Poezija o Halepu: Njegovu suzu ne čuje Istok. Njegovu suzu ne čuje Zapad!

Otkinute ruke
I noge
I dječije cipele
Krvave
I oblaci dima
I prašine
I zvižduk granata
I vrisak majke kojoj ubiše čedo
I tone betona
I oni koji još uvijek dišu,
Zatrpani.
I oni koji preturaju tijela ubijenih,
Tražeći svoje
I doktor kome su stotine na ruke umrle.
I ranjeni što plaču.
Ali ne zbog rana, već zbog svojih mrtvih
Jedna njihova suza
Jedan njihov šapat zapaliće Zemlju.
Rasplamsaće Džehennemske vatre.
Prokletstvo će se spustiti na njihove dželate
Danas Halep sutra Moskva
Danas Halep sutra Teheran.
Suzu sirijskog dječaka nema ko da obriše.
Sirijski dječak sav u prašini stoji iznad svoje mrtve majke.
Njegova suza je tiha.
Njegovu suzu ne čuje Istok.
Njegovu suzu ne čuje Zapad.
I prije nego li suza pomiješana sa krvlju i prašinom kapnu
Na krvavo sirijsko tlo
Allah je primi.
I ta suza će zapaliti nijemi svijet.
Tako će svijet postati proklet.
Danas zvijeri komadaju svoju žrtvu,
Sutra će se zvijeri komadati među sobom.
Sukobiće se vojske,
Poletjeti avioni,
Neće ostati kamen na kamenu.
Zapaliće se i Istok i Zapad
I na svakom koraku vidjećeš smrt.
Preljetjeće ptica preko bojnog polja
I pogledati ispod sebe.
Od užasa će pasti mrtva.
U takvom ćeš svijetu živjeti kćeri.
I to sve zbog jedne suze
Koju niko nije htio da obriše.

Piše: Muhamed Cecunjanin, Plav, Crna Gora

Akos.ba