Pouke o moralu i bogobojaznosti: Želja za isticanjem i pohvalama
Ako pogledamo oko sebe, naći ćemo gotovo pri svakom čovjeku prisutnu želju za priznanjem, za zahvalnošću, za nekakvim uzvratnim gestom koji, u krajnjoj liniji, ima za cilj naplatiti učinjeno dobro, uslugu, naplatiti hizmet.
Islam traži da čovjek bude zahvalan najprije Allahu dž.š. kao izvorištu svega dobroga, traži da čovjek bude zahvalan svojim roditeljima, svojim hodžama i profesorima, ukratko svim onima koji su mu bili od neke koristi. Sjetimo se samo onih lijepih i duboko humanih dova, u kojima se odmah, poslije molbe Allahu dž.š. da svojim blagodatima obaspe našeg Pejgambera Muhameda a.s. spominju: naše majke i očevi, djedovi, rođaci, učitelji i šejhovi i svi muslimani i muslimanke.
Međutim od zahvalnosti ovakve vrste strogo treba razlikovati zahvalnost koja se očekuje, na neki način iznuđava. To više nije dobro djelo samo iz ljubavi prema Allahu dž.š. to je sada djelo jedne deuge kategorije, jer ima drugačiju namjeru i cilj, pa prema tome i sasvim drugačije vrijednovanje. To je onda djelo kojim se želi istaći, ima se u vidu neka ovozemaljska korist- bilo to u vidu materijalnog ili nematerjalnog priznanja, neke afirmacije i sl. Islam mnogo više cijeni onu prvu vrstu. Pravi vjernik malo misli na to dabli će biti nagrađen na ovom svijetu. On čini dobro iz ljubavi prema dobru, iz želje da ugodi svome Stvoritelju. Evo jednog prekrasnog suda o tome, a nalazi se u drugom i trećem ajetu sure Es-‘Saff:
– “O vjernici, zašto govorite ono što činite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite ono što radite!”
– “Teško svakom lašcu, velikom grešniku.”
– … I oni koji trpe da bu postigli naklonost svoga Gospodara, oni koji obavljaju molitvu, oni koji od onoga što im Mi dajemo daju drugima i tajno i javno, oni koji zlo dobrim predusreću – njih čeka najugodnije prebivalište.” (Ra’d, 22).
Izvor: Pouke o moralu i bogobojaznosti
Autor: Derviš Spahić
Za Akos.ba izdvojila i pripremila: Samira Muratović
