Potrebno graditi kapacitete za reagovanje na prijetnje mentalnom zdravlju

Zanimalo nas je da li na mentalno zdravlje utiče mnoštvo negativnosti koje se danas nude kako djeci, tako i odraslima, a koje nisu bile prisutne u prošlosti. Psiholog Bojan Šošić ističe da je to jako teško ocijeniti.

– Ne možemo tvrditi da je život u daljoj ili bližoj prošlosti bio lišen negativnosti. Statistički gledano, ljudi su u ranijim generacijama živjeli u daleko većem siromaštvu nego danas, čak u pravoj bijedi, ljudi, a djeca naročito, su umirali od bolesti koje se danas smatraju trivijalnim. Ratovi su bili za neke generacije naših predaka čak jedini smisao života, sa svim strahotama i rizicima koje su nosili. Možda je nama u Bosni čak nažalost teško zamisliti da ono što je mnogima od nas obilježilo živote, velikoj većini stanovnika današnjih razvijenih zemalja jednostavno nije pojmljivo – kaže Šošić u razgovoru za Preporod.info.

Ali, nastavlja Šošić, ono što s druge strane jeste donijela globalizacija kao svojevrsnu nuspojavu i pored mnogih dobrobiti, je to da je danas skoro pa nemoguće biti neinformisan o različitim strahotama kroz koje prolaze mnogi ljudi širom planete, bilo da se radi o bolestima, prirodnim katastrofama, ili ratovima.

– Naravno da to utiče na nas. Ali je pitanje da li je taj uticaj isključivo negativan. Ja bih rekao da nije i da bi bio neopravdan luksuz zatvoriti oči pred zbiljom modernog života. Mi moramo imati kapacitet da prepoznamo i reagujemo na prijetnje i ne smijemo se lišiti ni mogućnosti da to činimo kao svjedoci izazova kroz koje prolaze drugi, jer nam to ipak može poslužiti i kao škola za vlastitu stvarnost. Nekada su bajke za djecu bile znatno manje uljepšane nego što su to danas, služile su tome da, za na uzrast prikladan način upute djecu u prirodu svijeta oko njih, da ih posredno upozore na neke stvari, da kod njih izazovu neke emocije i tako im omoguće da nauče da te emocije kontrolišu – govori Šošić.

Danas su to možda filmovi strave i užasa, objašnjava Šošić, nekad zastrašujuće vožnje u luna-parkovima; ali u nekoj mjeri, zašto ne, i gledanje vijesti o užasima koji se ipak svakodnevno dešavaju negdje u svijetu.

– Problem je kada nema u tome mjere, kad potreba za izlaganjem tim sadržajima nije obuzdana. Danas se javlja, naročito kod mladih tzv. doomscrolling, surfanje po internetu i naročito društvenim mrežama u aktivnoj potrazi za informacijama o nekim neugodnim dešavanjima. Mislim da je to ovdje bilo naročito zastupljeno u početku rata u Ukrajini, jer je dobar dio našeg društva lako prepoznavao sličnosti s onim što se prije tek par decenija dešavalo kod nas, a onda se ta anksioznost prelila i na mlade koji to i ne pamte – ističe Šošić.

Pravi problem nastaje, upozorava on, onda kada okolina ne umije da pomogne osobi da te negativne informacije ispravno kanališe i obradi u smislu jednog ličnog rasta kroz upoznavanje karaktera čovječanstva kojem pripadamo, ako hoćete na planu društveno-političkih odnosa, do onih najprozaičnijih, između dvoje ljudi.

– Ali isto tako mislim da se moramo boriti protiv toga da mediji nekad i otvoreno zloupotrebljavaju tu potrebu ljudi da budu izloženi tom tipu informacija samo zato što onda broj klikova mogu pretvoriti u profit – kategoričan je Šošić.

Zanimalo nas je i da li nedostatak mentalnog zdravlja doprinosi pojavi nasilja te kako raditi na prevenciji. Psiholog Šošić objašnjava da se to može svesti na čuvenu izreku Marka Twaina koji je rekao da kada od alata ima samo čekić, svaki problem mu liči na ekser.

– Mentalno zdravlje ima jako puno veze s tim kakve resurse imamo da se suočavamo sa životnim izazovima. Isto tako kao što ako ne činite dovoljno da održavate tjelesno zdravlje i tijelo općenito u dobroj kondiciji, jednom kad se razbolite, vašem tijelu može biti teže da se iznese s tim problemom, a tako je i s mentalnim zdravljem. Zato je za mentalno zdravlje izuzetno važno da svaku priliku koristimo da širimo raspon mogućih znanja i vještina koje imamo – kaže Šošić.

