Čitajte knjige da biste čitali čovjeka
Kada neki pisac stvara književno djelo, on zapravo osmišljava više različitih likova koje dovodi u međusobnu vezu prema zamišljenom toku radnje.
On ne predstavlja likove samo kroz to kako izgledaju, šta govore i kako se ponašaju, veći nas uvodi u njihov unutrašnji, emotivni svijet, pokazujući nam zbivanja u njihovim dušama, piše Zoran Milivojević, prenosi Politika.
Čitajući o nekom liku, otkrivamo njegove unutrašnje porive i želje, skrivene emocije, intimna razmišljanja, tajne planove za ostvarenje ličnih ciljeva. Svaki od ovih likova ima neku svoju psihologiju, unutrašnju logiku. Svaki bi mogao da bude literarno predstavljanje nekog stvarnog čovjeka.
Čitanje podstiče brojne mentalne funkcije, prije svega zamišljanje. Kada čitamo neko literarno djelo, riječi i rečenice u našoj svijesti pretvaramo u odgovarajuće mentalne slike, predstave.
Zadovoljstvo čitanja i jeste u toj interakciji piščevog teksta i pobuđivanja naših mentalnih predstava. Nekada se taj interaktivni proces naziva kooperativna imaginacija.
Za razliku od čitaoca knjige, kojeg pročitano pobuđuje da stvori određeni tok mentalnih predstava, mentalni procesi gledaoca filma ili televizije mnogo su pasivniji. Gledalac svim čulima upija unaprijed zadate stimuluse.
Nema mnogo razlike između onoga što gleda i što sebi predstavlja u svijesti. Kod gledanja filma kooperativna imaginacija je minimalna, pomjerena na nivo gledaočevih brzih asocijacija i nesvjesnih reakcija.
Još važnije je to što je filmu mnogo teže da gledaocu predstavi unutrašnji svijet, psihologiju određenog lika, nego što pročitano to može čitaocu. Gledaocu ostaje da rastumači određeni lik na nivou površnog, vidljivog i izgovorenog.
Izmiče mu razmišljanje, unutrašnji govor, intimna dilema i unutrašnja borba datog lika. Zato je čitanje veoma važno za razvijanje razumijevanja doživljavanja drugih ljudi – empatije.
Odrasli čitač u pročitanom teži da prepozna one situacije koje je doživio u vlastitom životu, da u drugima nađe sebe. A mladi čitač, dijete ili mlada osoba koja još nema dovoljno ličnog životnog iskustva, kroz pročitano uči o ljudima, o njihovoj unutrašnjoj psihologiji.
On uči da se ljudi razlikuju i od njega i međusobno, kao i da će se bolje snalaziti među ljudima ukoliko razumije te različitosti.
Veoma je važno da mladi ljudi čitaju jer, upoznajući se sa likovima, oni upoznaju „ljude” iznutra. Zato možemo da kažemo da je čitanje literature veoma važno za razvijanje emocionalne i socijalne pismenosti mladih ljudi.
Nažalost danas je u generaciji mladih gledanje u velikoj meri istisnulo čitanje. Kako će se to odraziti na sposobnost novih generacija da se užive u druge – vrijeme će pokazati. Oni roditelji koji ne žele da rizikuju, naći će načina da kod djece razviju ljubav prema knjigama.
Akos.ba
