Poučna priča: Kur’an u našem životu
Nekada davno živio u planinama djed sa malim unukom. Djed je svakog jutra ustajao rano, sjedao za kuhinjski sto i učio Kur’an. Njegov unuk je želio biti poput njega, pa je pokušavao da ga oponaša na svaki način.
Jednoga dana unuk upita: „Djede! Ja probam da kao i ti učim Kur’an, ali ništa ne razumijem. Ono što razumijem, zaboravim odmah čim ga zatvorim. Kakve mi je koristi učiti Kur’an?“
Djed polahko završi sa punjenjem peći ugljem, okrenu se prema unuku i reče: „Uzmi ovu korpu od uglja, idi na rijeku, napuni je sa vodom i donesi!“
Dječak uradi kako mu je naređeno, ali voda isteče iz korpe prije nego što je uspio stići do kuće. Djed se nasmija i reče: „Sljedeći put moraš biti brži“, i posla ga opet sa korpom na rijeku, da pokuša ponovo. Ovaj put je dječak trčao brže, ali je korpa opet bila prazna prije nego je stigao do kuće. Bez daha on reče djedu da je nemoguće donijeti vodu u ovakvoj korpi i pođe da uzme jednu kantu. Ali mu starac reče: „Ja ne želim kantu punu vode, nego korpu punu vode. Ti nisi bio dovoljno uporan,“ i izađe na vrata da vidi još jedan dječakov pokušaj. Dječaku je bilo jasno da je to nemoguće, ali je htio pokazati svome djedu, da će voda isteći iz korpe prije nego se on vrati do kuće, kad bi on, ne znam kako brzo trčao.