DijasporaKolumne i intervjuiU Fokusu

Prava muslimana su zagarantovana ustavom Kraljevine Danske

Razgovarao: Admir Lisica

Pozitivan imidž u danskoj zajednici

Na nedavno održanim izborima za regionalni parlament Južne Danske po drugi put ste osvojili mandat. Da li ta činjenica može pomoći i bosanskohercegovačkim iseljenicima u Kraljevini Danskoj?

Selman: Mandat regionalnog zastupnika u Regionu Južne Danske (Region Syddanmark) i moj nedavni reizbor može se tumačiti i kao jedna lična priča. Međutim, s obzirom na moje etničko i nacionalno porijeklo, neosporno je da se u danskoj javnosti moj javni politički angažman neminovno povezuje i s našom bosanskohercegovačkom zajednicom u cjelosti, na šta sam svakako posebno ponosan. Mnogi od naših bh. sugrađana – posebno mladi – su već stekli pozitivan imidž u danskoj zajednici isključivo svojim trudom i zalaganjem. Međutim, moj politički angažman možda može jednim dijelom utjecati i na imidž naše veoma vrijedne zajednice. Mi smo ovdje dvadeset pet godina, te smo kao zajednica izuzetno poštovani od Kraljevine Danske. Što se tiče mog političkog angažmana, svih ovih godina smatram da do ovoga trenutka bh. građani u Kraljevini Danskoj nemaju niti jednog razloga da se stide moga političkog angažmana, čak naprotiv. U zajedničkim razgovorima s mnogim mojim zemljacima, o političkim istupima u regionalnom parlamentu – kao što je primjerice bio moj glas protiv zabrane nošenja mahrame za muslimanke, uposlenice u regionalnim institucijama – primjetno je zadovoljstvo s mojim dosadašnjim političkim radom. Smatram da bi u ovim i sličnim situacijama i ostali naši građani isto postupili (glasali), ali eto, meni je pripala i čast i odgovornost da u određenom trenutku iza donesenih odluka stoji moje ime i prezime. Ovo je samo jedan od primjera na koji način Bošnjaci, koji su aktuelni u politici, bilo da se radi o Kraljevini Danskoj ili nekoj drugom zemlji, mogu utjecati na stanje u njoj. Stoga je bitno animirati naše sugrađane, kako bi dali svoj doprinos u politici.

Kada govorimo o našoj manjinskoj zajednici u Kraljevini Danskoj često možemo pročitati kako je to jedna od najorganiziranijih zajednica u ovoj zemlji. Na koji način naša dobro organizirana dijaspora može pomoći svojoj domovini Bosni i Hercegovini?

SELMAN: Mi, bh. građani u Kraljevini Danskoj, organizirani smo u nekoliko različitih udruženja i organizacija s bošnjačkim ili bosanskohercegovačkim predznakom. Bez obzira na to da li se radi o udruženjima vjerskog ili nekogog drugog karaktera, mišljenja smo da se na principima otvorenosti, uzajamnog poštovanja i uvažavanja različitosti može dosta učiniti i za nas same ovdje u ovoj prijateljski nastrojenoj zemlji, ali i za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Svih ovih godina veliki fokus je bio na humanitarnim aktivnostima, i tako će vjerovatno biti još izvjesno vrijeme, dok god bude onih kojima je pomoć potrebna. Međutim, stasavanjem druge generacije naših mladih, koji su završili danske škole i univerzitete, poželjno je i da pomoć Bosni i Hercegovini promijeni svoj dosadašnji karakter – s humanitarnog na partnerski. Odnosno, da se putem djelovanja naših ljudi u raznim oblastima – primjerice u politici, u danskim firmama, medijima, obrazovnim institucijama – aktivno radi na ulaganju danskog kapitala u Bosnu i Hercegovinu. Na taj način, sasvim sigurno, doći će i do toliko željenih novih radnih mjesta, što je zasigurno najbolji vid pomoći našoj domovini.

Ravnopravnost muslimana

U posljednjih nekoliko godina možemo primijetiti da u evropskim zemljama dolazi do učestalih fizičkihnapada na muslimane ili nekog drugog vida segregacije. Ograničava li Kraljevina Danska prava muslimana koji žive u ovoj zemlji?