Jedna od iznimno korisnih osobina kojim raspolažemo je transfer učenja, objašnjava Šošić, ono što već znamo nam uglavnom i nerijetko može olakšati da naučimo još nešto.

– Ako vas život milom ili silom odvede u nepoznate krajeve, ako već znate neki strani jezik pored maternjeg, sigurno ćete se lakše snaći pa i brže naučiti još jedan jezik ako treba. Tako je sa svim sposobnostima i zaista ih, kao i Twain, možemo posmatrati kao alate. Ne morate se uvijek služiti svim alatima, ali je zgodno bar ih imati što više, makar zlu ne trebalo – ističe Šošić.

Tako je i s nasiljem, pojašnjava on, ono nam na neki način dolazi u „osnovnom paketu“, dio je biološkog naslijeđa i mi smo zaista programirani da u situacijama suočavanja s nekom prijetnjom reagujemo kroz nešto što se u fiziologiji zove “reakcija borbe ili bijega”.

– Ne bi bilo prirodno lišiti se tog kapaciteta, jer se on odnosi na mobilizaciju energije, prvenstveno baš na tjelesnoj razini, za rješavanje problema. Međutim, civilizacija nas je dovela u položaj u kojem postoji sve više tipova situacija u kojima na stres nije prikladno odgovoriti tjelesnim djelovanjem, odnosno fizičkim bježanjem od izvora stresa niti fizičkim sukobljavanjem. Ne možete jednostavno na verbalni sukob odgovoriti upotrebom fizičke sile – kaže Šošić.

On smatra da je po mnogo čemu dosta problematično što se i u psihologiji, ili preciznije, među psiholozima, javlja trend da se i definicije nasilja i agresije razvlače do granica u kojima su obesmišljene.

– Ima ih koji danas o verbalnim uvredama ili čak insinuacijama govore kao o svojevrsnim „mikroagresijama“. Lično vjerujem da ne treba padati u tu zamku, iako mi prostor ne dozvoljava da to dovoljno argumentujem. Ali jeste sigurno da je u životu praktično nemoguće izbjeći situacije u kojima neko nad nekim ispoljava određenu demonstraciju sile. Čak i da nismo strane u takvoj relaciji, bila ona kratkog vijeka ili nešto što već ima svoju historiju, sigurno ćemo tome bar biti svjedoci. Ne govorim samo o odnosu među ljudima, već o realnostima koje vidimo na razini ponašanja jedinki iz svijeta životinja pa sve do odnosa među državama – napominje Šošić.

Primjena sile je činjenica koje ne možemo ne biti svjesni, govori on, ali pri tome ono što moramo njegovati, i to je jedina smislena, kako rekoste, prevencija, jeste kanalisanje kapaciteta za primjenu sile.

– Namjerno to tako formulišem. Dakle, ne lišiti se mogućnosti da se sila primijeni, već da se ona kultiviše, da se obuzda. Stepen kontrole nad vlastitom snagom pri tome mora odgovarati obimu i intenzitetu te snage. Kad je svojevremeno Will Durant napisao knjigu o životima i učenjima velikih filozofa, ona je na našim prostorima prevedena pod savršeno prikladnim naslovom Um caruje. Mi obično mislimo o toj poslovici u kojoj se dodaje da „snaga klade valja“, da se odnosi na odvojene aktere, ali to uopšte nije nužno. Idealno je kada se u jednom činitelju objedine snažan intelekt i velik fizički kapacitet. To je uostalom poruka i mnogih bajki pa i filmova; dovoljno je sjetiti se npr. filma The Karate Kid. Imati snagu, ali znati kada je i u kojem obimu upotrijebiti. To odgovara i pojmu viteštva – ističe Šošić.

Imati sirovu snagu bez samokontrole, dalje objašnjava, znači pristati na to da ta snaga bude ili upotrijebljena kako ne treba i ne smije biti upotrijebljena, ili da prije ili kasnije budete instrumentalizirani od strane nekoga ko je umniji, a možda ne za dobro.

– Nasilje je oblik ponašanja pa i suočavanja s problemima koji ne možemo zaobići kao činjenicu, ali je na društvu da ga ograniči, kanališe, da ukaže na alternative, da postavi sistem vrijednosti koji će nedvosmisleno reći šta je prihvatljivo, a šta ne. A društvo koje nepromišljeno promoviše nasilje tamo gdje mu nikako nije mjesto i pripisuje mu ponekad ne samo prihvatljivost, već i prioritet među načinima rješavanja problema, nije zdravo društvo i jasno je da samo odmaže i pojedincima u svom okrilju da izgrade i sačuvaju vlastito zdravlje, kako mentalno, tako i ono koje se u užem smislu odnosi na moralne vrednote, na karakter – kaže na kraju razgovora za info psiholog Bojan Šošić. (Alem Dedić/Preporod.info)

akos.ba