čin revizionizma, prisutan ne samo u prostoru bh. entiteta RS nego, nažalost evo i u ovom gradu pa i drugim mjestima. Ovu promociju nismo na današnji datum tempirali zbog toga, ali prava je sreća da to koincidira sa današnjim danom – istakla je Fejzić-Čengić.

Za knjigu “Ono što ostaje” je navela da se radi o izuzetnom djelu koje je napisala Srebreničanka, napominjući da su o zlu najpozvaniji govoriti oni kojima je učinjeno.

– Autorica je iskoristila preostalih tridesetak preostalih još uvijek živih žena, majki, sestara, snaha… i napravila knjigu njihovih ispovijesti u kojima je izvršila najmanje moguće intervencije, i pustila da teče njihov autentični srebrenički govor koji je jeziv. Ježi vas svojom nježnošću, iskrenošću, užasima koje su te žene preživjele, reminiscencijama koje su potpuno žive i svježe kao da je juče bilo, a dogodilo se prije dvadeset osam ili više godina – kaže dr. Fejzić-Čengić.

Putem video linka na promociji se obratio akademik Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada. Naveo je da bi “bez umjetničkog rada Esnefe ta veličanstvena borba za istinu i pravdu bila siromašnija”. 

– Srebreničke majke su svojim bolnim svjedočenjem o genocidu ispričale istinu cijelom svijetu, a svi mi moramo nastaviti sa prenošenjem genocida na nove generacije, da se ne zaboravi ali i nikome više nikada ne dogodi – poručio je Ramić. 

Za knjigu je rekao da sadrži autentični arhaični govor majki Srebrenice i Podrinja koji svjedoči da genocid u Srebrenici nije uradio jedan ili nekoliko zločinaca.

Knjiga obuhvata 30 priča žena Srebrenice i Podrinja o njihovim traumatičnim iskustvima rata i tragičnim sudbinama.

Autorica Esnefa Smajlović-Muhić je navela da je knjiga rezultat dvogodišnjeg istraživačkog rada i u njoj je prikazana poetika svjedočenja 30 profila žena Srebrenice i Podrinja, 30 tragedija, 30 sudbina.

– Bilo je iscrpljujuće i teško slušati te priče supruga, sestara i majki. S druge strane, poznavajući neke od nih, a i one su poznavale mene, poštovala sam njihov trud jer su po ko zna koji put smogle snage da ispričaju svoju ličnu tragediju – navela je ona.

Kaže da su joj neposrednim svjedočenjem majke Srebrenice i Podrinja ukazale povjerenje i u tome im je posebno zahvalna, jer za nju to predstavlja nešto posebno veliko i značajno.

– Posebno me je dojmilo što je svaki iznova novi susret s mojim sagovornicama za mene bio pokazatelj snage i hrabrosti bosanske žene. Važna mi je činjenica da su neke majke odlučile da progovore, koje su željele da govore o svojoj djeci, a s druge strane važan je značaj pisanog traga i jačanje njihove svijesti – podvukla je.

Esnefa Smajlović Muhić smatra da se iz knjige može izvući mnogo poruka i pouka, a jedna od najznačajnijih jeste istina.

– Čitaoci knjige treba da spoznaju istinu iz ovih autentičnih svjedočenja jer bez istine nema ni budućnosti – potcrtala je autorica.

Esnefa Smajlović-Muhić rođena je u Srebrenici 1973. godine, Diplomirala je Menadžment računovodstva i revizije a trenutno je student Filozofskog fakulteta na odsjeku Bosanski jezik i književnost u Tuzli. Spisateljskim radom se bavi od 2017. godine a autorica je više djela koja tretiraju temu genocida u Srebrenici. Najpoznatije njeno djelo je “Majka Hatidža”.