SELMAN: Prava muslimana i ostalih pripadnika vjerskih manjina u Kraljevini Danskoj su zagarantirana danskim ustavom (Grundlov) u kojem sasvim jasno stoji termin „sloboda religije“ (religionsfrihed). Međutim, nije nikakva tajna da i u Kraljevini Danskoj već dugo vremena postoje nacionalističke partije koje u posljednje vrijeme sve više naglašavaju potrebu izmjene danskog ustava. U međuvremenu, upravo iz ovih partija i krugova koji nisu blagonaklonjeni prema doseljenicima uopće, a posebno ne doseljenicima muslimanskog porijekla, naglašava se kako danski ustav priznaje „slobodu religije“, ali ne i „jednakost između religija“ . Naglašava se također i da je najveća i najdominantnija religija u Kraljevini Danskoj kršćanstvo (pripadnost Danskoj narodnoj luteranskoj crkvi), te da je osnovna zadaća danske države da vodi brigu o svojoj najvećoj religiji iz koje prema istim krugovima i proistječe danski kulturalni identitet. Također, upravo iz ovih krugova i dolaze različiti radikalni prijedlozi o zabrani nošenja muslimanske mahrame, zabrani upotrebe hrane s halal deklaracijom, zabrani obrezivanja muške djece itd. Moje pak mišljenje je da do izmjene danskog ustava neće doći tako ni brzo ni lahko, jer je to prilično kompliciran politički proces. Bh. građani u Kraljevini Danskoj su generalno dobro prihvaćeni u ovoj skandinavskoj zemlji, iako je naša bh. populacija prilično raznolika, ali je primijetno da nema negativnog fokusa na muslimane iz Bosne i Hercegovine, kao što je to slučaj s muslimanskim doseljenicima iz drugih, tipično izvaneuropskih zemalja.

Zbog funkcije koju obavljate u parlamentu Južne Danske, veoma često ste zastupljeni u najčitanijim medijima u Kraljevini Danskoj, koji su upoznati s vašom vjerskom pripadnošću. Da li je ta činjenica ikada utjecala na Vašu političku karijeru?

SELMAN: Niti jednog trenutka nisam primijetio da je moja vjerska pripadnost bila smetnja u mom političkom angažmanu. Čak naprotiv, kada sam prvi put prije četiri godine izabran u Region Južne Danske iz glavnog ureda regiona je stiglo pismo s pitanjem kakav je moj režim ishrane, tj. ako postoji nešto što ne jedem (iz ovog ili onog razloga) da to javim osoblju Regiona, kako bi mi mogli ponuditi odgovarajuću ishranu. I tako je bilo punih četiri godine, a evo i sada nakon reizbora. Nikada ni na svom radnom mjestu u gradskoj biblioteci nisam doživio bilo kakvu vrstu nepoštivanja zbog mog religijskog opredjeljenja i činjenice da sam musliman-praktikant. To su naravno moja lična iskustva, i dakako, uvažavam činjenicu ako neko od mojih sunarodnjaka ima drugačije iskustvo.

Važnost bosanskog jezika

Tokom Vaših javnih aktivnosti primjetno je da osim danskog uvijek koristite i bosanski jezik. Čuvaju li dovoljno Bošnjaci Kraljevine Danske svoj maternji jezik?

SELMAN: Jeste, komunicirajući na društvenim internetskim mrežama sasvim svjesno koristim i danski i bosanski jezik, pošto je puno mojih bosanskih prijatelja koji žive diljem svijeta. Naši domaćini Danci mi nikada nisu zbog toga prigovarali. Što znači da danski građani i danska država ne prave smetnju ako neko želiti učiti svoj jezik. Svojevremeno, kada smo mi stigli u Dansku, danska država je imala politiku obavezne ponude učenja maternjeg jezika, ali je ta politika, zbog već pomenutog antidoseljeničkog raspoloženja, preinačena u dobrovoljan čin unutar samih manjinskih zajednica. Mnogo je Bošnjaka zainteresirano da druga, a sada i treća generacija naše djece nauči bosanski jezik, ali postoji i bojazan da usljed različitih faktora taj proces bude manje učinkovit. Ipak, zajednički se trudimo da očuvamo svoj identitet, te prije svega bosanski jezik, koji je sasvim sigurno njegov stub.

Slobodno vrijeme većinom provodite u Bosni i Hercegovini. Razmišljate li o povratku u svoj rodni Prijedor?

SELMAN: Naravno da jedva čekam slobodne dane kako bih što prije mogao doći u našu domovinu. Odmor mi je uvijek u znaku Bosne i Hercegovine, kao naravno i većini naših sugrađana koji žive u Kraljevini Danskoj. Osim što posjetim naš glavni grad, Sarajevo, uvijek me povuče da navratimo i u rodni Prijedor, uprkos svemu. Mislim da u ovome trenutku nije realno očekivati da će neko uzeti svoje dijete iz danske osnovne škole, gimnazije ili s priznatih danskih univerziteta i vratiti se u Prijedor ili neki drugi bosanskohercegovački grad. Trenutno nažalost nije takva situacija, toga smo svi svjesni, što ne mora značiti da se neće promijeniti u nekom narednom periodu. Međutim, to ne treba shvatati tragično, slična je situacija i s ostalim manjinskim zajednicama u ovom zemlji. Ono što je značajno napomenuti je da bh. građani, koji su svoje znanje stekli u visokorazvijenim europskim i svjetskim zemljama, mogu i iz dijaspore mnogo toga učiniti za boljitak za sve građane Bosne i Hercegovine u Prijedoru i širom Bosne i Hercegovine. Svi zajedno se iskreno nadamo da će doći vrijeme kada ćemo moći živjeti u našoj jedinoj domovini. Što da ne, ništa nije nemoguće.

Preporod

 

Povezani članci

Back to top button