Poučna priča: Lekcija o životu
Bio jedan čovjek koji je imao četiri sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne osuđuju stvari prebrzo. Zato je svakog od njih poslao u potragu, svakog pojedinačno, da ode i pogleda stablo kruške koji je bio na velikoj udaljenosti. Prvi sin je otišao u zimu, drugi u proljeće, treći ljeti, a najmlađi sin u jesen.
Kad su svi otišli i vratili se, on ih je pozvao da mu opišu ono što su vidjeli. Prvi sin je rekao da je drvo bilo ružno, savijeno i uvrnuto. Drugi sin je rekao no to je bilo prekriveno zelenim pupoljcima i puno obećanja. Treći sin nije složio; rekao je da je natovarena cvjetovima koji su mirisali i izgeldali tako lijepo i da je to nešto naljepše što je ikada vidio. Posljednji sin složio sa svima njima; rekao je da je zrela i puna života.
Čovjek tada objasni svojim sinovima da su svi bili u pravu, jer je svaki od njih vidio samo jednu sezonu života drveta. Rekao im je da ne mogu suditi o drvetu, ili osobama, samo jednu sezonu, a da se suština, zadovoljstvo, radost i ljubav koji dolaze iz tog života mogu mjeriti tek na kraju, kad se sva godišnja doba izmjenjaju.
Ako odustanete kada je zima, propustiti ćete obećanja vašeg proljeća, ljepotu vašeg ljeta, ispunjenost vaše jeseni. Ne dozvolite da bol jedne sezone uništi radost svake ostale. Ne sudite život po jedanoj težkoj sezoni. UTreba biti strpljiv i ustrajati kada je loše i bolja vremena će sigurno doćo prije ili kasnije.
Izvor: islamcan.com
Prevod: Ammar Lavić
Akos.bA
