Poruke skrivene u vodi: Lijepa riječ je kao lijepo drvo
Gradila sam viziju svog svijeta i lijepa riječ u meni je uvijek budila ugodan osjećaj. Divila sam se svojim učiteljima koji su nas učili i poznatim vještim govornicima, koji su znali svojim riječima probuditi u meni ugodu. No spoznala sam i koliko teške i ružne riječi, često lažne, mogu naštetiti.
Bila sam u prilici da pročitam dijelove knjige „Poruke skrivene u vodi“, autora Masara Emta, te je ona u značajnoj mjeri uticala na moje viđenje riječi. Autor je odlučio da uradi određeno istraživanje, te je došao do zaključka da riječi, lijepe ili ružne, mogu itekako uticati i na unutrašnju strukturu vode. Ispisivao je pojedine lijepe riječi poput: hvala ti, prelijepa si, anđeo, sreća, te ih stavljao u vodu, ali isto tako je ispisivao i riječi: mrzim te, neznalico, đavo, i njih je također stavio u vodu. Nakon posmatranja vode u laboratoriji pod mikroskopom, uvidio je promjene koje su ga fascinirale. Voda na koju su bile ispisane lijepe riječi je formirala predivne kristale, koji ostavljaju bez daha, dok je voda na koju su bile ispisane ružne riječi imala pokidane međumolekularne veze. Istraživanja su pokazala da lijepe riječi, odnosno pozitivne vibracije ili pozitivna verbalna energija koju odašiljamo ima djelotvoran efekat i na cvijeće. A jesmo li se ikada zapitali kako li tek lijepe riječi djeluju kada ih upućujemo jedni drugima?
Lijepa riječ ponekad vrijedi puno više od onih materijalnih stvari, zapravo od svega onoga što možemo opipati. Riječi su poput instrumenata, alata kojima gradimo rečenice, paragrafe, odlomke, priče, knjige, živote. Preko njih čujemo, osjećamo i vidimo. Preko njih drugi čuju, osjećaju i vide nas. Svima nam je drago kada nam netko uputi nešto iskreno i prije svega toplo. Koliko god to negirali, ali čovjek je ipak biće zajednice i nije mu svejedno što misle ljudi oko njega. Lijepa riječ mnogo više je od same riječi. Ona u sebi ima stvaralačku snagu koja može promijeniti lice stvarnosti. Ona je poluga s kojom slikovito rečeno možemo podignuti stotinu i hiljadu puta više od sve naše fizičke snage.
Lijepa riječ upućena drugome, ako padne na plodno tlo, može stvoriti vrijednog saveznika. Ako uspijemo tu riječ njegovati obostrano moguć je put prema jednom novom prijateljstvu. Kada s druge strane bilo koji odnos dođe u krizu lijepa riječ uvijek može napraviti čudesan most koji čuva i njeguje zajedništvo. Gdje je lijepa riječ tu su i otvorena vrata u neki novi svijet. Kada god ponudite nekome lijepu riječ promjenit ćete okolnosti i pokazati da postoji neki novi put i da se uvijek može drugačije djelovati. Lijepim riječima mogu se uočiti prilike koje su inače skrivene, prilike koje otvaraju mogućnost novog standarda, te ljepše i bolje stvarnosti. Lijepa riječ se neće se iscrpiti kad je jednom date drugome. Ona je neograničen resurs, možete je davati nebrojeno mnogo puta i različitim ljudima.
Nije se bez razloga u narodnoj tradiciji, sa koljena na koljeno, prenosila poslovica da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, aludirajući na to da ono što ne možeš fizičkom silom ostvariti, možeš lijepom, toplom riječju ili lijepim postupkom krunisati. A naš plemeniti Poslanik, a.s., savjetujući svoje ashabe, a time i sve pripadnike Ummeta, je rekao: „Lijepa riječ je sadaka“, i „Branite se od vatre makar s pola hurme, ako ni to nemate, onda s lijepom riječju.“
Riječi su ogledalo nas samih, one su kao bumerang. Ukoliko budemo upućivali riječi pune ljubavi, topline, brižnosti, strpljivosti, poštovanja, možemo očekivati da nam se iste i vrate. Kao zaključak se nameću Kur’anski ajeti, u kojima Uzvišeni kaže: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam, doista, musliman!“ ; „Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.“ I zato, upućujmo lijepe riječi jedni drugima, neka nam Allahove riječi budu vječna inspiracija i izvor iz kojeg ćemo crpiti snagu da se nikada ne umorimo, niti zasitimo u ovoj plemenitoj aktivnosti našeg jezika.
Piše: Arifović Rabija
Akos.ba
